Obilježena 32. obljetnica osnivanja riječke 111. brigade Zbora narodne garde

111. brigada Zbora narodne garde, riječki „Zmajevi“ obilježila je 32. obljetnicu ustrojavanja.

To je jedna od najstarijih postrojbi koja je stala u obranu Republike Hrvatske i njene demokracije od srbočetničke agresije.

Današnji program obilježavanja 32. obljetnice ustrojavanja  započeo  je  u Aleji hrvatskih branitelja na riječkom groblju Drenova, kod spomenika 111. brigade,   gdje su mnogobrojni suborci,  udruge proistekle iz Domovinskog rata, te izaslanstvo Primorsko-goranske županije i predstavnik Grada Rijeke, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća  odali poštovanje poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima,    ljude koji su svojim životima omogućili današnju slobodu.

Okupljenima se obratio i vojni kapelan, vlč. Željko Savić, a sjećanje na 53 poginula hrvatskih branitelja nastavljeno je polaganjem vijenca i paljenjem svijeća ispred spomenika smještenom uz Most hrvatskih branitelja na Delti.

Ispred Primorsko-goranske županije prisutni su bili Zlatko Mihelec, savjetnik za razvoj civilnog društva kao i pročelnk Ureda Županije Goran Petrc, a ispred Grada Rijeke Marijan Vundać, voditelj UO za opće poslove.

 Nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća u katedrali Sv. Vida održana je sveta misa zadušnica za poginule hrvatskih branitelja. 

Danas nije bilo čitanja Povjesnice 111. brigade, kao i ikakvih govora, samo je bio nazočan počasni zastavni vod što je ipak donekle ovom događaju dalo zasluženi dignitet, ipak je obilježena još jedna godišnjica, spomen na žrtvu koja je u žrvnju današnjeg ritma života i općenacionalnog. nezadovoljstva svime i svačime sve više tek – čista formalnost.

Kao što rekoh, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nije govorio nitko i da sve lagano ne ode u zaborav pripremio prisjetimo se Povjesnice 111. brigade Zbora narodne garde – legendarnih „Zmajeva“.

Povjesnica 111. brigade Zbora narodne garde

 

111. brigada Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske utemeljena je 2. srpnja 1991. godine.  

Za nadnevak osnivanja uzima se dan, za vrijeme trajanja desetodnevnog rata u Sloveniji, kada je jedan dio tada ustrojenog  Krčkog bataljuna  111. brigade zauzeo položaje na osiguranju Zračne luke Rijeka na otoku Krku kako bi se spriječio mogući desant JNA na to područje. Nekoliko dana kasnije, zapoviješću predsjednika RH Franje Tuđmana i službeno je potvrđeno formiranje. Stanovnici otoka Krka uglavnom su bili okupljeni u krčku bojnu 111. riječke brigade Hrvatske vojske.

U sastavu 111. brigade borilo se oko 9000 bojovnika. U bojnim djelovanjima svog života na oltar domovine položila su 53 hrvatska branitelja, a ranjena su 282 dva pripadnika 111. brigade.  

 

Ratni put

 

Krajem kolovoza 1991. g. odlukom predsjednika Republike Hrvatske brigada je dopunjena u svom ustroju djelatnom "A"-bojnom koja je ubrzo prerasla u glavnu udarnu silu brigade.

Tijekom odlučnih bojnih djelovanja brigade se uključuju Opatijska pješačka satnija i dragovoljački vod iz Crikvenice. Ubrzo dio brigade odlazi na ličko bojište gdje dobiva prve zadatke: da odbaci četnike s prometnice Žuta Lokva – Brlog – Otočac te da razbije i samu opsadu Otočca i potom produži napad u smjeru Brlog – Drenov Klanac - Glavace što je s uspjehom izvršeno.

Vatreni okršaj krčke bojne bio je već prvog dana kod Drenovskog Klanca.

Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova 13-og ozloglašenog korpusa tzv. JNA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice, te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima u Gorskom kotaru. Pored ovih zadataka brigada ima i zadatak planiranja mogućeg prodora istih postrojbi JNA u smjeru Rijeka - Crikvenica - Drežnica.

Jedna bojna imala je zadaću vršiti opsadu Delničkih vojarni dok je Krčka bojna osiguravala zračnu luku Krk od mogućeg desanta, a sam otok od prijetećeg pomorskog napada.

Samostalni inženjerijski vod imao je zadaću zapriječiti izlaze iz vojarne „Klana“. Nakon izvrsno obavljenih zadataka 111. brigada postupno se premješta na ličko ratište gdje se postižu iznimne bojne uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, u žestokom sukobu s tzv. "Belim orlovima" obranila je vojarnu Ramljane u kojoj se nalazilo 7 000 000 litara goriva, te proizvodi napadna djelovanja prema Čanku, gdje su neprijatelju naneseni veliki gubici u ljudstvu i tvarno - tehničkim sredstvima.

Usporedno sa spomenutim akcijama postrojbe 111. brigade u brzom naletu protjeruju četnici iz smjera Lipice – Glibodol - (Ljuštine). Kroz navedeno djelovanje i uz sudjelovanje drugih postrojbi oslobođeno je 150 km ²  Hrvatske zemlje te je kroz sve ove godine i očuvan vitalni prometni smjer Karlovac – Mala Kapela - Brinje - prijevoj Vratnik – Senj. Nažalost, brigada je u ovim operacijama imala i prve žrtve: 13. studenog pogibaju Kristijan Ladavac, Nebojša Đikić, Zlatko Filić i Bruno Prpić.

Oko Božića 1991. 111. oslobodila je dosta prostora te je došla do polovice strateškog srpskog uporišta Glavaca. Srbi uzvraćaju radi vraćanja izgubljenog te su za to zatražili dodatne snage te su im u pomoć stigli profesionalni oficiri JNA s tenkovima i dobrovoljci iz Srbije. Po pronađenim ispravama utvrđeno je da su se na Gacko ratište došli boriti iz Požarevca, Pančeva, Stare Pazove, odnosno iz Srbije. Srpski protunapad izveli su pješaštvo, tenkovi i zrakoplovstvo. Najteži udar primio je 31. prosinca 1991. senjski dio brigade pa je pozvao ostatak 111. na pomoć. U pomoć su pritekli suborcima i Krčani.

1. siječnja 1992. godine krenuo je najžešći napad srpskih snaga. Napali su pješaštvom, tenkovima, zrakoplovima i topništvom. Tenk T-84 pogodio je kuću u kojoj su bili smješteni Krčani i na mjestu su poginuli Boris Mršić i Milan Nedić. Kad je udarila granata poginuli Mršić je imao raketni bacač koji je od udara također opalio što je stvorio kao. Mnogo je hrvatskih vojnika ranjeno, od kojih petorica teško. Jedva su ih uspjeli izvući. Zapovjednik bojne Ante Čakarun je na primjer ostalima nosio ranjenog Fuada Kočića četiri kilometra na leđima. Borbi se priključila A-bojna 111. brigada koja je zaustavila neprijateljski prodor. Tijekom noći neutralizirani su srpski dragovoljci koji su zalutali iza crte razdvajanja.

2. Siječnja  svježe snage prigodom zauzimanja položaja u Tukljacima bile su napadnute iz svih topničkih oruđa. Nije bilo gubitaka. Poslijepodne su hrvatske snage ušle u Tukljace i zauzeli položaje. Pod neprestanom paljbom i drugim napadima bili su puna tri dana, a nisu se mogli maknuti s borbenih položaja zato što stalne vatre po hrvatskim snagama onemogućavale su smjeni doći do položaja. Brojni Primorci i Boduli našli su se u neprirodnom im okružju, tri dana i tri noći u rovu na minus 24. Tri su dana trpili glad i žeđ, jer nisu mogli zapaliti vatru i prvog se dana smrznulo im se jelo i piće.^[2]

Potpisivanjem primirja 3. siječnja 1992. g. ne prestaju sasvim borbena djelovanja - krajem siječnja dolazi do sukoba kod mjesta Dabar. Daljnjim razvojem mirovnog plana tijekom srpnja 1992. godine demobiliziraju se 2. i 3. bojna, te brigada nadalje djeluje pod ustrojbenim oblikom taktičke grupe (TG 111).

Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111 odlazi na Istočno-Slavonsko ratište odnosno u Posavinu. Tu bilježi značajne rezultate u borbama oko Bosanskog Broda gdje neprijatelju zadaje teške gubitke. Po izvlačenju iz okolice Bosanskog Broda odlazi na vruće i krizno ratište Orašja gdje direktno sudjeluje u oslobađanju sela Vidovice i Kopanica, te na taj način oslobađa Orašje od stalnog napada četnika iz okolnih sela.

Po povratku u Rijeku TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka. Potom slijedi ponovni odlazak na ličko ratište, stacioniranje u okolici Perušića te nastavak s izobrazbom ročnih vojnika ali i učestvovanjem u svim obrambenim djelovanjima na području Like te u napadnim djelovanjima i oslobađanju „Medačkog džepa“ u širem prostoru Gospića.

Munjevitom ali ograničenom akcijom Bljesak i 111. brigada se stavlja u pripravnost za eventualno djelovanje prema neprijatelju.

U Oluji 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta  i ostalih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić.

 Jedno od najčvršćih uporišta četnika - kota "Zubar" u neposrednoj blizini Ličkog Osika nije se uspjela održati u naletu bojovnika 111. brigade i na tom pravcu zadati su najteži udarci srpskim fanaticima. O žestini borbi govori i podatak da je nažalost poginulo šest a ranjeno četrdeset i četiri pripadnika postrojbe. Nakon čišćenja terena na spomenutim pravcima brigada se razmješta u Titovu Korenicu gdje ostaje kraće vrijeme, do povratka u Rijeku.

U  sastavu 111. brigade borilo se oko 9000 bojovnika, a u bojnim je djelovanjima svoje živote   na oltar domovine položila su 53 bojovnika,  a ranjena su 282  pripadnika 111. brigade.

Osim već spomenutog, brigadom su stožerni brigadir Frano Primorac, brigadir Svetko Šare, brigadir Nikola Škunca, brigadir Ivica Nekić, bojnik Denis Deković sve do njenog gašenja i preimenovanja u 638. pješačku brigadu.

111. brigada odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog, a za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.