Obilježena 32. obljetnica početka Domovinskog rata u Daruvaru i Dan hrvatskih dragovoljaca

Danas je u Daruvaru obilježena 32. obljetnica srbočetničkog napada na Policijsku postaju Daruvar i uži centar tog zapadnoslavonskog grada.

Ujedno je obilježen i Dan sjećanja na hrvatske policajce Petrovečki Marijana, Petrovicki Darka i Rambousek Damira koji su te noći nasilno odvedeni, a njihova sudbina i danas je nepoznata.

Taj se dan također obilježava kao dan kada su prvi dragovoljci pristupili pričuvnom sastavu Policijske postaje Daruvar.

Obilježavanju ovog događaja u organizaciji Policijske postaje Daruvar i Grada Daruvara, pored obitelji poginulih i nestalih policajaca, prisustvovali su izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske – podpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova – načelnik Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske. Jakob Bukvić, župan Bjelovarsko-bilogorske županije Marko Marušić, gradonačelnik Grada Daruvara Damir Lneniček i načelnik Policijske postaje Daruvar Dalibor Čajsa.

Položeni su vijenci i zapaljene svijeće

                                                                     Foto: Krešimir Cestar

 

                                                                       Foto: Krešimir Cestar

 

U 10 sati kod Policijske postaje Daruvar, ispred spomen obilježja poginulim i nestalim pripadnicima Policijske postaje Daruvar, odana je počast te su zapaljene svijeće.

Nakon toga formirana je kolona sjećanja koja se uputila prema Spomeniku poginulih branitelja Daruvara u parku Dvorca grofa Jankovića, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

                                                                        Foto: Krešimir Cestar

 

Nakon prigodnih obraćanja ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i Ive Gjaića, predsjednika Udruge hrvatske policije branitelja Daruvara 91, održan je vjerski obred.

                                                                                           Foto: Krešimir Cestar

 

Povjesnica srbočetničkog napada na Daruvar, Pakrac i Lipik 

 

Da podsjetimo, na današnji dan, 19. kolovoza 1991. godine, pobunjeni Srpski teroristi i četnici napali su Pakrac, Lipik i Daruvar.

Situacija na tom području bila je krajnje napeta još od 1. ožujka 1991. kada se dogodio puč u policijskoj postaji Pakrac od strane srpskih policajaca. Postaja je sljedećeg dana postavljena pod kontrolu hrvatskih snaga, a taj događaj mnogi smatraju početkom Domovinskog rata.

Kada je 9. lipnja u Pakracu pala prva žrtva (policajac Vlado Laučan), postalo je jasno da je otvoreni sukob neizbježan. U srpnju su u središtu Daruvara ubijena trojica hrvatskih policajaca te se i ondje dalo naslutiti u kojem smjeru će sukob otići. Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na srpskoj barikadi zarobljen je i odveden u nepoznato dr. sc. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.

Najprije je, oko 3 u noći, 19. kolovoza napadnut Daruvar. Iz pješačkog i minobacačkog oružja pobunjeni Srbi napali su uži dio grada oko autobusnog i željezničkog kolodvora te gradske tržnice. Namjera im je bila zauzeti policijsku postaju u čemu nisu uspjeli no zarobili su petoricu policajaca – dok je jedan uskoro pušten, a jedan se navodno priklonio agresoru. Sudbina ostale trojice, Damira Rambouseka, Darka Petrovičkog i Marijana Petrovečkog, do danas nije poznata te se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci. Najvjerojatnije su odvedeni u selo Bijela kraj Daruvara ili logor Bučje te mučeni i ubijeni. Nada da bi mogli pronaći svoje najdraže, za obitelji nestalih pojavila se 2010.

Nedugo nakon napada na Daruvar, u 5 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom napadnut je Pakrac. U 7 sati započeo je i pješački napad na Policijsku postaju u kojem su pobunjeni Srbi koristili čak i protuoklopno oružje. Do opkoljenih policajaca pokušao se probiti dio civila, pretežno iz Prekopakre, koji su bili naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati.

Policajci u opkoljenoj postaji uspjeli su zavarati napadače tako što su se javili preko veze da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolazi nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Unatoč sili napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju, no ušli su u pakračku bolnicu iz koje su oteli ravnatelja doktora Vladimira Solara koji je razmijenjen 1992. godine.

Situacija u Pakracu u bila je toliko teška da su se u PU Bjelovar dvojili je li uopće moguće obraniti Pakrac, no u večernjim satima u Pakrac stiže pojačanje – Posebna jedinica policije PU Bjelovar „Omege“ i skupina temeljne policije iz Policijske postaje Bjelovar, te njima u pomoć Specijalne jedinice policije „Ris“ Kutina i Antiterorističke jedinice Lučko. „Risovi“ i ATJ Lučko krenuli su u oslobađanje grada s jugozapada, pri čemu je ATJ Lučko oslobodila pakračku bolnicu. Bjelovarski policajci napredovali su od sjevera grada, dok se „Omege“ spuštaju direktno iz Prekopakre u grad, koji je do kraja dana oslobođen.

Treba spomenuti kako je na današnji dan '91. napadnut i Lipik. Minobacači sa srpskih položaja nisu poštedjeli niti “Dječji dom Lipik” u kojem je tada bilo 80-ak djece u dobi od 3 do 16 godina. Kako se radilo o ranim jutarnjim satima djeca su u vrijeme napada spavala, a potom su pobjegla u podrum i tamo provela 7 dana do evakuacije.

Bitke za ova tri grada nastavile su se do početka 1992. godine kada je sklopljeno primirje između Jugoslavenske narodne armije i Hrvatske vojske. I dok su hrvatske snage u Daruvaru uspjele odbaciti pobunjene Srbe i JNA dalje od prigradskih naselja, Pakraca i Lipika nisu bile te sreće. Ova dva grada pretrpjela su znatna razaranja. U oba su vođene teške ulične borbe, a jedno vrijeme Lipik je bio potpuno okupiran. Stupanjem primirja na snagu dio Pakraca ostao je u rukama neprijatelja te je bio križno žarište sve do operacije „Bljesak“ i konačnog oslobođenja tog dijela Hrvatske.

Krešimir Cestar / PDN