Obilježena 32. obljetnica ubojstva hrvatskog policajca Josipa Reihl – Kira

Dana 01.07.2023. godine u organizaciji UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA DOMOVINSKOG  RATA POLICIJE OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE obilježena je  32. obljetnica od ubojstva načelnika Policijske uprave Osječko-baranjske JOSIPA REIHL-KIRA.

Obilježavanje ove tužne obljetnice održano je na Gradskom groblju u Đakovu i na mjestu pogibije Josipa Reihl – Kira u Tenji, a na istoj su sudjelovali članovi Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Osiječko-baranjske županije, obitelji Reihl – Kir, izaslanstvo Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Osiječko - baranjske županije, Udruge dragovoljaca Đakovštine 90. – 91. i Udruge veterana 122. brigade HV-a Đakovo, kojom prilikom su položeni vijenci i zapaljene svijeće,  dok se izaslanstva iz političkog života gradova Đakovo i Osijek, Županije Osiječko - baranjske, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osiječko – baranjske nisu odazvala iako su bili pozvani.

 

Prilikom obilježavanja ove tužne obljetnice supruzi pokojnog Josipa Reihl – Kira, gđi. Jadranki Reihl  - Kir, posmrtno je uručeno  priznanje Udruge „PONOS SLAVONSKIH BRANITELJA POLICIJE“.

Predsjednik Udruge g. Darko Mikulin održao je emotivan govor kojom prilikom je naveo sljedeće:

„Poštovana gospođo Jadranka Raih - Kir, poštovani pripadnici Hrvatske policije, hrvatski branitelji i pripadnici braniteljskih udruga, poštovani svi nazočni.

               Danas smo se okupili kako bi odali počast načelniku Policijske uprave osječko-baranjske, gospodinu, profesionalcu i velikom čovjeku Josipu Reihl Kiru. Izražavam svoje osobno zadovoljstvo što sam imao prigode poznavati ga. Ne toliko dobro jer nisam bio njegov bliski suradnik, ali sam bio njegov policajac i time se ponosim. Moram priznati i reći da sam kao takav artikulirao svoja pozitivna mišljenja o njemu među braniteljskom populacijom pa sam ponekad doživljavao i neugodnosti. No to nije problem, koliko mi smeta što poneki, napominjem poneki govore o Josipu, a znam da ne znaju što govore ili govore zbog meni eksplicitno neprihvatljivih razloga.

Zbog velikih ljudi kao što je bio Josip Reih Kir a ima ih i onih koje i državne institucije zaobilaze i ne štuju njihov doprinos kako su zaslužili, imam nadu da će odmakom vremena, uz nas male ljude i naš artikulirani činjenični stav, TE VELIKE LJUDE STAVITI U POVIJESNI OKVIR gdje im je i mjesto. To prije i zbog činjenice da si pojedinci uzimaju za pravo i to toliko drsko  iskrivljavati povijesne činjenice.

JOSIP REIH KIR je veliki čovjek, domoljub, čovjek prema kojemu bi se osim nas malih trebali ravnati i oni veliki i najveći a koji su ipak puno manji ili mali u odnosu na primjer kakav je bio i je JOSIP REIH KIR.

Kako izgovoriti riječi da one imaju svoj puni smisao. Znam što bih rekao ali znam i da će još dugo biti onih koji zbog svojih razloga neće htjeti ili moći razumjeti. No ti i takvi mi održavaju razinu ljutnje i daju mi dodatne motive a da to vjerojatno ni ne znaju.

Sve što ću osobno ja i članovi moje udruge dalje zastupati u smislu osnaživanja javnog mijenja o ulozi Josipa Reihl Kira u stvaranju Republike Hrvatske, o suživotu i stvaranju boljega sutra što je definitivno Josip želio, je i činjenica da ćemo naći načina dati doprinos da Josip dobije svoje mjesto u Hrvatskoj povijesti, jer zar to treba reći ….. a treba zbog onih koji to negiraju. Mi samo mali i normalni ljudi a hvala Bogu mi smo velika većima koji znamo gdje je mjesto Josipu Reih Kiru. Ali oni koji njegovu ulogu negiraju neka znaju da i mi koji smo Republiku Hrvatsku gradili svaki na svoj način imamo demokratsko pravo reći da nas boli činjenica da je Josip Reih Kir ubijen hrvatskim metkom iz ruku hrvatskog čovjeka, kojega je kakvog li apsurda Josip osobno i naoružao.

 

Mislio sam da ne bi trebao puno govoriti da vam svima skupa ne oduzimam vrijeme ali smatram i taj čin kao obvezu, koju ću i dalje vršiti.

Poštovani, kao hrvatski branitelj koji ničim nisam drugačiji od svakog drugog najmanjeg Hrvata i ničim nisam uhljebljen niti sam ostvario nemoralne pogodnosti, želim naglasiti da hrvatski branitelji nisu „pijavice“ ovoga društva. To jesu oni koji sebe deklariraju kao hrvatske branitelje iz pozicije ostvarivanja razno raznih beneficija a koje oni nisu zaslužili. Zato bih želio reći da sam bio ponosni pripadnik Kirove policije s čijim imenom želim kroz život artikulirati pojmove dobrote, ljudskosti u svakom obliku, profesionalizma pa ako baš treba reći i naglasiti ONI KAO ŠTO JE BIO REIHL-KIR i oni koji to nisu.

Na kraju bih Vas želio upoznati sa činjenicom da smo pokrenuli izradu i postavljanje spomen obilježja -  biste Josipu Reih Kiru koja bi trebala biti u reprezentativnom prostoru i mjestu.

Nadamo se da će ovaj naš put biti što lakši kako bismo bistu i postavili. Moram i želim naglasiti da ne mogu prihvatiti da bi netko to negirao ili ne daj Bože opstruirao. U svakom slučaju želimo isto prezentirati što široj javnosti. Kažu mi neki koji sebe predstavljaju Josipovim pobornicima da je dobro probati artikulirati onako TIHO DIPLOMATSKI. Eto probamo ali žao mi je reći nema rezultata.

I na kraju nadam se da bista neće biti kraj nastojanja stavljanja povijesnog okvira. Nadamo se da ćemo našu sramotu (samo ubojstvo Josipa) umanjiti činjenicom da ćemo i najmlađim naraštajima putem školskog obrazovanja ukazati kako mali – veliki čovjek a najveći jer je svoj život dao za opće dobro,   živi i dalje.

Nadam se, da sve naše aktivnosti koje ćemo provoditi neće biti teret Josipovoj obitelji, jer znamo da svako evociranje uspomene, budi i dodatne emocije i stres.

NAČELNIČE, Vječna ti slava i hvala!

Počivao u miru Božjem.“

Obilježavanje 32.  obljetnice pogibije Josipa Reihl – Kira završeno je na mjestu pogibije u Tenji pored Osijeka.  

 

Povijesnica Josip Reihl - Kir

 

Na današnji dan, 1. srpnja 1991. godine, u Tenji pored Osijeka ubijen je iz zasjede  Josip Reihl-Kir,   načelnik Osječko-baranjske policijske uprave.

Josip Reihl-Kir rođen je 25. srpnja 1955. u Siračupored Daruvara, preminuo 01. srpnja 1991. godine u Tenji pored Osijeka, gdje je ubijen iz zasjede. U vrijeme ubojstva bio je  zapovijednik osiječke policije.

Dok su se ostali naoružavali za rat, kao načelnik Policijske uprave nenaoružan je uklanjao barikade. U lipnju 1991. obratio se sjednici Skupštine Osijeka riječima: “Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti”.

Već se imao razloga bojati za vlastitu sigurnost. Na to je upozoravao svoje nadređene te je tražio da bude premješten u Zagreb.

Umjesto prema Zagrebu, 1. srpnja krenuo je prema Tenji, na pregovore s pobunjenim Srbima u selu. Na povratku, na kontrolnom punktu hrvatske policije u Tenji prema Osijeku, Josip Reihl-Kir je ubijen.

Počinitelj Antun Gudelj bio je pripadnik rezervnog sastava policije, podređen Reihl-Kiru, u kojeg je ispalio 16 metaka iz kalašnjikova koji je upravo od njega bio primio na korištenje. S načelnikom policije u autu su bili lokalni dužnosnici Goran Zobundžija, Milan Knežević te jedini preživjeli – Mirko Tubić.

 

Ostavši sama, Jadranka Reihl-Kir se 19 godina borila da sudskim putem dođe do istine o ubojstvu. Dan nakon ubojstva, Josip Boljkovac, koji je Reihl-Kiru bio odobrio premještaj, smijenjen je s mjesta ministra unutarnjih poslova.

Pobjegavši iz zemlje, počinitelj je 1994. godine u odsutnosti osuđen, te dvije godine kasnije pomilovan. Nakon izručenja Hrvatskoj, Antun Gudelj je 2008. godine ponovno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Vrhovni sud je 2009. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.