Obilježena 34. godišnjica prve oslobodilačke akcije i prvih žrtava na području Osijeka i okolice
U Antunovačkoj ulici u Tenji danas je dostojanstveno obilježena 34. godišnjica prve akcije i prvih žrtava Domovinskog rata na području Tenje, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Tog sudbonosnog jutra, 7. srpnja 1991., hrvatski branitelji i pripadnici specijalne policije hrabro su ušli u selo Tenja, udaljeno svega šest kilometara od Osijeka, kako bi oslobodili prostor koji su ranije zauzeli pobunjeni Srbi.
U organizaciji Temeljnog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata iz Tenje, uz podršku HVIDR-e Orahovica i Mjesnog odbora Tenja, održana je komemoracija ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće u čast onih koji su dali živote za slobodu Hrvatske.
Obilježavanju su nazočile obitelji poginulih branitelja te brojna izaslanstva i predstavnici institucija: gospođa Ružica Roso, izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja, u ime Osječko-baranjske županije, gospodin Boris Abičić, voditelj Odjela za hrvatske branitelje, u ime Grada Osijeka, gospodin Josip Mihaljević, vijećnik i izaslanik iz Tenje, u Gradonačelnik Grada Orahovice, gospodin Milan Babić, predstavnici MUP-a, iz Druge policijske postaje Osijek, predsjednik UHDDR-a OBŽ, gospodin Josip Tabak, predstavnici branitelja iz Antunovca i Ivanovca, na čelu s predsjednik Stjepanom Šerićem, izaslanstvo Udruge veterana 106. brigade, na čelu s predsjednikom Dubravkom Pančićem, predstavnici specijalne jedinice policije “Orao”, predstavnici Udruge 2. bojne 132. brigade iz Orahovice, predstavnici UHDDR-a Ernestinovo, predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata OBŽ, predvođeni gospodinom Antunom Blaževićem, predstavnici Udruge veterana 3. gardijske brigade – “Kune”, na čelu s predsjednikom Tihomirom Kmetom, te suborci i mještani Tenja.
Zajedničku molitvu predvodio je velečasni Ivan Matić ispred spomen-obilježja, podsjećajući okupljene na duhovnu dimenziju žrtve i slobode:
„Drago mi je što sam danas ovdje s vama. I prošle godine imao sam tu priliku – biti prisutan u ovom trenutku sjećanja, kako se ne bi zaboravilo. Već u Starom zavjetu, u Bibliji, često možete čuti opomene proroka: ‘Sjeti se – ne zaboravi!’ U prvom redu se govori o onome što je Bog učinio za svoj narod. Ali tu je i sjećanje, i zahvalnost – za ono što su ljudi učinili za nas.
Što su učinili za našu domovinu? Stavili su se na raspolaganje, čitavim srcem, dušom i vlastitim životom. Pa i jedan naš pjevač kaže: ‘Sjetite se ponosnih dana, kada jedan uz drugoga stane.’ Naravno, taj ponos nosi sa sobom i žrtvu – pa i žrtvu života. A na nama je svima da te žrtve ne zaboravimo, da budemo zahvalni.
Naša je zadaća da domovinu, koju su oni sanjali, a koju mi danas živimo, izgrađujemo – mi, a posebno naša djeca. Da je učinimo boljom, onakvom za kakvu su se oni borili.”
Sjećanja svjedoka: “To što imamo, dugujemo njima”
U emocionalno nabijenom govoru, Marko Golik, sudionik akcije, prisjetio se dana koji mu je zauvijek ostao urezan u pamćenje:
“Osjećaji nakon toliko godina… teško ih je opisati. Kad pogledam na ono što se dogodilo prije 34 godine, čini mi se kao da je bilo jučer. Sjećam se svakog trenutka. Nažalost, tada smo izgubili pet naših suboraca. Akcija je bila teška, opasna, ali ispunjena snagom, voljom i ljubavlju prema domovini. Nismo imali puno oružja, ali imali smo vjeru i srce. To je ono što je stvorilo Hrvatsku. I to mladi moraju znati – da je država vrijednija od svakog pojedinca, ali da je stvorena upravo žrtvom tih pojedinaca.”
Josip Talapko: “Bez njih, Hrvatska ne bi bila ovo što danas jest”
Josip Talapko, predsjednik UHDDR-a Osječko-baranjske županije, istaknuo je širi kontekst rata:
“Sjećanja su jasna. Početak rata bio je očekivan. Jugoslavenska vojska i četnici već su planirali napade. Organizirali smo zbjegove, razgovarali o obrani. Naša vojska bila je tada tek u formiranju. Ipak, 106. brigada i ostale snage pružile su otpor. Nažalost, JNA se umiješala i time omogućila agresoru da osigura osvojen prostor. Bez onih koji su prvi poginuli, mi danas ne bismo imali slobodnu Hrvatsku.”
Josip Mihaljević: “Ako čuvamo svoju povijest, možemo sigurno kročiti u budućnost”
U ime Grada Osijeka, okupljenima se obratio i Josip Mihaljević, vijećnik iz Tenje:
“Grad Osijek uvijek podržava ovakva obilježavanja. To su datumi koji oblikuju identitet naše županije i naroda. Odajemo počast onima koji su položili živote za našu slobodu. Kao vjernik, zahvaljujem Gradu što uvijek stoji uz hrvatske branitelje. Ako čuvamo svoju povijest, tada možemo sigurno kročiti u budućnost.”
Završetak u zajedništvu
Nakon službenog protokola, okupljeni su se nastavili družiti u prijateljskom ozračju tijekom zajedničkog domjenka, održanog u Hrvatskom domu u Tenji. Bio je to trenutak zajedništva, ponosa i sjećanja – svjedočanstvo narodne zahvalnosti prema onima koji su položili živote za slobodu domovine.
Dogodilo se ….
Selo Tenja je do ratne 1991. bilo mješovito nastanjeno. u Tenji je živjelo ukupno 7663 stanovnika, od kojih je bilo 2813 Hrvata i 4177 Srba. U Novom dijelu Tenje ( koje je bliže Osijeku) bilo je uglavnom nastanjeno hrvatskim stanovištem, dok je Stara Tenja bila nastanjena pretežno srpskim stanovništvom.
Prema knjizi “Hranite ili ubijte”, autora Mate Božičevića, stanovništvo u Tenji podijelilo se na srpsko i hrvatsko, na razne načine: „Pored Večernjeg lista često kupujem i Večernje novosti. Prvi list objavljuje da je izvršena agresija na slobodnu Hrvatsku, drugi da je ugrožen srpski narod u Hrvatskoj, te traži od cijelog srpskog naroda da se pomogne ugroženom Kninu i drugim krajevima.“
Do početka mjeseca srpnja 91, načelnik osječke policije Rajhl Kir pokušavao je uspostaviti mir u tom dijelu, a poslije njegove likvidacije 1. srpnja. , stvari su krenule nizbrdo. Srpsko stanovništvo koje se pobunilo protiv neovisnosti Republike Hrvatske, počelo se sve više grupirati i naoružavati, tako da je 7. srpnja donijeta odluka da se selo Tenja očisti od pobunjenika. Po navodima sudionika akcije toga dana, Tenja bi bila oslobođena, uz minimalne žrtve, ali se oko sredine dana umiješala JNA i onda je sve krenulo naopako. Prvo su hrvatske snage bile vraćene na početne položaje, a zatim su uslijedili i snajperski hici iz onog djela koje je u toku akcije bilo pod kontrolom hrvatskih snaga.
U toj akciji, poginuli su Damir Hornung iz Orahovice, Franjo Jusup iz Čačinaca, Zdravko Rittgasser pripadnik MUP-a iz Kunišinaca i Đuro Kiš iz Tenje( MUP) Njega su pobunjenici prepoznali i zarobili u kino dvorani koja je služila kao zatvor iz kojeg je istog dana odveden te ubijen iza mjesne ambulante. Za ubojstvo Đure Kiša optužen je pripadnik Teritorijalne obrane Tenja Božo Vidaković. Prema optužnici Županijskog suda u Osijeku on je Kišu, kojem su ruke bile vezane bodljikavom žicom, pucao u glavu i tijelo iz automatskog oružja. Za taj zločin sudilo mu se prije nekoliko godina na Višem sudu u Beogradu, a Marko Zegnal iz Kešinaca smrtno je ranjen. Uz Marka je bilo još desetak ranjenih.
Foto: Damir Kutleša
