Objavljeni dokumenti pokazali: Izetbegović se u BiH nije htio riješiti iranske nazočnosti

Poseban aspekt Daytonskog sporazuma može se iščitati u dokumentima objavljenim na, sad već čuvenoj, web-stranici Clinton Digital Library, a koji je usko vezan za sigurnost američkih trupa u BiH.

U odjeljku s dokumentima pod nazivom “1995-12-04B, NSC Paper re Dealing with the Terorist Threat to US Forces”, na čak 5 gusto otipkanih stranica u PDF formatu, objavljena je svojevrsna agenda postupanja u postdaytonskoj BiH s detektiranim elementima terorističkih prijetnji, piše Večernji list BiH.

Riječ je o stranim te primarno ekstremističkim i terorističkim elementima, koje su američke snage detektirale tijekom angažmana na rješavanju krize u BiH, a koje bi im u izgradnji mira postignutog Daytonskim sporazumom mogle biti prijetnja na samom terenu.

Cijeli ovaj plan oslanja se na članak III. Daytonskog mirovnog sporazuma, a koji propisuje kako se sve strane snage, uključujući osobne savjetnike, “borce za slobodu”, trenere, dragovoljce, kao i razno osoblje iz susjednih i drugih zemalja, moraju povući s teritorija BiH.

Prema dogovoru, ovo povlačenje trebalo se izvršiti u roku od 30 dana od stupanja na snagu mirovnog sporazuma. U početku samog dokumenta američka Vlada kao najveću prijetnju svojim trupama na terenu definira tri glavne skupine, i to: mudžahedine, iransku nazočnost te ostale islamističke skupine. Mudžahedine Amerikanci u ovom dokumentu označavaju kao visoko motivirane islamističke dragovoljce koji dolaze iz inozemstva, a koji rat u BiH poimaju kao sveti rat džihad.

Procjenjuju kako ih u tom trenutku u BiH može biti između 300 i 1500 te kako ih Armija bosanskih Muslimana koristi kao napadne snage kojima zastrašuje neprijatelje. U spomenutom izvješću procjenjuju se i kako ih se oko 400 integriralo u strukture Armije BiH.

SAD smatra mudžahedine realno najvećom prijetnjom zbog njihove motivacije, pomanjkanja discipline i uske povezanosti s terorističkim skupinama u svijetu. Što se tiče iranske nazočnosti, koja je označena drugom po važnosti prijetnjom američkim trupama, procjena je kako se 1995. u BiH nalazilo između 350 i 400 pripadnika elitne Iranske revolucionarne garde, koji su imali zadatak uvježbavati muslimanske postrojbe u BiH.

Označeni su kao posebna služba zadužena za likvidacije i druge terorističke akcije izvan Irana. Kao problem navedena je i činjenica o nazočnosti te uskoj povezanosti pripadnika iranske obavještajne službe MOIS s višim predstavnicima muslimanskih vlasti u BiH. Smatraju ih odgovornim za smrt američkog zaposlenika UNPROFOR-a Williama Jeffersona. Posebno se ukazuje na snažnu nazočnost Iranske revolucionarne garde u okolini Zenice.

Kad je riječ o islamističkim skupinama, Amerikanci su podjednako bili zabrinuti zbog jake nazočnosti i šijitskih i sunitskih islamističkih skupina u BiH. Potvrđena je nazočnost Hezbolaha, a iznimno opasna i ključna islamistička teroristička skupina Anwar Shaban također operira u Bosni i Hercegovini.

Nakon ove iscrpne analize prijetnji u dokumentu podsjećaju kako su se najviši predstavnici muslimanskih vlasti (Izetbegović i Šaćirbej) obvezali na plan povlačenja stranih trupa u roku od 30 dana. Međutim, vlasti SAD-a nisu mogle dobiti sigurnu potvrdu od Izetbegovića o njegovim namjerama eliminacije službene iranske nazočnosti i sunitskih ekstremističkih skupina u BiH.

Dalje se navodi kako vlasti bosanskih Muslimana imaju itekako valjan razlog da zadrže Irance u zemlji.

Naime, Teheran je u tom trenutku obećao 47 milijuna američkih dolara za nabavu oružja za muslimanske postrojbe u BiH. To obećanje stiglo je nakon tri godine iranske potpore, kad nijedna druga zemlja nije htjela pomoći u naoružavanju bosanskih Muslimana, a što je izazvalo ogromne simpatije prema Iranu kod dužnosnika bliskih Izetbegoviću, poput vojnog zapovjednika Delića.

Na kraju samog dokumenta navodi se obveza da se u roku od 30 dana iz BiH moraju ukloniti strane trupe, mudžahedini, iransko osoblje, predstavnici drugih islamističkih skupina (Hezbolah i ostali), kao i skupine koje prividno pružaju humanitarnu pomoć kako bi se osiguralo valjano i sigurno provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Posebno je naglašeno kako SAD želi da muslimanske vlasti prekinu svoje opskrbne linije za naoružavanje s Iranom i zatvore sve sporne kampove za obuku.

Naglasili su kako će muslimanske dužnosnike u BiH američke vlasti smatrati odgovornima za sve eventualne napade na američko osoblje. Također je naglašena potreba da je i srpska strana u Bosni i Hercegovini odgovorna za uklanjanje nazočnosti paravojnih formacija poput Arkanovih Tigrova, koji se također smatraju prijetnjom za američko osoblje i civile, a o čemu će biti obaviješten Izetbegović.

Zanimljivo je i to kako se u dokumentu navodi kako će, u slučaju da bosanske vlasti imaju volju, ali nisu u mogućnosti ukloniti strane elemente iz BiH koji su prijetnja realizaciji postignutoga Daytonskog sporazuma i američkom osoblju u toj zemlji, vojska SAD-a primijeniti silu protiv prijetećih elemenata.