Od 1991. zbog ratnih zločina pokrenut postupak protiv 3556 osoba
Do sada su u Hrvatskoj zbog ratnih zločina na širem vukovarskom području donesene 23 presude te je podignuto 15 optužnica, dok se pred sudom u Beogradu vodi šest postupka zbog zločina na Ovčari, u Lovasu, Srijemskoj Mitrovici, Tenji, Belom Manastiru...
Ovim gradom nesmetano godinama šetaju ratni zločinci. Država ne čini ništa da ih sankcionira. Institucije su zakazale. Kao država samo zakazali. No najviše su zakazali dužnosnici, koji se samo rotiraju, umjesto da snose odgovornost zbog nečinjenja. Navedene rečenice proteklih mjeseci često su se mogle čuti u javnom prostoru iz usta Ivana Penave, HDZ-ova gradonačelnika Vukovara, koji je lani organizirao, a kako stvari stoje, i ove će godine organizirati prosvjede u tom gradu zbog, kako on tvrdi, neprocesuiranja ratnih zločina. I tu priča postaje zanimljiva.
Na vlasti više od 20 godina
Jer Penava je pripadnik HDZ-a, stranke koja je s kraćim prekidima na vlasti više od 20 godina. On je pripadnik stranke čiji je prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman 1996. inicirao donošenje Zakona o općem oprostu procijenivši da je oprost za sudjelovanje u oružanoj pobuni politički oportunije rješenje od oslobađanja Podunavlja s puškom u ruci. Penava je pripadnik stranke u kojoj je predsjednik bio i Tomislav Karamarko, čovjek koji je prije toga godinama bio šef što SOA-e, što MUP-a, te je kao takav imao sve zakonom predviđene ovlasti da istražuje ratne zločine, podnosi kaznene prijave i uhićuje osumnjičenike za ta odiozna kaznena djela. Slušajući i gledajući sve što je Penava proteklih godinu dana učinio i rekao u vezi s problematikom ratnih zločina, mnogi mu zamjeraju da on tu kompleksnu tematiku koristi za skupljanje jeftinih političkih poena, pri čemu više vodi računa o svom pozicioniranju u dvorskim borbama unutar HDZ-a, a manje o stvarnim patnjama žrtva ratnih zločina. I pri tome se premalo obazire na činjenice. A činjenice, odnosno statistike DORH-a, kažu kako je netočno da za zločine u Vukovaru ili okolici Vukovara do sada nitko nije procesuiran.
Postupci zbog Vukovara vodili su se i još se vode pred hrvatskim sudovima, sudom u Haagu i Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu. Do sada su u Hrvatskoj zbog ratnih zločina na širem vukovarskom području donesene 23 presude te je podignuto 15 optužnica, dok se pred sudom u Beogradu vodi šest postupka zbog zločina na Ovčari, u Lovasu, Srijemskoj Mitrovici, Tenji, Belom Manastiru i Ćelijama. U Haagu su zbog zločina u Vukovaru suđeni Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin, Miroslav Radić, Vojislav Šešelj. Zbog zločina u Vukovaru se u Haagu sudilo Slavku Dokmanoviću, Goranu Hadžiću i Slobodanu Miloševiću, no postupci su obustavljeni zbog njihove smrti. Još uvijek nije okončan postupak Jovici Stanišiću i Frankieju Simatoviću, bivšim pripadnicima Službe državne sigurnosti (SDS), glavnim arhitektima velikosrpske politike i pokroviteljima raznih srbijanskih paravojnih postrojbi od Arkanovih Tigrova preko Šešeljevih Belih orlova pa sve do Škorpiona, koji su svojoj krvavi trag ostavili diljem Hrvatske, BiH i Kosova. Simatović i Stanišić najprije su bili oslobođeni krivnje, no ta je presuda u potpunosti ukinuta, što je raritet za Haaški sud. Kako je Tribunal okončao svoje djelovanje, novo suđenje odvija im se pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove. Iako se taj postupak tiče direktno i zločina počinjenih u i oko Vukovara, hrvatsku javnost, medije, a ni politiku, to suđenje nimalo ne zanima. Stanišić i Simatović bili su arhitekti velikosrpske agresorske politike i direktna spona koja povezuje državni vrh Srbije s paravojnim postrojbama koje su krvavo orgijale po Hrvatskoj. Kako se njihovo procesuiranje odvija paralelno s Penavinim vrištanjem o neprocesuiranju ratnih zločina počinjenih u Vukovaru, licemjerno je tvrditi da se vukovarski zločinci ne procesuiraju. Da su takve tvrdnje licemjerne, smatra i Eugen Jakovčić iz Documente.
– To je suđenje jako bitno za Hrvatsku jer je zadnje koje može dokazati da je srbijanski državni vrh direktno bio odgovoran za zločine počinjene u Vukovaru. Problematika ratnih zločina izuzetno je kompleksna tema i nije dobro kada se ona koristi u dnevno političke svrhe. U toj priči najbitnije su žrtve te suočavanje s prošlošću, što u Srbiji teško ide. Da bi se ratni zločinci procesuirali, potrebna je dobra regionalna suradnja, a moj je dojam da se ona usporava, što je rezultat političkih tenzija između Hrvatske i Srbije. Svako dizanje političkih tenzija sa Srbijom otežava procesuiranje zločina počinjenih nad hrvatskim državljanima, kao što otežava i potragu za nestalima. Počinitelji tih zločina uglavnom su u Srbiji, a Srbija do sada nije pokazala ni volju ni želju da sudi visoko rangiranim pripadnicima vojske ili politike. Uglavnom sude niže rangiranim pripadnicima raznih paravojnih postrojbi ili JNA – kaže Jakovčić.
Objašnjava da su dodatni problem i suđenja u odsutnosti jer je do optuženih državljana Srbije u pravilu teško doći, osim ako nisu uhićeni u trećim zemljama te izručeni Hrvatskoj.
– Suđenje u kojom optuženik nije prisutan jest pravda bez pravde. Osim toga, ako je počinitelj uhićen nakon što je suđenje okončano, on ima pravo tražiti da mu se ponovo sudi, a to dodatno traumatizira žrtve, dovodi do toga da procesi traju godinama, a kada presude i budu donesene, počesto na višim sudovima padaju zbog nekih proceduralnih pogrešaka. To dovodi do politike negiranja i nesuočavanja, a sve se dodatno komplicira kada se to politizira. Još je jedan problem i opći odnos prema zločinima vlastite strane, pa u Hrvatskoj imamo samo tri presude za zločine počinjenje nakon Oluje, od kojih je samo jedna pravomoćna. Taj podatak oduzima legitimitet Hrvatskoj kada na nekim međunarodnim skupovima govori o tome kako Srbija ne surađuje i ne procesuira ratne zločince – kaže Jakovčić.
Dugotrajnost postupaka
Po njemu, najveći problem vezan za procesuiranje i istraživanje ratnih zločina odnosi se na dugotrajnost postupka, što za direktnu posljedicu ima to da žrtve teško dočekaju pravdu, vrijednost dokaza blijedi, počinitelji umru... Smatra i da bi država trebala napraviti neki operativni plan koji bi se bavio tom osjetljivom problematikom, što je na tragu ideje Dražena Jelenića, glavnog državnog odvjetnika, o možebitnom osnivanju posebnog odjela u DORH-u koji bi se bavilo isključivo ratnim zločinima. U Hrvatskoj su četiri suda, Županijski sudovi u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, nadležni za procesuiranje ratnih zločina. Istrage u tim predmetima vode nadležna Županijska državna odvjetništva, a DORH ima i bazu podataka ratnih zločina. U toj su bazi prikupljeni podaci o ukupno 490 počinjenih zločina. Od tog broja, za 319 počinjenih zločina počinitelji su poznati, dok se u 171 počinjenom zločinu počinitelji još uvijek vode kao nepoznati.
Prema podacima DORH-a, od 1991. ukupno su zbog ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj pokrenuti kazneni postupci protiv 3556 osoba. Neki su postupci nakon provedene istrage obustavljeni, bilo da nije bilo dovoljno dokaza za optuženje bilo da je ustanovljeno kako nije riječ o ratnim zločinima, već o nekim drugim kaznenim djelima. Iz tih razloga istraga je obustavljena, kažu podaci DORH-a, protiv 1349 osoba, dok je protiv 2062 osobe podignuta optužnica. Od toga broja, 608 optuženih je proglašeno krivim te je osuđeno, za 630 okrivljenika suđenja su još u tijeku, dok je 828 okrivljenika oslobođeno ili je postupak protiv njih obustavljen ili je djelo prekvalificirano u neko drugo. Usporedbe radi, Haaški sud, koji je bio nadležan za ratne zločine počinjenje na području bivše Jugoslavije je za svog postojanja optužio 161 osobu, a osudio njih 90. Gore navedeni podaci, zbirni su podaci DORH-a za posljednjih 28 godina, a što se tiče sadašnjeg stanja, u DORH-u kažu da ukupno u radu trenutačno imaju 1576 predmeta ratnih zločina, od čega se u 753 predmeta radi o poznatim počiniteljima, dok je u 832 predmeta riječ o nepoznatim počiniteljima. U jednom predmetu može biti procesuirano više osoba, a kako one mogu biti u različitim stadijima, DORH statistike o istragama i optuženjima ne vodi prema broju predmeta, već prema broju osoba. Objašnjavaju da trenutačno vode istragu protiv 98 osoba zbog ratnih zločina, dok ih je trenutačno optuženo 558. Oni ne vode podatke o broju potvrđenih optužnica jer je to u nadležnosti sudova, a ne vode ni evidencije o nacionalnosti optuženika.
Prvi predmeti koje je DORH istraživao zbog ratnih zločina potječu iz 1991., a za rad na ratnim zločinima specijalizirana su četiri ŽDO-a – u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. U tim tužiteljstvima ratnim se zločinima bavi 15 zamjenika županijskih državnih odvjetnika, koji ne rade samo ratne zločine već i druge predmete. Prilikom istraživanja ratnih zločina tužitelji se suočavaju s brojnim problemima, a najveći je protok vremena, što otežava prikupljanje kvalitetnih kako materijalnih tako i personalnih dokaza jer svjedoci umiru, izbjegavaju svjedočenja zbog dodatne traumatizacije, a i iskazi su im zbog protoka vremena sve lošije kvalitete... Kako izgledaju suđenja za ratne, koliko takvih postupaka trenutačno ima, u kojim su fazama i koliko traju, ima li više postupka za zločine nad Hrvatima ili Srbima... neka su od pitanja koja smo postavili sudovima u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Sud u Rijeci jedini nije odgovorio na postavljene upite, dok na Županijskom sudu u Zagrebu kažu da trenutačno imaju 35 predmeta u kojima traju suđenja za ratne zločine, dok su još u četiri predmeta podignute optužnice koje još nisu potvrđene. U tim predmetima ukupno su optužene 163 osobe. Na predmetima ratnih zločina na zagrebačkom Županijskom sudu radi sedam raspravnih sudaca kojima su kao članovi sudačkih vijeća dodani suci istrage, drugostupanjski suci i suci izvršenja kazni zatvora, s tim da svi ti suci osim ratnih zločina rade i druge predmete. Najstariji predmet na tom sudu datira iz 2005. i odnosi se na suđenje Milanu Martiću i Milanu Čeleketiću, kojima se sudi u odsutnosti.
U dva predmeta žrtve Srbi
Na sudu u Splitu trenutačno imaju 51 predmet ratnih zločina, s tim da je u 45 predmeta optužnica potvrđena, a ukupno je optuženo 98 osoba. Od navedenih predmeta, dva se odnose na zločine počinjene nad Srbima, ostali na zločine počinjene nad Hrvatima. U posljednjih 10 godina taj je sud donio 12 presuda, od kojih je 10 pravomoćno. Donesena su i dva rješenja o obustavi postupka, jedna oslobađajuća presuda i jedna odbijajuća presuda. Prosječna izrečena kazna je 6 i pol godina, na predmetima ratnih zločina radi 13 sudaca, a najstariji predmet datira im iz 1993. Što se tiče suda u Osijeku, koji pokriva i područje Vukovara, oni trenutačno u radu imaju 49 predmeta u raznim fazama u kojima je ukupno optuženo 195 osoba, s tim da se 191 osobi sudi u odsutnosti ili se traži odobrenje za suđenje u odsutnosti. U svim predmetima žrtve su bile Hrvati. U posljednjih 10 godina ukupno je doneseno 38 presuda, s tim da četiri još nisu pravomoćne, izrečene kazne kretale su se u rasponu od dvije do 20 godina zatvora, a prosječna kazna bila je između sedam i osam godina zatvora. Na osječkom sudu na predmetima ratnih zločina ukupno radi 11 sudaca, a kao i na svim drugim sudovima najveći problem im je što su okrivljenici uglavnom nedostupni, što su im nedostupni dokazi i svjedoci koji imaju relevantna saznanja, što se moraju tražiti odobrenja za suđenja u odsutnosti pa im zbog toga postupci u prosjeku traju do 15 godina, dok im najstariji predmet datira iz 1994. godine
Ako je suditi iz priloženih podataka, očito je da se po predmetima ratnih zločina sustavno nešto radi, a je li to dovoljna satisfakcija žrtvama, druga je stvar. No politizacija ove osjetljive teme i skupljanje jeftinih političkih poena kao što to već neko vrijeme rade Ivan Penava i neke braniteljske udruge ne koristi nikome, a ponajmanje Vukovaru i žrtvama, čija bi potraga za pravom i pravdom u cijeloj ovoj priči ipak trebala biti najbitnija. Puno bitnija od prizemnih stranačkih prepucavanja.
