Odbijena žalba Dragana Kovačevića i ostalih okrivljenika: ‘Tajno snimanje je bilo zakonito‘

Ova odluka otvara put potvrđivanju optužnice u navedenom slučaju, a o čemu će optužno vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda ubrzo odlučivati

Visoki kazneni sud (VKS) potvrdio je zakonitost USKOK-ovih dokaza u tzv. aferi Janaf odbivši žalbe bivšega predsjednika Uprave Janafa Dragana Kovačevića te ostalih okrivljenika protiv odluke optužnoga vijeća koje je već ranije odlučilo da su dokazi zakoniti. Kovačević te još sedmorica okrivljenika među kojima je i poduzetnik Krešo Petek tražili su da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje tzv. posebne dokazne radnje, odnosno tajno snimljeni telefonski razgovori, pronađeni SMS-ovi u mobitelima okrivljenika, i slično, no optužno vijeće kojima je predsjedavala sutkinja Tamara Pleše im je taj prijedlog odbilo, a na što su se Kovačević i ostali žalili Visokom kaznenom sudu (VKS), piše Jutarnji List.

Odluku o odbijanju žalbe VKS je objavio na svojim web-stranicama, prenosi Priznajem.hr.

– Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako spomenuti dokazi u odnosu na koje je odbio prijedloge obrane pojedinih okrivljenika za izdvajanjem iz spisa predmeta, nisu nezakoniti dokazi te je za svoju odluku dao jasne, dostatne i valjane razloge. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nalozi sudaca istrage o provođenju posebnih dokaznih radnji sadrže sve podatke te dostatno obrazloženje svih pretpostavki propisanih odredbama Zakona o kaznenom postupku te se temelje na obrazloženim i dokumentacijom potkrijepljenim zahtjevima Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i odgovaraju kako standardima zaštite ljudskih prava i prava okrivljenika propisanima odredbama ZKP/08., tako i onima zajamčenima Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav RH).

Stoga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako nisu osnovani žalbeni navodi pojedinih okrivljenika kojima se, kao i u prijedlozima za izdvajanje dokaza, u bitnome ističe da su ti nalozi nedostatno i paušalno obrazloženi te da sudac istrage u njima nije iznio svoju argumentaciju, već je prepisana ona iz zahtjeva USKOK-a, zbog čega su ti nalozi protivni odredbama domaćeg procesnog prava, Ustava i Konvencije. U odnosu na ove žalbene navode treba navesti da je sama činjenica da su suci istrage nakon analize sadržaja zahtjeva USKOK-a i dokumentacije koja je uz njih dostavljena izdali naloge iz članka 332. stavka 1. ZKP/08., prihvatili razloge za njihovo izdavanje iz pisanih obrazloženih zahtjeva USKOK-a, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, gdje je utvrđeno da je dostatno u nalogu za posebnu dokaznu radnju citirati zahtjev državnog odvjetnika ako se usporednim čitanjem odluke o odobrenju i zahtjeva za nadzor može razumjeti razloge kojima se rukovodio sudac istrage izdajući nalog.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje da su svi izdani nalozi (kao i prijedlozi državnog odvjetnika za izdavanje istih) sadržavali kazneno djelo za svakog pojedinog okrivljenika, koje im se sada stavlja na teret podignutom optužnicom, iz čega slijedi da su prikupljeni dokazi osnova za podizanje optužnice upravo za inkriminirano ponašanje okrivljenika opisano u činjeničnom opisu optužnice. Isto tako, osnove sumnje za svakog od okrivljenika navedene su u svim izdanim nalozima, opsežnim i detaljnim povezivanjem svih rezultata prethodno provedenih dokaznih radnji kod produljenja posebnih dokaznih radnji odnosno rezultata prethodnih izvida kod određivanja posebnih dokaznih radnji.

Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sudac istrage prije izdavanja svakog pojedinog naloga utvrdio da postoje uvjeti za njegovo izdavanje i u tom je smislu iznio u obrazloženju naloga konkretne razloge koji opravdavaju takvu odluku, a koji jasno upućuju da je u konkretnom slučaju privremeno ograničenje ustavnih prava pojedinaca bilo nužno i u skladu sa zakonom. Tako prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su suci istrage iznijeli činjenice, okolnosti i priložene neformalne dokaze iz kojih proizlazi potreba poduzimanja posebnih dokaznih radnji te opisali iz kojih okolnosti proizlaze osnove sumnje o počinjenju kataloških kaznenih djela i to tako da se najprije iznose modaliteti mogućeg počinjenja kaznenih djela, a zatim i okolnosti sudjelovanja konkretnih osoba u tome, odnosno rezultati do tada provedenih posebnih dokaznih radnji, da bi konačno zaključili da se radi o djelovanju koje se ne bi moglo uspješno razotkriti bez korištenja suvremenih tehničkih sredstava u vidu provođenja posebnih dokaznih radnji. S obzirom na sve izloženo, ni svi ostali dokazi koji su proizašli iz tih naloga sudaca istrage o provođenju posebnih dokaznih radnji nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

U odnosu na žalbeni navod jednog od okrivljenika kako nalog za vještačenje koji je postavljen bez navođenja razdoblja čini nalaz i mišljenje financijskog vještaka trgovačkog društva nezakonitim dokazom, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da sadržaj prijedloga okrivljenika (koji sada ističe kao žalbeni navod) ne dovodi u pitanje zakonitost ovog dokaza, već problematizira njegovu vjerodostojnost.

U pogledu žalbenog navoda jednog od okrivljenika kako smatra nezakonitom “pretragu doma, poslovnih prostorija i automobila”, jer svjedoci pretrage nisu istovremeno bili prisutni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako okrivljenik nije dodatno argumentirao svoje žalbene navode, pa time nije ni doveo u pitanje razloge koje je prvostupanjski sud dao za svoju odluku, a koje prihvaća i kao osnovane i drugostupanjski sud – objavili su s Visokoga kaznenoga suda.

Ova odluka otvara put potvrđivanju optužnice u navedenom slučaju, a o čemu će optužno vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda ubrzo odlučivati, piše Jutarnji List.