Odlazak hrvatskih vojnika u Ukrajinu nije Milanovićev spin: HDZ-ovci kriju važnu informaciju

Baš kao što će cijeli predsjednički mandat Zorana Milanovića ostati upamćen po sukobu s premijerom Andrejem Plenkovićem, i završnicu kampanje za prvi krug predsjedničkih izbora obilježile su njihove polemike, u kojima se Milanović po običaju obrušio na Europsku uniju i NATO. U jeku kampanje Milanović je iz Petrijanca poručio da ljudi koji vode europsku politiku ne razmišljaju o posljedicama, referirajući se na izvješća da Europa razmatra mogućnost slanja mirovnih snaga u Ukrajinu.

Taj Milanovićev stav za Plenkovića je proruski narativ kojim nas predsjednik pokušava dekredibilizirati kao saveznike u NATO-u i reputacijski u EU-u. Na ove nove polemike dvojicu je vodećih političara u našoj zemlji potaknula vijest da bi Europa u Ukrajinu mogla poslati sto tisuća vojnika. Milanović je, govoreći o toj mogućnosti, ostao pri svojem, da će Hrvatska vojska biti ovdje da brani Hrvatsku, te je prozvao Plenkovića i zbog slanja vojnika u neke druge misije. 

Kada je riječ o drugim misijama, treba podsjetiti da je Sabor početkom prosinca potvrdio dvanaest odluka o slanju hrvatskih vojnika u misije u druge države, no o odluci o slanju časnika u NATO-ove aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini – NSATU nije se glasalo pa je ona do daljnjeg na čekanju jer zastupnici odlaze na božićne praznike koji bi trebali trajati do sredine siječnja.

Tuđi ratovi

Poznato je da je hrvatsko donošenje odluke o aktivnostima NSATU-a koje se održavaju u njemačkom Wiesbadenu na čekanju upravo zato što predsjednik Milanović za to nije dao nužnu suglasnost pa je Plenković tu odluku morao prebaciti na saborske zastupnike. Da bi odluka u sabornici prošla, nužna je dvotrećinska većina, odnosno potpora 101 zastupnika koju Plenković po svemu sudeći nema, tim više što je vladajuću većinu napustila stranka DOMiNO, čiji su zastupnici formirali vlastiti saborski klub, nakon čega je vladajuća većina svedena na tijesnih 76 ruku.

Takve rasprave, tvrde vladajući, idu u prilog predsjedniku Milanoviću koji se nastoji nametnuti kao autoritet koji se usprotivio tomu da hrvatski vojnici ratuju izvan Hrvatske, odnosno u Ukrajini. Iz Plenkovićeva kruga može se čuti kako nikada nitko nije ni tražio da hrvatski vojnici ratuju igdje izvan Hrvatske, a posebice ne NATO, osim kada su posrijedi rubna sudjelovanja u logistički sitnim operacijama. Osim toga, treba znati da bi na tako snažan angažman NATO-ovih snaga koje bi trebale predstavljati tampon-zonu u Ukrajini morala pristati i Rusija, što nije nimalo realan scenarij.

Svjesni okolnosti

I baš zato HDZ-ovci uvjeravaju kako se ova tema u medijskom prostoru potencirala isključivo kako bi se Milanoviću pomoglo u kampanji za predsjedničke izbore. Naime, Milanović zna da ovaj mandat mora osvojiti jer bi sve suprotno od toga označilo kraj njegove političke karijere, kojom se kockao i onda kada je nasilu ušao u kampanju za parlamentarne izbore, s kojih je njegov SDP izašao poražen.

Svjesni trenutnih okolnosti, u vladajućim redovima očekuju još snažniji Milanovićev angažman i još snažnije protivljenje slanju hrvatskih vojnika u Ukrajinu, iako nitko od Hrvatske to nije tražio niti će se, kako kažu, takvo što dogoditi.

Povećani rizik

“To je još jedno od njegovih bauljanja po Bruxellesu. Plenković ide u Bruxelles, ondje striže ušima. Ne zato što je ovca, jer ovca je dobra životinja, on je nešto puno gore, ali on striže ušima, nikada mu ništa ne smeta, dakle sve je OK što se ondje donese”, poručio je Milanović, čije su izjave ozbiljno zasmetale Plenkoviću, posebice poruka da je premijer u Bruxellesu nitko i ništa. Plenković pak kaže da je Milanovićev učinak kao predsjednika ravan nuli.

Osim toga, kao i Milanović, i neki europski državnici smatraju da bi slanje vojnika povećalo rizik od izravnog sukoba s Rusijom i rastezanje europskih snaga čije su oružane zalihe iscrpljene baš zbog donacija Ukrajini. Istovremeno Trump isključuje mogućnost da američke trupe sudjeluju u primirju te inzistira na tome da Europljani tu ulogu preuzmu na sebe. O tome je, kako navode u Reutersu, sredinom prosinca u Parizu razgovarao s Macronom i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Dok svjetski vođe polemiziraju daleko od očiju javnosti, u našoj zemlji ove se teme dotaknula i donedavna predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić, koja baš poput Milanovića smatra da hrvatski vojnici ne trebaju sudjelovati u tuđim ratovima i ići u ratno područje.

Klasično neodgovorno

“Oni sudjeluju isključivo tamo gdje je to dogovoreno s NATO-om i sudjeluju u nekim tipovima mirovnih misija kao što su dosad sudjelovali u UN-ovim mirovnim misijama. To je dobro poznato i predsjedniku i on ovdje ne štiti Hrvatsku vojsku niti hrvatskog vojnika, on nastupa klasično neodgovorno i populistički u situaciji zbunjenosti, gdje raspravljamo samo o naklapanjima, ne znamo hoće li toga biti, o kakvoj je misiji riječ. Ovdje je riječ o pet do sedam zemalja, pretpostavljam da to ne uključuje Hrvatsku, a on širi paniku. Fingira da se zauzima za hrvatskog vojnika da bi populistički stjecao bodove za sebe”, poručila je Selak Raspudić.

Poruku u sličnom tonu poslao je i HDZ-ov predsjednički kandidat Dragan Primorac, koji je obećao da ni on neće dopustiti da hrvatski vojnik ratuje u Ukrajini. No, u Plenkovićevu stilu Primorac je naglasio da to od nas nitko i ne traži. “Te manipulacije Zorana Milanovića zastrašujuće su”, rekao je Primorac.

Puno će se toga očito još izreći uoči drugog kruga predsjedničkih izbora, čija se kampanja s uobičajenih dnevnopolitičkih prepucavanja preselila na prepucavanja vezana uz Hrvatsku vojsku, koju je Milanović često i u predsjedničkom mandatu koristio za obračune s Plenkovićem, njegovim bivšim ministrom obrane Marijem Banožićem, a odnedavno i s novim ministrom Ivanom Anušićem.