Ona je Hrvatima otkrila stravu Černobila, a onda je stigao poziv komunista: ‘Strpat ćemo te u zatvor’

Černobilska katastrofa je sovjetska nuklearna nesreća koje se 1986. dogodila na sjeveru bivše Sovjetske Ukrajine. Tog 26. travnja 1986. godine u subotu je zbog kombinacije nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudske pogreške uzrokovana eksplozija koja je uništila jedan od četiriju reaktora u Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin, odnosno Černobilskoj nuklearnoj elektrani.

Posljedica eksplozije sličila je eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji je potom otpustio velike količine radioaktivne prašine. Radioaktivnost raznošena vjetrom potom je najviše pogodila stanovnike susjedne sjeverne Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije. 

Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u sjevernim dijelovima Europe. Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zračenja osjetilo je do pet milijuna ljudi. Zdravstveni problemi kod velikoga broja ljudi ostali su prisutni sve do danas, a poseban je problem kvalitetno zbrinjavanje otpada u neposrednoj blizini nuklearne elektrane.

Sovjetske vlasti skrivale nuklearnu nesreću

Čelni ljudi Švedskog povjerenstva za zaštitu od zračenja saznali su da su u nedjelju navečer na nekim mjestima u Finskoj izmjerene povišene razine radioaktivnosti. Tijekom ponedjeljka uznemirujuće vijesti o rastu radioaktivnosti stigle su i iz Norveške i Danske. Šveđani su pratili podatke o porastu radioaktivnosti i smjeru vjetra te otkrili da je izvor problema Černobil. Diplomati su se obratili vlastima u Moskvi, no tamo su poricali da se išta dogodilo.

No, u obitelji dr. Alice Bauman, tadašnje voditeljice Laboratorija za radioaktivnost biosfere Instituta za medicinska istraživanja (IMI) u Zagrebu, zavladao je nemir. Kćer znanstvenice, Lea Bauman, tada je radila kao novinarka na Radiju 101. Ispričala je da je njezina majka vijest o nuklearnoj nesreći čula na austrijskom radiju. O tome se niti u jednoj socijalističkoj zemlji nije govorilo, a sovjetske vlasti su sve nastojale sakriti.

‘Uhvatila me panika, nisam znala koliko će radioaktivnost rasti’

U utorak 29. travnja vijest o nuklearnoj nesreći u Černobilu objavljena je na naslovnicama Večernjeg lista i Vjesnika koji su imali dopisnike u nizu europskih zemalja, uključujući i Kopenhagen i Moskvu. O dramatičnim danima u Hrvatskoj nakon havarije u Černobilu za Jutarnji list je 2006. godine govorila i dr. Alica Bauman. 

“Nekoliko dana nakon nesreće u Černobilu shvatili smo da radioaktivnost zraka raste. Mjerili smo je svakih nekoliko sati. Uhvatila me panika, nisam znala koliko će radioaktivnost rasti. Razmišljala sam što da učinim, a onda sam svojoj kćeri Lei, koja je tada radila na Radiju 101, rekla da obavijesti svoje kolege novinare” rekla je tada Alica Bauman, prva osoba u bivšoj Jugoslaviji koja je javnost obavijestila da se zbog nesreće u Černobilu znatno povećala razina radioaktivnosti i na ovim prostorima.

No, svojim izlaskom u javnost Alica Bauman zapravo je prekršila jedan od članaka tadašnjeg jugoslavenskog Ustava, u kojem je stajalo da pravo na objavu takvih akcidenata ima samo vojska. Lea Bauman se prisjeća kakvu je dramu tih dana prolazila njihova obitelj.

Odmah je stigao poziv: ‘Strpat ćemo te u zatvor’

“Mama je bila jako zabrinuta jer je te godine vrijeme oko 1. maja bilo prekrasno i svi ljudi su bili vani, izloženi dijelovima radijacije koji su kružili planetom. Odlučila je otići sa mnom na Radio 101 i dati izjavu. Čim je mama građanima iznijela upute za ponašanje, došla je kući. Odmah je uslijedio telefonski poziv u kome su joj rekli da će je strpati u zatvor. Mi smo u obitelji bili izvan sebe i samo smo čekali da policija dođe po nju i odvede je. No, sreća u nesreći je bila ta što je mama svojim istupom skrenula pozornost ostalih medija. Nastavili su je nazivati pa se putem medija uspjela izvući da je ne zatvore”, ispričala je Lea Bauman.