Osuda terorističkog čina, a mi ga oprostili dva puta

Nedavni događaji na Kosovu u selu Banjska kada je ubijen kosovski policajac  Afrim Bunjaku, a ranjen je Alban Rashiti. Specijalno tužiteljstvo Kosova ova kaznena djela okarakterizirala su kao terorizam. Kako i ne bi kada su počinitelji bili naoružani kao prava specijalna postrojba, nešto iz Kosova nešto iz Srbije. Trojica od poginulih pokopani su u Beogradu u hramu Svetog Save. U međuvremenu, objavljeno: “Obavještavam javnost da sam zajedno sa svojim sunarodnjacima 24. rujna došao na sjever Kosova i Metohije u Banjsku”, rekao je potpredsjednik Srpske liste Milan Radoičić u izjavi.

No kad pogledamo što je nakon terorističkog čina kosovska policija pronašla i oduzela ministar unutarnjih poslova Kosova Xelal Svecla izjavio je ranije “da je zaplijenjeno jedno teško oklopno vozilo, 24 džipa, dva četverotočkaša 4×4, osam protupješadijskih mina, 29 zolja, granate za minobacače, 150 komada dinamita, šest mitraljeza, 21 pancir, tri drona, 15 noćnih dalekozora, 32 radioveze, 115 vojnih uniformi, šest satelitskih karti, tri topografske karte, 23 maske, 32 pametna telefona, 32 sim kartice”.

Dovoljno za napad na Kosovo ili dio Kosova. Skoro cijeli Svijet optužio je ovaj zločin, ali neki ipak su se pomolili za poginule i odali počast „herojima“. Među njima i sportska zvezda, Novak Đoković. ‘Svaka suza Boga moli, svakog Srbina duša boli‘, poruka je na fotografiji koju je objavio Novak Đoković, a njegova je podrška srpskim teroristima koje je likvidirala kosovska policija izazvala burne reakcije, nimalo čudno za njega. Možda je kao tenisač zvezda, ali u duši, nije mu ni prvi puta, pokazuje se kao sportaš sklon velikosrpskoj ideologiji. Ima on dosta toga na duši. Za Hrvatsku bi trebao biti persona non grata, ali mi smo dobrice, pa praštamo i njemu. Izbaciti ga iz sportskog života, pa da, javna osoba....ali on je ....

Početak Domovinskog rata, kada su pripadnici MUP-a, ZNG-a, PHR-a, HOS-a, a kasnije i formiranje gardijskih brigada i ostale vojne postrojbe, bili su također označeni kao teroristi. Možda nećete vjerovati, ali to je tako. Nismo bili međunarodno priznata Zemlja, dobili embargo na uvoz oružju, a samo što smo branili svoje. To previ teroristi rade, čuvaju svoje domove, gradova i sela.

Teroristički čin je i razaranje gradova i sela nastanjenih samo civilnim stanovništvom. Raketiranje recimo Zagreba. Glavni grad Hrvatske. Strateški važan za osvetu Milana Martića. Recimo, 1992. godine, pilot tzv. JNA, Goran Pantić, sa svojim „Jastrebom“ raketirao Metković i okolicu. Civilne žrtve stradale u ratu, a Metković ne znamo koji strateški čin je imao.

Teroristički čin, ali i ratni zločin je ubijanje 402 nevine djece, oko 16 tisuća poginulih civila i hrvatskih branitelja, što reći za masakre po cijeloj Hrvatskoj (puno bi trebalo za nabrajati), što reći za silovanja žena i muškaraca. Mogu li te rane zacijeliti. Površinski možda, ali u dubini duše sigurno neće.

Cijeli Svijet optužuje i kažnjava terorizam, uvijek postoji onaj, OSIM, Republike Hrvatske.

Za počinjene terorističke činove, naši vrli političari donijeli su Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske. Prvo „oružani sukob“, pa rat, valjda Domovinski rat, potpisao je ondašnji predsjednik  Sabora, Stipe Mesić. Da bi 1996. godine bio donesen Zakon o oprostu, a u čl. 1 stoji: Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj.

Oprost se odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene počiniteljima kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka.

Oprost od kaznenog progona i postupka odnosi se na djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996.

Čitano između redova, oprostili smo terorizam, kasnije i ratna zbivanja, oprostili smo ratne zločine, stoga mnogi teroristički činovi i ratni zločini, stoje kao „ZLOČIN BEZ KAZNE“, udaren pečat na sudski spis ili a/a.

Jesmo li oprostili i hrvatskim braniteljima? Zanimljiv je onaj slučaj iz Metkovića i pilota Gorana Pantić. Bio je optužen, pa oslobođen, od ratnog zločinca postao je svjedok i žrtva u slučaju „LORA“. Pa kako je i zašto završio u kaznionici Lora, ako nije počinio ono što mu se stavlja na teret. Pantić je pilot koji je 1992. godine sudjelovao u napadu kasetnim bombama na Metković i ostala mjesta. Napad s najtežim posljedicama dogodio se 21. travnja, kada su bombardirani Čapljina, Ljubuški, Čitluk, Grude, Široki Brijeg i Metković u kojem nije bila oglašena zračna opasnost. Tzv. krmačama gađali su isključivo civilne ciljeve, pri čemu su poginule tri žene, a deset osoba je ranjeno. Zračni napadi nastavili su se, a dva dana nakon toga zrakoplov ” Jastreb 21″ je oboren dok je pilot Goran Pantić priveden. Nakon toga, odveden je u Loru a iste je godine u kolovozu razmijenjen. Hvala MLADENU BAJIĆ, oprostio ti je grijehe.

“Terorist Goran Pantić, agresorski pilot JNA, koji je nakon raspada SFRJ i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i dalje nastavio ubijati hrvatske vojnike i civile u Metkoviću, bacajući bombu „krmače“ na grad Metković, pri čemu su ubijene tri žene u svojim domovima, deseci ljudi ranjeni, od kojih su neki ostali invalidi, pretvoren je u svjedoka, a kasnije i u žrtvu”,

 Terorizam je terorizam, ma tko ga počinio, a odavanje počasti „herojima“ je za svaku osudu, samo što se mi čudimo činu Novaka Đoković, kada smo „MI“ (bolje rečeno ONI) oprostili na desetke tisuća srpskih terorista koji su razarali Hrvatsku. Jesmo/jesu li zakonodavci ovim Zakonima odali i počast zlotvorima. Nije mi jasno, osuđujemo Rusiju za napad na Ukrajinu, a one koje su napali naše domove, nemam riječi što smo mi njima učinili. U krajnosti još im plaćamo što su nas napali, razarali, ubijali, a naša naplata ratne odštete neka stoji u ladici.

I tako to bilo na Kosovu ……možda se u cijelosti nećete složiti samnom, ali da nije Novaka, zaboravili bi na ratnu odštetu i sve grijehe što su počinili njegovi sunarodnjaci.