Otvoreno pismo "Alisi u zemlji čudesa"

Otvoreno pismo "Alisi u zemlji čudesa", saborskoj zastupnici stranke nepoznatog imena i porijekla a poglavito NEMOGUĆNOSTI. (Ne)poštovana Rado B.: ne samo da su crkve pune mladih koji su željni istinskih vrijednosti - ne hibridnih, nego primjerice župa sv.Leopolda Mandica Ljubljanica -Voltino, puna je djece s poteškoćama u razvoju, invaliditetom i zdravstvenim poteškoćama, oni ne razumiju o čemu ti pričaš, kojim to jezikom mržnje govoriš,, to je njima strani jezik. Kad su ova djeca nakon potresa ostala na cesti kao i mnoge crkve, rodilišta, bolnice...škole, domovi...vrtići..Sjećaš se Rado da je prva tvoja javno obznanjena briga koja je mene osobno prenerazila bila da se slučajno ne bi prvo crkve obnavljale. I eto na tvoju žalost, prvo je crkva Župa svetog Leopolda Mandića, Ljubljanica - Voltino otvorila svoja vrata mladim glazbenicima iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raskaj te iz cijele Hrvatske, a sada i iz više zemalja svijeta, kako bi mogli nastaviti vježbati violinu kroz projekt Violinmusic4all .I nisu polaznici ovog projekta u crkvi samo katolici. Mi primamo sve ljude dobre volje, bili koje nacionalnosti, vjeroispovijesti i boje koze. Najsnažniju suradnju imamo s Nadbiskupijom, svojim centralnim sjedištem, no jedan od najsnažnijih međunarodnih faktora podrške predstavlja, Rado B. meni jako draga zemlja Turska, u kojoj živi većinsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti. Nikako ne smijem zapostaviti činjenicu da k nama u pastoralni centar dolaze djeca i mladi pravoslavne vjeroispovijesti te su uključena u projekt #violinmusic4all, i da naravno dolaze nam i oni koji ne vjeruju u Boga osim u taksista, šofera, vile i Štrumfove. Jos mi nitko nije rekao od njih da tebi išta vjeruju.
I tako crvenokosa Rado, iz organizirane skupine građana društveno upitnih sposobnosti rješavanja gradskog otpada, osim svima mladima čiji te broj u crkvama sablažnjavaju, upućujem poziv: dođi i ti pa da ti mladi i djeca s posebnim potrebama ponešto objasne zašto su bas u crkvi a ne kod tebe. Ja neću ni rijeci prozboriti, samo ću paziti u zadnjoj klupi da kakve svoje bedastoće ne preneseš djeci. A možda nakon njihovog svjedočanstva vjere dopustiš srcu kamenom da ti se otopi i obrati se barem svome Papa Štrumfu (or what ever...)
(Ovaj post sadrži razumski, pastirski i osobni stav źupnika i u detaljima ali ne i osnovi možda se razlikuje od vašeg osobnog kojima Rada B. ne predstavlja apsolutno ništa)