Ovo je petrinjski mesar: Čovjeku satarom odsjekao ruku u laktu jer se rukovao s Tuđmanom
Polovinom rujna 1991. godine bilo je već sasvim jasno da će Petrinja pasti. Na današnji dan došlo je do povlačenja najupornijih branitelja toga grada, da bi on već 21. rujna bio u rukama okupatora…
Razmjeri ratnih zločina u Petrinji postali su poznati pronalaskom prve grobnice 1995. godine na lokaciji Vila Gavrilović u kojoj su pronađeni ostaci 17 branitelja likvidiranih u jednom od najtežih dana koje je Petrinja doživjela tijekom Domovinskog rata. Napad se dogodio 16. rujna 1991., a zapovjedio ga je ratni zločinac Slobodan Tarbuk, prenosi 7dnevno.
Strašni zločini u Petrinji
Srpske su snage u borbama najprije pogodile spremnik amonijaka u “Gavriloviću” u kojem se nalazilo 87 tona otrovnog sadržaja, a nakon toga su okupirale poslovni krug tvornice i započeli sa zločinima i razaranjima.
Jugoslav Vidić je samo jedan od srpskih zločinaca koji je za vrijeme napada JNA i srpske paravojske na Petrinju osuđen za ratni zločin. On je toga dana u oklopnom vozilu ušao u krug tvornice, iz skupine zarobljenih Hrvata izvukao Stjepana Komesa, te mu mesarskim nožem odsjekao ruku u laktu jer se ranije rukovao s predsjednikom Franjom Tuđmanom prilikom njegova posjeta Petrinji.
Četnik mu odsjekao ruku koju je pružio Tuđmanu
“On je kao srpski paravojnik počinio brojna zlodjela na petrinjskom području. Jugoslav je bio iz Benkovca a radio je u tvornici mesa Gavrilović. Došao je u krug tvornice i istjerao radnike iz pogona. Žene je skinuo do gola a onda je primijetio čovjeka koji se nekom prigodom rukovao s predsjednikom Tuđmanom.
Jugoslav mu je pružio ruku kao da će ga pozdraviti, a kada mu je ovaj nesretnik htio otpozdraviti pružanjem ruke, on mu je odsjekao mesarskim nožem do lakta. Iskrvario je, a njegov leš je naknadno pronađen”, doznajemo od dobro upućenog izvora iz Petrinje.
Srećom, Jugoslava Vidića ove su godine uhitile američke vlasti jer je lagao tamošnjoj imigracijskoj službi o svome identitetu zbog čega mu prijeti do deset godina zatvora, a Hrvatska u kojoj je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora čeka njegovo izručenje.
Iste godine u studenom, u Petrinji su pripadnici specijalne jedinice milicije tzv. SAO Krajine mučki likvidirali obitelj Kozbašić.
Milan Kozbašić, Hrvat po nacionalnosti, sa svojom suprugom Gordanom koja je bila srpske nacionalnosti imao je dvoje djece, Alena i Tamaru. Sve do rata, bili su vlasnici gostionice a Gordana je bila zaposlena u Domu zdravlja kao medicinska sestra.
U Petrinji su dočekali srpsku okupaciju, a Milan Kozbašić je odbio poziv za mobilizaciju. Je li ta njegova odluka presudila cijeloj obitelji, teško da će se ikada doznati.
Ubili cijelu obitelj, prvo malog Alena
Detalje ovoga ratnog zločina dokumentirani su u knjizi ‘Krajina’ kroz dokumente.
Osumnjičeni “martićevci” su u noći sa 4. na 5. studenog 1991. uletjeli u dom nesretne obitelji i prestrašene ih pronašli u potkrovlju. Tamaru (13) su ubili zajedno sa roditeljima, a malenog Alena (8) u prizemlju kuće.
Svi su ubijeni automatskim puškama (škorpionima) a zločinci su, prije bijega, opljačkali kuću odnijevši Milanov zlatni lanac i odjeću žrtava. Tijela nesretne obitelji pronašao je Gordanin otac koji ih je prevezao u mjesto Gornja Sanica kod Ključa u BiH gdje ih je pokopao.
Za vrijeme okupacije, u Petrinji i okolici ubijeno je više od 500 Hrvata, od toga oko 350 civila i više od 250 branitelja.
