Ovo je poklič obrane, a ne agresije: ZA DOM – SPREMNI OBRANITI!

Predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus bio je gost emisije Intervju tjedna TNT-a na N1 televiziji. Komentirao je odugovlačenje s izmjenom Kaznenog zakona radi zabrane upotrebe ustaškog znamenja i pozdrava, kao općenito situaciju i odnos prema prošlosti u Hrvatskoj.(Jutarnji list 30.01.2022.) Poklič ZDS(Za dom spremni) je usporedio ni manje ni više nego s Hitlerovim Sieg Heil ovim riječima: „Radi se o civilizacijskom pitanju. ZDS je pandan pozdravu Sieg Heil.” Ne spominje kunu kao hrvatsku valutu. A ona se uvukla i u njegov džep i svih naših dragih antifa i stoji tamo sve dok je  njihove ruke ne iznesu van da njome nešto plate. Sieg Heil je poklič koji je odzvanjao i u Parizu kao i drugim francuskim gradovima odnosno gradovima država koje je  Hitlerova Njemačka okupirala. Gdje nalazi pandam izvođenja tog ustaškog pokliča, možda u Beogradu, Nišu, Obrenovcu, Podgorici, Kraljevu ili možda u Budimpešti?

Kako napokon deustašiizirati navodno ustaški poklič ili pozdrav Za dom spremni!? Za našu valutu kunu imamo svi načina, kako je i u samom početku odnosno nastanku bilo, deustašizirati je stavljanjem  u džep kad je dobijemo ili zaradimo odnosno vađenjem iz džepa kada je hoćemo za nešto utrošiti (kupiti, pokloniti i sl.) Razmišljam ovih dana da bi stvar mogla postati jednostavna kao i s kunom, tj. jednostavno dodati uz onaj spremni i riječ obraniti. Najprije sam kombinirao s riječi braniti. Ali mi pada na pamet ili sjećanje na osmoškolske dane kada sam u nogometu najradije stao na branku – gol, kako se već kaže. Kad su mi protivnici u igri izvodili jedanaesterac, znao sam  ponekad  i obraniti udarac na moj gol. Dakle, ako sam nekome izvještavao o određenoj nogometnoj utakmici obvezno bi nadodao kako sam obranio jedanaesterac, a ne da sam branio jedanaesterac.Da, postavio sam se, kako već treba da branim taj udarac ali, ili sam ga obranio ili nisam. A, također, ispravno je reći: cijelu tu i tu utakmicu sam  ja branio svoj gol. I što je, vrlo značajno, ako sam i primio i poneki gol nije automatski značilo da je svaka utakmica bila izgubljena. U Domovinskom ratu, devedesetih prošlog stoljeća, nogometnim riječnikom rečeno, u početku smo dobili puno golova od agresora, tj. u prvom poluvremenu, ali u drugom poluvremenu koje je počelo 4. kolovoza 1995. agresora smo trijumfalno pobijedili. Pitam naše antife (antifašiste): je li „ustaški“ poklič ili pozdrav Za dom- spremni, tamo od 1941. pa do svibnja 1945. ikada izveden na ulicama ili trgovima, bilo kojeg grada u Srbiji; recimo u Nišu, Požarevcu, Kraljevu…? Da ne kažem da se u istim, možda vijorila ustaška zastva i pjevala hrvatska (ustaška zar ne) himna? A da pitam  ili ne (pitam se!) znaju li isti da se tih godina pa i devedesetih vijorila srpsko-četnička zastava, pjevala njihova himna, čuli razni pokliči ili pozdravi, a da ne govorimo o ubijanju, nabijanju na kolac, silovanju, paljenju naselja, pljački, na prostoru, veličine, recimo sadašnje Hrvatske? Stavite si u sliku sjećanja na prizore iz Vukovara , tj. njegova razaranja i ulaska razbojnika-četnika s mrtvačkim zastavama s pjesmom o klanju Hrvata za meso uz salatu koju neka im Milošević pošalje!? A tu se vijorila i zastava Titove Jugoslavije te isticala petokraka na kapama i šljemovima Titove JNA.

Kažete vi antifi da se budi ili rehabilitira fašizam kod nas. Koliko znam, opet već iz osnovne škole, da su Italijani bili fašisti a Nijemci pod Hitlerom nacisti te je i jedna i druga komponenta imala imperijalistički karakter, tj. ovladati svijetom; Italijani, pod Mussolinijem, prema nekad granicama Rimskoga Carstva a Nijemci onim ostatkom, koji mnogo veći. U tom ratnom konglogomeratu Hrvatima, nakon pada kraljevine Jugoslavije, nije ostalo mnogo prostora da se domogne kakve takve konfiguracije vlastitog teritorija za opstanak, a posebno jer  tada nisu imali svoju dobro naoružanu vojsku , kao pandam onim  fašističkim(Musolini) odnosno nacističkim(Hitler) vojskama, jer nije imala zapravo ni državni teritorij koji je bio u samim začecima ugrožen od Srba na istom prostoru koji se ponovio 1991. Gdje bi se tu mogao smjestiti ili ugurati hrvatski fašizam odnosno imperijalizam? Naravno trebalo je u svemu ispočetka, pa i s borbenim pokličima, kao što je i ovaj o kojemu je ovdje riječ.

Ali, ponavljam, taj se nikada nije dogodio u Požarevcu, Pančevu, Podgorici ili bilo gdje preko sadašnjih granica Hrvatske. Povikati onda i danas: Za dom spremni nikada nije značilo idemo (braćo) okupirati što više tuđega teritorija, popljačkati, uništiti, zbrisati s lica zemlje ili što još! Dakle, i danas kad vičemo u Kninu, ma i bilo gdje po Hrvatskoj, isti taj poklič, neka oni tamo iz Srbije znaju što ih čeka ako ponovno krenu  na „osvajačku turneju“. Da, neka se doista toga boje! Bojte se bojte „junaci“, jer možete opet doživjeti sudbinu Miloševićevih zečeva! Oduvijek smo spremni obraniti svoj dom  pa i pred najvećim silama svijeta, kakva je nekoć bila ona osmanlijska u doba Sulejmana veličanstvenog pa dalje. Pokazao im je to Nikola Zrinski pod Sigetom, a drugima Josip ban Jelačić i na ovamo dr. Franjo Tuđman. Pa budimo, svi mi koji živimo u Hrvatskoj ali neizostavno i volimo, budimo: Za dom- spremni obraniti! Predlažem da to bude vojni poklič i pozdrav u našoj Hrvatskoj vojsci, ako treba idimo i na referendum, zašto ne, da se to uvede!

 

AUTOR: Nikola Bašić, Vis