Ovo više nije Dinamo kojem se tri godine divila Europa. Prijelazni rok, ili čak dva, odrađeni su grozno...
Modri su u samo nekoliko tjedana ostali bez Gvardiola, Majera, Jakića, Stojanovića, Gavranovića...
Svi smo se, nekako, hvatali za slamke optimizma, najavljivali još jednu sjajnu Dinamovu večer. Ne bi bilo prvi put da jedna utakmica, jedna pobjeda, promijeni opći dojam, da momčad koja dotad ne briljira u tih 90 minuta eksplodira i krene uzlaznom putanjom. Uostalom, sam je Dinamo zadnjih godina u Europi znao baš takvim pobjedama mijenjati tijek svoje forme i atmosfere. Sjećamo se Villarreala ili Arsenala, pobjeda koje su došle nakon ne odveć uvjerljivog uvoda u sezonu. Nadali su se svi da će slično biti i s West Hamom. No, dobili smo sasvim drugačiju priču.
Umjesto da West Ham bude potvrda da ova momčad još može rušiti jake, snažne momčadi, dobili smo svi skupa, vjerojatno, konačno otrežnjenje. Ovo više nije onaj isti Dinamo kojemu se tri godine divila Europa! I pustimo sad što je West Ham zabio dva gola, jer mu ih je Dinamo sam darovao, da osim pogotka Englezi nisu napravili previše izrazitih prilika pred Livakovićem. Problem je što Dinamo također nije napravio baš ništa, što Modri nisu imali ni energiju, ni ideju i ikakvo rješenje u završnici.
Volimo stalno sve uspoređivati s onom pobjedom protiv Tottenhama. Moramo reći, nije u prvom poluvremenu to bila nimalo različita utakmica. Tada su Spursi također bili brži, čvršći, jači, ništa nije upućivalo na onakav senzacionalan kraj. No, Dinamo je tada pronašao snagu, upornost, momčad je imala taj prkos, samopouzdanje, igrače u formi koji su u svakom trenutku mogli riješiti utakmicu. Čak i protiv Tottenhama. Ova momčad to, vidjeli smo protiv West Hama, nema.
- Puno smo se trošili u tome da ih napadnemo i potom izgubili snagu kad smo trebali učiniti nešto prema naprijed. U takvoj situaciji trčiš za loptom, a lopte nigdje. U drugo poluvrijeme smo bolje ušli, iako nas je novi gol presjekao - kazao je nakon utakmice Luka Ivanušec, pogodivši kakav je bio dojam i gledajući sa strane.
Dinamo je doista izgledao ispuhano, bezidejno, tek dva udarca Ivanušeca koja su uz malo sreće mogla završiti u mreži i preokrenuti utakmicu, ali nije to bila večer kad takve stvari ulaze. Kako je protiv Tottenhama Oršiću sve ulazilo, kao nagrada za trud i odlučnost, tako sad nije ušla nijedna od tih lopti, jer Dinamo je igrao tako kao da nikad neće zabiti gol.
Treba se, jednostavno, pomiriti s time da ovo više nije ta ista momčad, taj isti Dinamo, barem u ovom trenutku, možda u nastavku sezone može opet, uz određene promjene, napraviti neki iskorak. Međutim, podatak da Dinamo u zadnje tri europske utakmice nije uspio zabiti gol, što mu se zadnji put dogodilo u skupini Lige prvaka 2016. (tada nije zabio u šest utakmica), jasno govori da ova momčad nije na toj razini i da joj puno toga nedostaje. Još se jednom pokazalo očitim kako je prijelazni rok, ili čak zadnja dva "roka", odrađen loše, grozno. Dinamo je u samo nekoliko tjedana ostao bez Gvardiola, Majera, Jakića, Stojanovića, Kastratija i Gavranovića.
Nisu svi oni bili jednako važni, niti su jednako kvalitetni, ali svaki od njih imao je svoje vrline koje su bile od koristi. Recimo, da opet istaknemo taj podatak, tri utakmice bez pogotka, Dinamo danas, jednostavno, nema "killera", strijelca, Damir Krznar još ga nije pronašao. Recimo, od Dinamovih deset golova u Europi ove sezone, šest su zabili izraziti veznjaci, Ademi i Majer po dva, Jakić i Franjić po jedan, uz Petkovića i Oršića, koji bi trebali predvoditi listu strijelaca, jedan je zabio i Menalo. A Majer i Jakić, da ponovimo, više i nisu u Dinamu.
Naravno, uvijek je ta priča oko odlaznih transfera ista, Dinamo treba prodavati da bi preživio i bio financijski stabilan, to su ponude koje je teško odbiti, igrači žele otići pa ih se treba pustiti... Sve je to prihvatljivo, ali u tom slučaju Dinamo je morao bolje kupovati, pronaći prave zamjene, a to nije napravio. Jer, nitko od novih igrača nije dosad došao u prvi plan, nitko nije pojačanje. Dinamo nema brzinu, nema raspoloženog strijelca, oni koji su i dalje ovdje iz te momčadi nikako ne mogu ustaliti formu, odigrati dvije-tri dobre utakmice u komadu, istina, bilo je i ozljeda, kasnijeg dolaska s Europskog prvenstva... Sve su to stvari koje su učinile Dinamo slabijim nego što je bio proljetos i prošlih sezona.
Jedna utakmica, ona protiv Genka, opet može okrenuti "korito", usmjeriti Dinamo prema novim uspjesima i još jednom europskom proljeću, odnosno proljeću u Europskoj ligi. Samo, puno toga mora se promijeniti, vidjet ćemo može li to Krznar i može li s ovim igračima. Ili ćemo se, definitivno, morati pomiriti da je ova momčad dosegnula svoje vrhunce, da je Dinamo "na putu prema dolje". Protiv West Hama je, dobrim dijelom, to baš tako izgledalo.
PUNO ODLAZAKA, MALO DOLAZAKA
Dinamo ovog ljeta podsjeća na bogataša pune škrinje koji umire od gladi. Jedan po jedan odlazili su Gvardiol (hajde, on je već ranije prodan za velik novac), Stojanović (dobro, dugo je ovdje, Ristovski i Moharrami su zamjene), Atiemwen (a ionako nije bio u prvom planu), Gavranović (nezadovoljan je što ne igra, neka ide), Kastrati (on ionako nikako da se nametne, a i s njim stalno neki problemi), Majer (a dobro, kako odbiti 15 milijuna eura, a tu je ionako Ivanušec) i Jakić (sam je htio ići, što će ti nezadovoljan igrač). I tako je blagajna puna, odnosno, trebala bi biti, ali je momčad ispražnjena. Svi koji su došli, nisu ni blizu važnih uloga, klupska struka u tom je smislu potpuno zakazala.
GLAVNI IGRAČI DALEKO OD FORME
Oni koji su prijašnjih godina nosili Dinamo, mislimo na one koji nisu otišli, nisu još uhvatili svoju pravu formu. Arijan Ademi bio je ozlijeđen, tek se vratio nakon mjesec dana. Bruno Petković i Mislav Oršić nikako da se ustale, da odigraju nekoliko utakmica zaredom na visokoj razini. Tu i tamo bljesnu, onda se opet ugase. Ni Dominik Livaković ne briljira još kao lani, iako je imao nekoliko upečatljivih obrana. E sad, je li samo pitanje vremena kad će svi oni doći u idealnu formu, ili su neki od tih igrača prošli svoj zenit u Dinamu, to ćemo, također, tek vidjeti. No, da Dinamu što prije trebaju igrači koji će u kontinuitetu igrati dobro i rješavati utakmice, to nije sporno, teško ih više može čekati. Od svih njih trenutno jedino Ivanušec pokazuje konstantnost dobre forme.
NEDOSTATAK ŠPICE, SLAB NAPAD
Nadovezuje se na onu prvu točku o odlascima i dolascima, a izostanak igrača, poput Gavranovića, koji je spreman zabiti 15-20 u sezoni jest očit. Iako su tu Duje Čop, Deni Jurić i Komnen Andrić, nitko od njih zasad nije uskočio u "Gavranovićeve kopačke", ali nitko od njih nije dobio niti dvije, tri, pet utakmica u kontinuitetu. Dinamov napadački učinak je u Europi jako slab, u zadnje tri utakmice Modri nisu zabili pogodak, u devet utakmica poentirali su ukupno 10 puta, od toga su pet golova zabili islandskom Valuru. Lani je veliku kvotu golova na sebe prebacio Oršić, sad i on kaska. Uza sve to i onaj koji najviše zabijao čekajući buđenje napadača sad je otišao. Da, najbolji strijelac ove sezone je Lovro Majer s pet pogodaka.
OČITI MANJAK ENERGIJE I AGRESIJE
Među igračima koji su otišli, bilo je dosta onih kojima su "forca" bile energija, agresivnost, brzina. Gvardiol, recimo, koji je na Euru bio brži od Mbappea, ili Kastrati, Jakićeva energija u sredini terena, Stojanovićeva upornost i priključivanje napadu, koliko god je nekad znao i griješiti, imao je nešto što ni Ristovski ni Moharrami nemaju. Vidi se i na terenu da Dinamo nije više onako agresivan, nema onog kvalitetnog visokog presinga, nema ubojitih kontri, brzih proigravanja i promjena strana. Baš je tako nemoćno, kao bez prave energije, Dinamo djelovao protiv West Hama, ali i prije toga protiv Šerifa. Opet pitanje za trenera, može li među igračima koje sad ima u svlačionici pronaći tu izgubljenu energiju, one koji se, što se kaže, "bacaju glavom na kopačku".
NEJASNE VIZIJE MODRE IGRE
O ovome malo opširnije na drugom mjestu, ali to je svakako jedan od bitnih razloga Dinamove silazne putanje. Previše se luta s raznim odlukama, Damir Krznar nikako da se odluči što točno želi i s kojim igračima. Imao je na početku 35-40 igrača, bilo je to previše, naravno, ali bilo je i logično očekivati da će iz toga nastati vrlo konkurentna skupina od 17-20 igrača, koji mogu uskočiti, jedan drugoga zamijeniti, barem u nekim manje zahtjevnim utakmicama. No, došli smo do toga da Krznar ima jako malo igrača na koje se uistinu želi osloniti, a najbolji primjer improvizacije, svakako je onaj slučaj Moubandje. Izbačen s liste za Europu, a onda u prvih 11 u generalki za Europu, protiv Šibenika, na krilu. Dinamo uopće nema prepoznatljiv stil, a još uvijek niti sustav igre. (tn)
Izvor:sportske.hr/Foto: fah
