PLENKOVIĆ VIŠE NEĆE TOLERIRATI VUČIĆEVU ČETNIČKU DIPLOMACIJU! Srbiji prijeti bolan udarac iz Hrvatske: Premijer državnički lupa šakom o stol

Već neko vrijeme premijer Andrej Plenković oštri zube na susjednoj Srbiji, s čijim predsjednikom Aleksadrom Vučićem ionako nikada nije imao kvalitetne odnose, štoviše, Vučićev i Plenkovićev odnos mogao bi se opisati protokolarnim. Premda s vremena na vrijeme svraća k Miloradu Dodiku na njegovo privatno imanje, ni transformirani predsjednik Zoran Milanović dosad nije pokazao simpatije prema svojem srpskom kolegi pa bi se moglo zaključiti da odnosi između dviju država nikada nisu bili zategnutiji.

Ne može se reći da lukavi Vučić takve zategnute odnose ne zna okrenuti u svoju korist, on konflikte s hrvatskim političkim vrhom nerijetko koristi kako bi sakrio nagomilane probleme u svojoj zemlji koja još nije zauzela konkretan stav o ruskoj agresiji na Ukrajinu. No zato je Srbija zauzela konkretan stav prema Hrvatskoj, u kojoj Vučić vidi neprijateljsku državu, dok je premijera Plenkovića ionako proglasio predsjednikom ustaške vlade još prije nekoliko mjeseci, kada je Hrvatska zauzela jasan i diplomatski stav o Vučićevu privatnom posjetu Jasenovcu do kojega, bez obzira na njegova i negodovanja šefa SDSS-a Milorada Pupovca, ipak nije došlo. Plenković nije prihvatio ni optužbe iz susjedstva na račun hrvatskih vojnih pilota koje se odnose na Oluju.

Državnički, snažno i odvažno, premijer je stao u obranu hrvatskih pilota, što se također nije previše svidjelo njegovu glavnom koalicijskom partneru Pupovcu, koji nikada nije mario za to sviđaju li se njegovi potezi premijeru Plenkoviću kojega je više puta gurao pod noge desnici koja ga je nemilosrdno gazila što zbog same suradnje s Pupovcem, što zbog tema koje je ovaj dugovječni saborski zastupnik potencirao, poput one o zabrani pozdrava “Za dom spremni”, i to baš onda kada bi to premijeru Plenkoviću ponajmanje odgovaralo.

Najsitnija iskra

Ono što trenutno radi Vučić provocirajući Plenkovića s druge strane savršeno odgovara hrvatskom predsjedniku Vlade koji, odgovarajući na te provokacije s one strane Dunava, ovdje u našoj zemlji ulazi pod kožu braniteljskoj populaciji i dijelu desnice, gaseći pritom kritičare s desnog spektra svojeg HDZ-a, u kojem su Plenkovića odmah na početku suradnje s Pupovcem proglasili nacionalnim izdajnikom, zaboravljajući da sa Škorom na čelu Domovinskog pokreta drugih opcija za formiranje Vlade nije ni imao.

Sada Plenkoviću u ratu sa Srbima, koji mu višestruko ide na ruku, opcija ne nedostaje. Poznato je da u odnosima ovih dviju država i najsitnija iskra lako prerasta u požar, koji u susjednoj Srbiji uz premijera Plenkovića svako malo potpaljuje i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji je još ljetos ratovao s njihovom premijerkom Anom Brnabić najavljujući na taj način ulazak u kampanju za predsjedničke izbore. Ovih dana svoju bitku sa Srbima i srpskim političkim oligarsima otpočeo je i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji je s ministrom branitelja Tomom Medvedom i crnogorskim kolegama otkrio spomen-ploču vojnim i civilnim zatvorenicima u Morinju, na što je Srbija reagirala prosvjednom notom.

“Srbija se ne smije miješati u odnose Hrvatske i Crne Gore”, poruka je to iz naše zemlje u kojoj se podsjeća da su i Hrvatska i Crna Gora suverene države koje same uređuju svoje odnose. Uz to se u hrvatskoj poruci podsjeća da formulacija na ploči na kojoj se navodi da je logor osnovan tijekom velikosrpske agresije, što je za Srbe sporna formulacija, nije fabricirana interpretacija niti jednostrano tumačenje onoga što se događalo tijekom Domovinskog rata, nego činjenica koja je potvrđena rezolucijama UN-a i presudama Haškog suda.

Ploča razdora

Inače su pripadnici Vojske Crne Gore nedavno spriječili Komunalnu inspekciju općine Kotor da provede nalog Uprave za inspekcijske poslove Crne Gore o uklanjanju postavljene spomen-ploče u krugu nekadašnjeg vojnog skladišta u Morinju u kojem su, kao što je poznato, bili zatočeni hrvatski branitelji i civili tijekom agresije na Dubrovnik i Konavle. “Sjećajmo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi. Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore i Ministarstvo obrane Crne Gore”, tekst je na spomen-ploči čije je uklanjanje naloženo tjedan dana nakon postavljanja, nakon čega su ministar obrane Raško Konjević i ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić smijenjeni s funkcija na inicijativu premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića. Treba napomenuti da je s pozicije odstupio i Adrian Vuksanović koji je ujedno i prvi čovjek Hrvatske građanske inicijative, ali i predstavnik bokeljskih Hrvata te jedini Hrvat u Vladi Crne Gore koji je podnio ostavku na funkciju ministra bez portfelja u tehničkoj vladi premijera Abazovića. Valja također podsjetiti da su kroz logor u Morinju prošla 292 zarobljenika, a uglavnom je bila riječ o hrvatskim civilima s dubrovačkog područja, među kojima su se našle i dvije osobe koje su umrle od nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Vjeruje se da su u logoru koji je prije vjerojatno služio i kao vojno skladište zapovjednici i ostali čuvari zatvorenike tukli kada su i čime su željeli. Logor je zatvoren sredinom prosinca 1991. nakon razmjena, a sada spomenik na te hrvatske civilne žrtve problematiziraju Srbi predvođeni svojim predsjednikom Vučićem, dok se u timu premijera Andreja Plenkovića sve otvorenije govori da bi naša zemlja mogla, a po nekim verzijama priče i morala, blokirati srpski ulazak u EU sve dok se ne riješe sva otvorena pitanja u odnosima između dviju država, što se odnosi i na pitanja nestalih, ali i na ratnu odštetu.

Raskid koalicije

U Plenkovićevu timu smatraju da bi premijer inzistiranjem na tim temama i ovakvom blokadom Srbije sebi osigurao osvajanje trećeg mandata te bi time nedvojbeno među hrvatskim domoljubima prerastao u neupitnog lidera, no isto tako uvjereni su kako bi to rezultiralo raskidom koalicije s Pupovcem, bez obzira na to što Plenković zasad financijskim injekcijama i raznim povlasticama šefa SDSS-a drži pod kontrolom. Već time što je Plenković pristao razgovarati o ovoj temi napravljeni su određeni iskoraci kojima se baš nitko od Plenkovića nije nadao, a njegovi suradnici uvjeravaju nas da nije nemoguće da premijer pristane na taj potez koji ga ionako ništa ne bi koštao.
S druge strane, i iz posljednjih Vučićevih reakcija vidljivo je da bi takav Plenkovićev stav podgrijao tenzije u odnosima Hrvatske i Srbije, kako bi srpski predsjednik mogao reagirati, pokazao je i prije nekoliko tjedana, kada je Hrvatsku proglasio najvećim neprijateljem nakon što je Bruxelles odlučio da Srbija više neće moći uvoziti rusku naftu preko Jadranskog naftovoda, odnosno kroz Hrvatsku, što je zapravo bio svojevrsni pritisak zbog srpskog odbijanja da svoju politiku prilagodi europskoj te da uvede sankcije Rusiji.

Taj stav Europske komisije Vučić i njegovi mediji iskoristili su za to da svoj bijes iskale na Zagrebu, na što im Plenković nije ostao dužan. Dok su srpski mediji nemilosrdno gazili po hrvatskoj strani, šef SDSS-a Milorad Pupovac je šutio. Nije Pupovac bio previše razgovorljiv ni onda kada je Vučić mimo protokola i mimo osnovnih diplomatskih pravila pokušao doći u Jasenovac, ali bi mogao biti i jasan i glasan kada i ako se Plenković odluči blokirati srpski europski put, što je scenarij koji bi se mogao odvijati već uoči europskih izbora, koji su za Plenkovića iznimno važni, i na kojima bi mogao testirati svoje domoljubne stavove među potencijalnim biračkim tijelom.

Nova runda

Sve dok na čelu Srbije sjedi provokator Vučić, učenik Slobodana Miloševića i četničkog vojvode Tome Nikolića, teško da će Srbija i pokušavati provesti neke značajnije, europske iskorake. Oni svoje saveznike pronalaze u Rusiji, istodobno pokušavajući pokupiti vrhnje iz Bruxellesa. Dok se s tog srpskog političkog vrha šire poruke o ustaškoj vladi i ustaškoj Hrvatskoj, teško da se može govoriti o bilo kakvom primirju. Ne može se reći da je Plenković zatucan tip s kojim Vučić nije mogao pronaći zajednički jezik, on to nije ni pokušao, bez obzira na to što je Plenković do te mjere uvažio srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj da je u svoju vladu uveo SDSS dajući Borisu Miloševiću poziciju potpredsjednika.

Plenković od suradnje s manjincima nije odustao ni onda kada je postalo jasno da Milošević pada pod utegom vlastitih afera, i sada kada je posve jasno da je Milošević predmet istrage, on kao predstavnik srpske nacionalne manjine sjedi u Saboru, a za to vrijeme Vučić na priči o neprijateljskoj hrvatskoj državi gradi imidž velikog Srbina, skrećući pozornost s tema zbog kojih mu već neko vrijeme gori pod nogama. Jeftina je to srpska, pa čak i četnička diplomacija koja u Srbiji očito prolazi, no Plenković to više neće tolerirati, kunu se njegovi suradnici dok i sami sa strepnjom očekuju još jednu rundu okršaja između hrvatskog premijera i srpskog predsjednika.