Politički harakiri lidera Domovinskog pokreta

Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, u intervjuu Novom listu, poručio je kolegicama i kolegama iz oporbe koji propituju model poslovanja Pavla Vujnovca da je "napad na PPD napad na Hrvatsku", a ujedno je najavio da apriori ne odbacuje moguću postizbornu suradnju s HDZ-om.

“Ne, sigurno neću izjaviti apriorno da nećemo s HDZ-om”, rezolutno je na pitanje novinara Novog lista odgovorio predsjednik Domovinskog pokreta, Ivan Penava. Ne radi se ni o kakvoj konstrukciji ili slobodnijoj interpretaciji. Ivan Penava je nedvosmisleno objasnio da unatoč tome što znaju “sve o HDZ-u, korupciji, i ostalom”, smatra da bi neodgovorno bilo unaprijed reći da DP neće nakon izbora surađivati s HDZ-om.

Naravno da je vrlo pošteno od lidera Domovinskog pokreta priznati to tako svim bivšim, sadašnjim i potencijalnim glasačima uoči izborne godine. Bolje tako nego da se sada i dalje prave jako oporbeni i opasni, da navuku glasače desnice da se oni spremaju na rušenje HDZ-ovog modela vladanja, a onda iznenada krenu u zagrljaj tom istom HDZ-u, ali, realno, ovo priznanje više izgleda kao čisti – politički harakiri. Ne može se istovremeno biti oporba i najavljivati da bi bio spreman s vladajućima, jer naprosto prestaješ biti “prava” oporba. A onda je u tom istom intervjuu još i objasnio da je on na strani Pavla Vujnovca i PPD-a, tvrtke koja upravo goni po sudovima brojne predstavnike oporbe i čiji se mogući upliv na stranku propituje još od trenutka osnivanja.

Radićeve veze s Vujnovčevom grupacijom

Istina je da je Domovinski pokret nastao kao silovit politički projekt u kojem se okupljalo dosta bivših, razočaranih HDZ-ovaca – od Miroslava Škore do Ivana Penave, ali i mnogo novih lica, a ubrzo se pokazalo da je među novim licima glavni Mario Radić, slavonski poduzetnik koji se etablirao kroz uvoznički biznis u tvrtki Dicentra, ali je ubrzo postao i jedan od ključnih suvlasnika u tvrtki Pevec (kasnije Pevex) zajedno s Pavlom Vujnovcem, vlasnikom tvrtke PPD, ali i brojnih drugih tvrtki, gospodarstvenikom kojeg se zbog razgranatog biznisa u različitim resorima smatra jednom od novih “gospodara” Hrvatske.

Mario Radić nije bio samo poslovni suradnik Pavla Vujnovca nego je i blizak s grupacijom njegovih operativaca-menadžera, Josipom Jurčevićem, bivšim visokorangiranim djelatnikom SOA-e i Romeom Krešićem, a otkriveno je i da je kupio stan u vili koju je gradila upravo Vujnovčeva ekipa, a u toj je vili skupa s njima i Davor Franić, aktivni visokorangirani djelatnik SOA-e.

Pevex je, također, ušao i direktno u medijski biznis: tvrtka je ušla u vlasništvo Z1 televizije, a onda je 2020. prodana vlasniku malog ugostiteljskog objekta u Osijeku, kumu Marija Radića, koji je kasnije zaposlen u Pevexu. No, ne treba zanemariti ni značajan utjecaj Pevexa, i ostalih tvrtki vezanih za poslove Pavla Vujnovca i njegovih menadžera na brojne druge medije – jer radi se o najvećim oglašivačima u Hrvatskoj.

Drugim riječima, od samih početaka izgradnje Domovinskog pokreta bila je vidljiva jedna linija spajanja s poduzetničkim akcijama “preko” Marija Radića.

A nakon što je Domovinski pokret napustio Miroslav Škoro postalo je bjelodano ono što se do tada nagađalo, da je stranački tajnik Mario Radić doista ključna osoba stranke. On je bio taj koji je Domovinski pokret opet integrirao i digao nakon Škorinog odlaska, a izbor Ivana Penave, gradonačelnika Vukovara koji je uživao značajan utjecaj na desnici, donio je stranci novi život. No sjena povezanosti političkog projekta s poslovnim planovima Marija Radića i grupacije menadžera vezanih za Pavla Vujnovca ostala je i dalje.

Bivši partner Marija Radića u tvrtki Dicentra, također dioničar u Pevexu koji je jedno vrijeme bio i predsjednik Uprave Pevexa, Jurica Lovrinčević, danas je savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića i otvoreno je govorio u svojim medijskim istupima da se razišao s Radićem jer mu je “zamjerao što Pevex petlja u politiku”.

Masovne tužbe oporbenim političarima koji problematiziraju PPD

I Radić i Penava i drugi ključni članovi Domovinskog pokreta nakon Škore nastojali su se distancirati od te slutnje da se radi o dva projekta koja teku paralelno, da se Radićevi poslovni projekti, u velikoj mjeri vezani i za poslove najmoćnijeg hrvatskog gospodarstvenika Vujnovca, isprepliću s političkim težnjama Domovinskog pokreta. Miroslav Škoro i Vesna Vučemilović, dvoje iznimno utjecajnih članova iz prve faze, a danas aktivni zastupnici u Saboru, ni nakon što su otišli nisu htjeli detaljnije govoriti o tim “pozadinskim” aktivnostima.

Prva koja je nakon napuštanja Domovinskog pokreta “skinula rukavice” bila je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, koja je rekla da je surađivala sa strankom, odnosno bila na njihovoj listi, dok još nije znala da je „ta stranka obična ispostava Pavla Vujnovca“, te da bi se Domovinski pokret trebao nedvosmisleno izjasniti o PPD-u. I ona, kao i brojni drugi oporbeni političari, od Nikole Grmoje do Mirele Ahmetović, završili su u međuvremenu i s tužbama zbog toga jer su problematizirali model plinskog biznisa na kojem je narastao PPD, ali i druge milijunske poslove Pavla Vujnovca.

U intervjuu Novom listu lider Domovinskog pokreta Ivan Penava konačno se odredio i oko PPD-a (i Pavla Vujnovca, iako mu ne spominje ime) ali je to – znakovito – isprepleo s političkim planovima stranke. Htio, ne htio, tako je još snažnije povezao stranku koju vodi s poslovnim poduhvatima Pavla Vujnovca i ekipe.

Izjavio je, naime, da su “napadi” na PPD – napadi na Hrvatsku. Na pitanje o povezanosti stranke koju vodi s PPD-om i Pavlom Vujnovcem Penava je odgovorio objašnjenjem da surađuju jer tvrtka ima sjedište u gradu gdje je on gradonačelnik, a ostalo su, ako se njega pita, “nebuloze” i nikako da dočeka neke dokaze “da su oni radili nešto protuzakonito”.

“PPD nisu utemeljili nikakvi tajkuni, nego je novostvorena vrijednost i ja to shvaćam kao napad na Hrvatsku”, izgovorio je Ivan Penava, te se tako jasno stavio uz bok PPD-a, tvrtke koja tuži sve one koji se usude pitati oko modela funkcioniranja plinskog biznisa PPD-a i ispreplitanja poslova Pavla Vujnovca i političkih akcija. Istovremeno, upravo u vrijeme kada Pavao Vujnovac kroz svoje poslovne operacije u Petrokemiji i opskrbi plinom pritišće Vladu, odnosno Ministarstvo gospodarstva – te se čak i ministar Davor Filipović usudio spomenuti pritiske i neimenovane predatore, a premijer Plenković to nervozno odbacio, Penava “nudi” svoju stranku kao potencijalnog postizbornog partnera tom istom Plenkoviću.

Nova faza Domovinskog pokreta

Nije nikakva tajna da Pavao Vujnovac ima direktnu liniju s premijerom i da se upravo očekuje rasplet nekih njemu važnih poslova: Petrokemija je riješena, ali ne posve lako kako se htjelo, ali ima još otvorenih poslova, a i htio bi potpunu “kreativnu” slobodu u tvrtki u kojoj nije većinski vlasnik i koja je nastala uz pomoć Vlade, u Fortenova grupi. No, izgleda da se ministar gospodarstva Davor Filipović ne da tako lako “podjarmiti”. Drugim riječima, ili će Vujnovčev enorman utjecaj na Vladu oslabjeti, ili će se Filipović morati povući i njegovo mjesto zauzeti netko tko će bespogovorno pomagati u svim Vujnovčevim operacijama.

Sada smo pak, zahvaljujući intervjuu Ivana Penave, saznali da se u tom paketu može dobiti i nešto konkretno, političko, s desnice. S one strane gdje Plenković tradicionalno ima problema.

Kao da je Domovinski pokret odlučio javno i jasno izaći iz ormara, pokazati da su skupa. Ne samo da  smatra da su poslovi Pavla Vujnovca nedodirljivi, da su propitivanja o njegovom poslovnom rastu “nebuloze”, da nema nigdje nikakvih “predatora” na vidiku, nego je u istom paketu posve otupila politička oštrica stranke koja se nudila kao pravo rješenje na desnici. Penava je, drugim riječima, već sada potpisao kapitulaciju, procijenio ishod budućih izbora i zaključio da bi oni mogli biti dobra kombinacija s HDZ-om.

No, kako će to objasniti glasačima koji su u njima vidjeli nešto drugo? Onima koji su vjerovali da su oni beskompromisni borci protiv HDZ-a? Prerano pružanje ruke HDZ-u i istovremena podrška onome koji želi krojiti budućnost hrvatskog gospodarstva mogla bi biti put u treću fazu Domovinskog pokreta. Izumiranje.