Potresna priča krije se iza ovog zida s licima hrvatskih heroja: Svi su pripadali istoj postrojbi
Na današnji dan 13. lipnja 1992. osnovana je prva profesionalna postrojba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Ante Bruno Bušić”, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Ante Bruno Bušić”.
Ova prva profesionalna postrojba HVO-a poznata je i po velikoj žrtvi. Čak 106 pripadnika te postrojbe izgubilo je život u Domovinskom ratu, a više od 500 pripadnika je ranjeno. Ime je dobila po hrvatskom političkom emigrantu Bruni Bušiću, a njezina povijest započinje početkom ožujka 1992., u Posuškom Gradcu gdje je, po zapovjedi generala Ante Zorislava Rose, utemeljena prva profesionalna hrvatska postrojba u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni.
Postrojba je popunjena isključivo dragovoljcima u cilju obrane od srpskog agresora, a među njima su bili i brojni strani dragovoljci koji su gardijskoj brigadi pristupili uglavnom iz brigade HVO-a Kralj Tomislav.
Na ovim su bojišnicama najviše ginuli
Prvi sukob s muslimanima dogodio se 20. lipnja 1992., kada u Uskoplju bošnjačke snage postavljaju punktove na kojima su zaustavljali i maltretirali Hrvate. Tada su muslimani zauzeli i punkt HVO-a “Karamustafiće”. “Bušići” iz Uskoplja vraćaju punkt, a u borbi je poginuo Zvonko Krajina čije je ime uskopaljska bojna uskoro počela nositi.
Obuka i tereni ove postrojbe smjenjivali su se u kontinuitetu; livanjsko bojište, mostarsko, središnja Bosna, Jajce, Zavidovići i okolica Žepča. Čitava 1992. godina protekla je u napadnim operacijama, a zbog uspjeha koje su nizali, narod ih je počeo prepoznavati kao “Bušiće”.
Dolaskom 1993. godine, odnosi sa muslimanima su se dodatno pogoršali, što je dovelo do novih krvavih sukoba i velikih pobjeda “Bušića”, no s dosta velikom cijenom. Broj poginulih u ovom je periodu drastično rastao: Uskoplje, Bugojno, Konjic, Mostar, Žepče, Travnik, bile su bojišnice na kojima je ova slavna postrojba nizala gubitke u ljudstvu.
Nakon teških operacija Cincar, Zima ’94., Ljeto ’95, Maestral i Južni potez, postrojba je završavala svoj ratni put. Uslijedio je Daytonski sporazum, a 1. gardijska brigada HVO-a “Ante Bruno Bušić” svoje je sjedište izgradila u Drvaru, dok je dio postrojbe ostao na Kupresu.
