Povjesničari “zaratili” oko Thompsona

Povjesničari Hrvoje Klasić i Ante Nazor u N1 Studiju uživo govorili su o temi koja je posljednjih dana zauzela značajan dio hrvatskog medijskog prostora - koncertu Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu 5. srpnja.

Thompson je prodao gotovo pola milijuna karata za koncert u Zagrebu.

“Većina tih koji su kupili ulaznice su mladi koji se mogu poistovjetiti s porukama koje on provlači kroz pjesme, a to su vjera, ljubav i domovina. Mladi žele znati što je bilo, osjećaju da kroz njegove pjesme to mogu izraziti. Stalno govore da je to neki bunt, ja mislim da je to, te njegove pjesme, nešto što mlade može potaknuti na domoljublje”, govori Nazor dodajući da mu je toplo oko srca kad vidi mlade u hrvatskim kapama i šalovima. Kaže kako su brojke fascinantne i u globalnom smislu te da sve što se događa smatra pozitivnim.

Klasić kaže da veliki broj mladih kaže da je ovo zbunjujuće vrijeme u kojemu su stariji isključivi. Najviše karata je kupila populacija do 30 godina, a za njih, kaže Klasić, ne postoji isključivost i oni mogu slušati i Thompsona i srpsku pjevačicu Cecu Ražnjatović, čiji je muž bio ratni zločinac. Ukazuje i na detalj da je na isti dan kad je objavljeno da je Marko Perković Thompson srušio rekord prodajom karata objavljeno da je ljevica u anketama prestigla desnicu.

“Kad bi umjesto nas 50-godišnjaka za ovim stolom sjedili 20-godišnjaci, bilo bi bitno drugačije objašnjenje zašto su tamo”, kaže. Klasić govori i kako mladi idu za nečim oko čega se stvori hype, a kao primjer navodi Aleksandru Prijović. “Masa ljudi će na Thompsona otići da vidi taj spektakl, ne bih to gledao samo ideološki”.

Nazor kaže kako na koncert Aleksandre Prijović nitko ne ide zaogrnut zastavama. “Ona je napunila pet arena, ovdje će biti pet puta više ljudi, da se zna da smo na domaćem terenu”, kaže Nazor. Dodaje da je primarno na koncertima – domoljublje. “I na dočeku nogometne reprezentacije je 2018. bilo 500 tisuća ljudi. Ljudi osjećaju tu pripadnost, u ovom trenutku je ona izražena kroz Thompsonove pjesme”, kaže Nazor.

Klasić dodaje da se domoljublje uvijek može pozdraviti. Navodi da je još domoljubnije kad se kritiziraju loše stvari koje su se događale u prošlosti ili sadašnjosti. “Ja nemam nikakvih problema s domoljubljem”, kaže.

Na pitanje kolika je šansa da mladi tamo dolaze zbog događaja iz Drugog svjetskog rata, a kolika zbog nekih vremenski bližih događaja, Nazor kaže kako Thompson ističe ljubav, vjeru i domovinu i da neke pjesme mogu mnogo više učiniti na osvješćivanju mladih nego što on i Klasić mogu kroz svoje znanstvene radove. Kaže i kako mladi osjećaju da kroz njegove pjesme mogu izraziti svoj identitet.

O tome jesu li ovime rehabilitirani neki sadržaji iz Drugog svjetskog rata povjesničari se ne mogu složiti.

“Ja bih volio da ne znaju što piše u tim pjesmama. Ima više pjesama u kojima on uzvikuje ‘Za dom spremni’, kao što ima i vještih aluzija koje on nekad prikrije, a nekad ne, o periodu za kojim on žali i smatra da je završio porazom 1945. Svatko može žaliti… Svatko može mrziti komuniste, Jugoslaviju, ali je li ustaštvo nešto što ne bi trebalo biti u hrvatskom društvu, slavljenje zločina nad Srbima, je li to nešto što bi trebalo biti nedopušteno i kažnjivo. Ako je to tako, onda moramo reći da svatko tko to radi, na bilo kojem mjestu, ne bi to trebao raditi. Drugo je pitanje smatramo li mi da je to nedopušteno. Tu je problem s Thompsonom, mi smo previše toga normalizirali”, govori Klasić jasno ponavljajući da “ustaštvo ne može biti mjera domoljublja” te da svako veličanje tog režima nije dobro.

“Ja bih prvi stao da se u Zagrebu zabrani festival na kojemu će talijanski fašisti pjevati o talijanskoj Dalmaciji i Istri ili netko iz Srbije četničke pjesme. Voljeti Hrvatsku ne znači voljeti NDH i ustaše”, kaže.

Nazor dodaje da ovo društvo nema veze s onim što je bilo totalitarističko. “Kao čovjek ne mogu podržati državu koja je imala rasne zakone, to je svakome jasno. Ali Čavoglave ću pjevati kao i 1991. i ne mislim da sam zbog toga ni fašist ni ustaša ni nacist. To je kontekst vremena”, kaže Nazor. On kaže da je u ratnom vremenu bilo lijepih pjesama, ali da su Čavoglave bile pjesma koja je davala motiv braniteljima. “Mnogi su uzvikivali taj pozdrav, a nisu bili ustaše ni nacisti. U kontekstu vremena je i pjesma Bijeli križ, podsjeća nas na ljude koji s bili spremni braniti svoj dom”, kaže Nazor.

“Kome da se mi ispričavamo cijeli život? Slava Ukrajini“, kaže Nazor pojašnjavajući da je “Slava Ukrajini” u današnjem kontekstu jednako onome što se 90-ih događalo u Hrvatskoj.

“Thompson je najveći influencer, on ima najveću šansu. Kad bi jednom izašao na pozornicu i rekao ‘ljudi, pustite ustaše, to nije nešto čime se treba ponositi’ ili ‘bio sam u krivu kad sam govorio da volim Poglavnika’… Nemam ništa protiv ako ćemo graditi društvo u kojem to netko može pjevati, ali misliti da može biti tolerantan, ne veličati logore… On ima toliku šansu”, govori Klasić.

O tome mogu li simboli promijeniti značenje, Nazor kaže da ‘za dom spremni’ izvorno predstavlja izraz otpora srpskoj hegemoniji nešto prije Drugog svjetskog rata, u vrijeme kad je nastao i ustaški pokret. “On je meni sadržajno fantastičan, ali je nažalost kompromitiran. Ne treba veličati logore i ono što se događalo u njima. Taj pozdrav jest kompromitiran, ali što je onda problem. Imamo ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’. I pod tim pozdravom je ubijeno desetke tisuća ljudi. Ne može licemjerno tražiti zabranu jednog, a veličati drugo”, govori Nazor.

Klasić kaže: “Mi se tu sad pravimo ludi. Odite na YouTube i vidite što ljudi stavljaju u pozadinu Thompsonovih pjesama.”

Je li zvijezda petokraka sporna?

Nazor odgovara da se ne može, u kontekstu vremena i događaja, reći da zvijezda petokraka nikako nije sporna, a ‘za dom spremni’ da je apsolutno sporan. “Mi imamo iskustvo i 40-ih i 90-ih. Ne može mi nitko reći da ovdje zvijezda nije sporna…”, govori Nazor.

“Zvijezda nije sporna, sporni su ljudi koji su pod zvijezdom ubijali”, upada mu Klasić u riječ.

“Zašto bi onda jedan bio zabranjen, a drugi ne”, odgovara Nazor. “Ne kažem da trebamo zabranjivati sve, ali ne možemo imati različite kriterije”, kaže Nazor.

“Naravno da možemo, nacisti su svugdje isti, komunizam nije svugdje isti”, govori Klasić.