POZADINA ZVECKANJA ORUŽJEM! KAKO SU PREPISIVAČI NADMAŠILI UČITELJA: Stvari su postale neugodne kada se Kina najednom našla u vrhu…

Vjerujem da su mnogi u školi doživjeli ovu neugodnost. Daš prijatelju prepisati na ispitu a na kraju on dobije veću ocjenu od tebe. Ili obratno – prepišeš malo od kolege koji je sve naučio pa nekim čudom ispadneš pametniji od njega.

Jedna od stvari koja užasno ljuti američku vladu je zapravo vanjskopolitička i sigurnosna verzija ovog starog školskog paradoksa. Kako se Kina od poljoprivredne zemlje i velike tvornice plastičnih tričarija pretvorila u državu sa najrazvijenijom digitalnom društvenom infrastrukturom i koja posjeduje raketno i lasersko protusatelitsko oružje (uključujući posebne satelite sa alatima za uništavanje protivničkih satelita)?

Odgovor Washingtona je jednostavan i jasan: kopirali su tehnologije i krali intelektualno vlasništvo. To nije bio veliki problem dok se radilo o tenisicama, torbicama ili satovima. Ili ruskim avionskim motorima. Ali kad se Kina najednom našla na pri vrhu telekomunikacijskih tehnologija, razvoja umjetne inteligencije, kvantnog računarstva, digitalne valute i tome slično, stvari su postale neugodne.

Kinezima je kopiranje dugo bilo u ‘krvi’

I najveći zaljubljenik u Kinu teško bi mogao poricati činjenicu da su Kinezi „prigrlili“ dosta znanja, alata i metoda. No stvari, su dublje od političkih optužbi kojekakvih pamfleta. Kinezima je kopiranje dugo bilo „u krvi“. To je dio tradicije i povijesnog nasljeđa. Poput specifične kulture trgovanja na Bliskom istoku, to je nešto što jednostavno jest i što treba razumjeti.

Jedan od neočekivanih „krivaca“ za to je Konfucije. Za vrijeme života, drevni je društveni arhitekt naglašavao važnost poštovanja prema prošlosti – starim znanjima i drevnom iskustvu, tradiciji,
roditeljima i hijerarhiji. Kada su ga hvalili za njegovu mudrost, Konfucije bi odgovorio da ne donosi ništa nova već samo prenosi mudrost starih, i mudrijih od sebe. Dinastija Tang je oko tisuću godina nakon njegove smrti uvela sustav testiranja za prijam na državnu službu koji se temeljio na znanju Konfucijevih, i drugih klasičnih kineskih tekstova.

Iz generacije u generaciju, gotovo devetsto godina za redom, kandidati diljem Kine su stalno napamet učili jedno te isto. Štoviše, jedno od značenja glagola učiti – xuexi – je imitacija, odnosno kopiranje kroz ponavljanje. Proces učenja je kopiranje postojećeg znanja kroz obaveznu repetitivnost i marljivost na putu ka vrhunskom umijeću. Konfucije i koncept učenja kroz imitaciju staroga/postojećeg su stvorili poseban odnos prema istraživanju i razvoju radikalno novih ideja.

Drugi je razlog sasvim drugačije društveno uređenje. Zapadna civilizacija, posebno nakon Prosvjetiteljstva, je civilizacija velikih osoba velikih postignuća. Smatra se da povijesti i napredak kreiraju
istaknuti pojedinci, veliki mislioci i stvaraoci. Iz toga se formira poseban stav prava prema stvarateljevu stvaralaštvu, bilo ono materijalno ili ne. Kina je pak od najranijih vremena kolektivistička civilizacija.

Povijest se stvarala zajednički – zajedničko je uvijek bilo važnije od interesa pojedinca i pojedinci su mogli biti (nepravedno) kažnjeni ako je to odgovaralo boljitku društva. Kineska postignuća nisu rezultat velikih pojedinaca već velikih epoha i dinastija.

U takvom društvu, razvojna ideja pojedinca ne može ostati njegova privatna stvar, ne samo zbog toga što bi to bilo protivno društvenom biću već i zbog toga što zajednica ne bi pružila adekvatnu razvojnu pomoć i podršku.

Tek su nakon kolonizacije u 19. stoljeću kineski stratezi shvatili da su ponavljajući jedno te isto zapravo zaostali u razvoju u odnosu na zapadne osvajače. Stoga je nakon svih revolucija i kaosa prve polovice 20. stoljeća Kina odlučila da je za napredak potrebno temeljito proučavanje, odnosno kopiranje stranoga iskustva.

Pogrešno je misliti da su Kinezi tijekom burnog razvoja u 20. i 21. stoljeću imali neki nacionalni plan prema kojemu se ciljano kopiralo samo strano. Upravo suprotno; kolektivistička kultura emulacije tuđih koncepata i rješenja prožimala je prije svega domaće tržište Kine. To je stvaralo velike neugodnosti za zapadne kompanije koje su navikle na patente, zaštitu robnih marki i intelektualnog vlasništva.

Kineski konkurenti po prirodi stvari jednostavno nisu marili za to, baš kao što nisu marili za intelektualno vlasništvo jedni drugih. Tu je filozofiju lakše shvatiti na jednom suvremenom primjeru. U Kini postoje velike tržnice elektroničke opreme gdje se mogu kupiti različite komponente mobilnih telefona, računala i tableta.

Kupci i prodavači sami slažu svoje proizvode, izmišljaju brendove, rastavljaju i proučavaju rješenja konkurenata, kopiraju ih i usavršavaju da bi na kraju njihov proizvod kopirao i usavršio netko treći. To je neprestani proces koji počiva na otvorenosti i kopiranju. Rezultat? Veća pristupačnost i brže širenje tehnologija.

Tu je naravno vrlo bitna kvaka koja je dovela do današnjeg konflikta Amerike i Kine: kopiranje i proučavanje podrazumijevalo je marljivo usavršavanje, odnosno dodavanje nekih vlastitih inovacija.

Glavni alat kineskog napretka nije bio špijunaža već obični obratni inženjering

Tu je Kina bila bez premca. Pri tome glavni alat kineskog napretka nije bio, kako se danas misli, špijunaža, krađa nekih doktorata iz astrofizike ili vrbovanje američkih znanstvenika, već obični obratni inženjering.

Obratni inženjering je jedna od razvojnih faza zemalja. Kupiš Makitu, rastaviš je na dijelove i shvatiš kako radi. A slijedom i ono najbitnije – unaprijediš konstrukcijske manjkavosti i druge boljke. Obratni inženjering su na svom putu prema visokoj razvijenosti obilno koristili Koreja i Japan. Tijekom osamdesetih i devedesetih, Amerika je prema tim zemljama obilno primjenjivala članak 301 Zakona o trgovini 1974. koji se bavi intelektualnim vlasništvom.

Japan je u ono vrijeme bio američki trgovinski neprijatelj broj 1. No, dosegnuvši fazu razvoja u kojoj su obje zemlje stvorile vlastite kapacitete za istraživanje i razvoj, problem je nestao. Ista se priča događa i sa Kinom. Tisućljetni kulturni obrasci i trendovi se ubrzano mijenjaju a unutarnji razvoj uvjetuje nova pravila koja su više u skladu sa zapadnim pristupom. Pred kraj prošle 2020. Kina je usvojila veliki paket reformi u sferi zakona o patentima i intelektualnom vlasništvu iz 2008. Povećan je broj industrija i proizvoda koji mogu biti zaštićeni te podignuta gornja granica roka trajanja patenata.

Kina je najavila nove mjere u zaštiti intelektualnih prava na području visokih tehnologija

Prije par dana Kina je najavila nove mjere u zaštiti intelektualnih prava na području visokih tehnologija. Glavni razlog? Budući razvoj i kompetitivnost domaćeg tržišta. Ulazak Kine u novu fazu proizvodnje i razvoja; proces sazrijevanja i saturacije kineskog tržišta doveo je do prirodne potrebe zaštite ideja i inovacija koje motiviraju proizvođače i stvaraju zdravo konkurentno ozračje.

Kopiranje dakako neće sasvim odumrijeti. Ali je jasno da razvojna putanja Kine, iako nevjerojatno brza, nije unikalna po svojem odnosu ka posuđivanju znanja i tehnologija dok logika tržišnog razvoja diktira promjene čak i u povijesno dubokim društvenim obrascima.