Poznato kada i gdje će biti posljednji ispraćaj Ćire

Nakon što je jutros stigla vijest da je rano ujutro u Zajčevoj bolnici u 88. godini preminuo legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević, od njega se opraštaju mnogi. 

Posljednji oproštaj od legendarnog Ćire

Sada je poznato i kada će se održati posljednji oproštaj od Ćire.

Posljednji ispraćaj legendarnog trenera bit će sljedeće srijede, 15. veljače, u 14 sati u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju.

Na tom dijelu Mirogoja nalaze se posljednja počivališta košarkaša Dražena Petrovića, glazbenika Akija Rahimovskog, Rajka Dujmića i Krunoslava Kiće Slabinca, dirigenta Vjekoslava Šuteja, glumice Ene Begović, slikara Ede Murtića i mnogih drugih.

Na posljednjem ispraćaju Ćire Blaževića očekuju se velike gužve. 

Blažević je preminuo nakon što se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala. Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Blažević se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest još jednom vratila, a, nažalost, ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.

Njegovo trenersko umijeće, a prije svega karizma, osvajali su navijače i ljude u Hrvatskoj, ali i izvan nje.

Ćiro je sutra trebao proslaviti 88. rođendan. Blažević je službeno rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, no Ćiro je nekoliko puta objasnio kako se njegov otac Mato malo više zadržao u kafiću pa ga je kod matičara upisao dan kasnije.

Velika karijera Ćire Blaževića

Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Veveyu.

Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).

Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru: Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u prosincu 1980. godine nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković, dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja. U ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.

Blažević je momčad krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a debitirao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta.

No, iduće sezone je uslijedila Dinamova eksplozija, a sve je kulminiralo nezaboravnim plavim proljećem 1982. kad je Dinamo, predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine. Godinu kasnije Plave je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u bivšoj SFRJ.

Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je Modre vodio od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka.

Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Hrvatska reprezentacija

Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je na klupi hrvatske reprezentacije koju je vodio do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Ukupno je Vatrene vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.

Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitirao 23. ožujka 1994. pobjedom protiv Španjolske s 2:0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji. Uslijedile su sjajno odrađene kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. u kojima je Hrvatska bila ispred Italije. Na Euru su Vatreni u premijeri pobijedili Tursku, potom detronizirali branitelje naslova Dance, izgubili od Portugala, da bi u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka Nijemaca.

Vrhunac Ćirina puta na hrvatskoj klupi bila je francuska bronca. U svom premijernom nastupu na SP-u Vatreni su osvojili treće mjesto. U skupini smo bili drugi iza Argentine, a potom smo dobili Rumunjsku (1:0), u četvrtfinalu deklasirali Njemačku (3:0), izgubili od Francuske u polufinalu (1:2) te slavili s 2:1 protiv Nizozemske u utakmici za treće mjesto (2:1).

"Francuska 1998. je bilo posebno natjecanje za mene. Pobijedili smo brojne teškoće i teške protivnike kako bismo došli do te medalje, taj je uspjeh mnogo značio za sve ljude u domovini", rekao je svojedobno Ćiro.

Od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, (Belgija 0:0, Škotska 1:1). Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.

Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući i Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru...

"Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja", napisao je Ćiro u jednoj od svojih posljednjih objava.

Troje djece, sportske nagrade i neuspješna kandidatura za predsjednika države

Blažević je više od 60 godina bio u braku sa suprugom Zdenkom s kojom je dobio troje djece, sina Miroslava Juniora te kćeri Barbaru i Catherine.

Ćiro je jedini u povijesti tri puta dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar - 1998. godišnju nagradu za pojedince, zatim 1998. godišnju nagradu za momčadi kao član reprezentacije te 2007. nagradu za životno djelo. Skupština Hrvatskog nogometnog saveza na sjednici 22. prosinca 2021. dodijelila mu je titulu počasnog izbornika.