PRIČA IZ ROVOVA ‘Toliko su nam blizu da ih vidimo. Nema pravila, ovo je totalno drugačije od Afganistana i Sirije‘
Bataljun je raznolika družina, s borcima iz cijele Ukrajine i svijeta: ‘Svi su dobrodošli‘
U nekim selima duž bojišnice, ukrajinski i ruski vojnici su toliko blizu da se mogu međusobno vidjeti, piše New York Times.
Od udara tenka napukao je gipsani krov bunkera i natjerao ljude u uniformama u okršaj. Na sebe su nabacili pancirne prsluke i kacige i uzeli automatsko oružje. Usred pucnjave iz mitraljeza, visoki vojnik prebacio je lanser protutenkovskih projektila preko jednog ramena i polako povukao dim cigarete.
Rusi su bili blizu.
Ukrajinska zasjeda
U srijedu se jedan takav okršaj odigrao kada je ruska jedinica od 10-ak ljudi ušla u selo u kojem su se ukopali vojnici ukrajinskog kontingenta, bataljuna Karpatska sič. Po svoj prilici, ruske trupe su stigle u to područje kako bi identificirale mete za tenkovsku paljbu koju su pripremale, uključujući i granatu koja je natjerala ukrajinske vojnike u akciju. Ukrajinske snage uočile su ruske vojnike i otvorile vatru, potiskujući ih natrag.
'Bila je to diverzantska skupina, obavještajna služba', rekao je 30-godišnji borac s nadimkom Varšava, teško dišući nakon kratkog okršaja. 'Naši momci nisu spavali, brzo su reagirali i natjerali neprijatelja u bijeg.'
Ukrajinski vojnici; ilustracija
Tako to ide svaki dan, svaki sat, za borce bataljuna Karpatska sič, dobrovoljačke postrojbe nazvane po vojsci neovisne ukrajinske države koja je kratko postojala neposredno prije Drugog svjetskog rata. Pridružena 93. mehaniziranoj brigadi ukrajinske vojske, bojna je raspoređena duž linije sela i rovovima premreženih poljoprivrednih površina u regiji Harkiv. Zadaća joj je zadržavanja ruskih snaga koje nadiru iz uporišta u okupiranom ukrajinskom gradu Izjumu.
Bojna je novinaru i fotografu The New York Timesa dala dopuštenje da posjete položaj na bojišnici pod uvjetom da se ne otkrije točna lokacija njihove baze. Većina vojnika pristala je identificirati se samo svojim ratnim imenima.
Njihova borba nije laka.
Ruska vojska razmjestila je ogromne snage duž ove fronte u istočnoj Ukrajini, gdje demonstrira svoju ogromnu nadmoć u tenkovima, borbenim zrakoplovima, helikopterima i teškom topništvu.
Totalno drugačije od Aganistana i Iraka
Ratni strojevi rijetko kad dugo ostaju tihi. Posebno su tenkovi postali ozbiljna prijetnja, kažu borci, često dolazeći na tek nešto više od kilometar od položaja bojne i izazivajući apsolutni kaos. Samo ovog mjeseca ubijeno je 13 vojnika bojne, a više od 60 je ranjeno.
'To je potpuno drugačiji rat od onoga koji sam vidio u Afganistanu ili Iraku', kaže pukovnik koji je sebe nazvao Mihailom. 'Borba je teška. Nitko ne mari za ratno pravo. Granatiraju male gradove, koriste zabranjeno topništvo.'
Mnogi vojnici bojne imaju iskustvo iz osmogodišnjeg rata protiv separatista koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini, a susreli su se i u nekim od najintenzivnijih bitaka u sukobu. No većina je godinama živjela civilnim životom.
Jedan visoki, bradati vojnik s nadimkom Rusin, ima tvrtku za prodaju kada u planinskoj regiji Transkarpatija, u zapadnoj Ukrajini. Ali kada je Rusija izvršila invaziju 24. veljače, brzo se oženio svojom djevojkom - rekao je da želi da ga netko čeka kod kuće - i krenuo u rat ispunjen osjećajem da ima misiju za obaviti.
U selu u blizini Harkiva, koje je ponovno zauzela Ukrajina, duhovi rata su posvuda.
Da bi Putin i njegovi oligarsi ostali na površini, potreban je sustav.
'Razumijemo da ovo nije rat između Ukrajine i Rusije', rekao je. 'Ovo je rat čistog i svjetla koje postoji na ovoj zemlji, i tame. Ili ćemo zaustaviti ovu hordu i svijet će postati bolji, ili će svijet biti ispunjen anarhijom koja se događa gdje god je rat.'
Borci iz bojne privremeno su se nastanili u podzemnoj jami ispod zgrade koja je sada izbušena topničkim granatama. Kutije za oružje i streljivo nagomilane u kutovima obložene su gipsanom prašinom koja pada svaki put kad granata pogodi neku točku u blizini.
Osim vojnika, u bunkeru žive životinje koje su također potražile zaklon od bombi - nekoliko malih pasa i crna koza koja voli praviti nered u prostoru predviđenom za kuhinju. U srijedu je Chevron, vrlo veliki njemački ovčar, spavao ispred hrpe američkih raketnih bacača Javelin, koji su već bili izvučeni i spremni za pucanje.
Cijela regija tutnji od ratnih zbivanja. Niskoleteći jurišni helikopteri Mi-8 dijele nebo s borbenim zrakoplovima koji nadlijeću selo i sporadično raketama pale vatru na poljoprivrednim poljima kako bi preusmjerili projektile koji detektiraju toplinu.
Raznolika družina
Operater drona u toj jedinici je Oleksandr Kovalenko, jedan od rijetkih bez puške. Zadatak mu je pomoći suborcima da usmjere topništvo na ruske položaje i on svom poslu pristupa poput umjetnika, povremeno fotografira i sprema fotografije ako mu se sviđa odnos svjetla i sjene u kadru.
Pokazuje zračnu snimku okolnog poljoprivrednog zemljišta. Uglavnom je prekriveno proljetnim zelenilom, ali i izbušeno topničkim udarima poput površine mjeseca. Dok skenira krajolik, mjesto na kojem su pozicionirane ruske snage iznenada eruptira u vatrenoj kugli koja se raspršuje u oblik gljive.
Bataljun je raznolika družina, s borcima iz cijele Ukrajine i svijeta. Tu je i Matej Prokes, mršavi 18-godišnjak iz Češke koji je na kacigi nažvrljao 'Rođen da ubijam Ruse', ali je pomalo stidljivo priznao da još nikoga nije upucao. Elman Imanov, 41, iz Azerbajdžana, odlučio se boriti protiv Rusije nakon što je vidio zločine počinjene nad civilima u Ukrajini.
'Svojim sam rukama izvukao četveromjesečno dijete iz stana na devetom katu', rekao je dok su mu zlatni zubi blistali na fluorescentnoj svjetlosti. 'Nikad to neću moći zaboraviti i nikada neću moći oprostiti. Dijete nikad ništa nije vidjelo. Za što je bilo krivo?'
A tu je i 47-godišnji vojnik s nadimkom Prapor, koji je egzotičan čak i za standarde ove bojne. Rođen u Sibiru, Prapor je imao punu karijeru u ruskoj vojsci prije nego što je otišao u mirovinu početkom 2000-ih, iako nije htio reći gdje se borio. Pridružio se ukrajinskim snagama kada su ruske trupe počele granatirati Kijev.
'Što da kažem, dobro su se organizirali', rekao je. 'Ali činjenica da su Rusi počeli ubijati mirne civile i pljačkati, to je nedopustivo.'
Svi su dobrodošli
Zapovjednik bojne, Oleg Kutsin, rekao je da je ova raznolikost među borcima karakteristična za njegov kontingent. Kada je 1930-ih osnovan izvorni bataljun Karpatska sič, primao je svakoga tko je bio spreman boriti se i umrijeti pod plavo-zlatnom zastavom neovisne Ukrajine, rekao je.
Ne samo da je praktički svaki vojnik dobrodošao, već i sve vrste opreme, kaže. Uz Javeline, trupe koje se bore na tom području nedavno su dobile još jedan dar koji će im pomoći: haubice američke proizvodnje M777, dalekometno topništvo koje su Ukrajinci očajnički željeli upotrijebiti.
'Željeli smo uskrsnuti ovu vojnu tradiciju ukrajinskih snaga', rekao je u zapovjednom centru svoje postrojbe, gdje se nalazi stol prekriven kartama regije i televizor ravnog ekrana na kojem se uživo prikazuju snimke zadimljenog bojišta.
'Vojnici dođu, a mi im dajemo oružje i usmjeravamo ih u smjeru neprijatelja.'
