Prijetnja za EU: “Rusija bi uz pomoć Zapadnog Balkana mogla potkopati Zapad”
Ruska invazija na Ukrajinu konačno je probudila Europsku uniju u pogledu strateške važnosti Zapadnog Balkana i mogućnosti da Moskva iskoristi neriješene sporove u regiji kako bi potkopala Zapad, navodi se u analizi političkog časopisa Politico.
Kao rješenje za složenu geopolitičku situaciju u regiji, autor teksta predlaže konkretna rješenja poput promjena u pristupnom procesu zemalja Zapadnog Balkana, ali i konkretnijeg angažmana njihovih dužnosnika u institucijama EU, kako u neformalnim susretima tako i pri donošenju nekih zakona.
Urednik Paul Taylor u tekstu pod naslovom ” EU mora iskoristiti geopolitički trenutak na Balkanu ” upozorava da Europska unija mora integrirati šest zemalja s ukupnom populacijom manjom od 18 milijuna stanovnika jer u suprotnom riskira da ju Rusija i Kina iskoriste u “svojim igrama moći”. Unatoč razočarenju sporim tempom napretka, smatra Taylor, pristupanje EU ostaje najbolji mogući ishod za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, kao i za ostatak Europe.
Ako ih EU nastavi držati podalje, alternative bi mogle uključivati približavanje Rusiji, pojavu neliberalne, nesvrstane zone, koja bi se mogla protezati od Mađarske do Turske ili – još gore – silaznu spiralu u novi oružani sukob, uključujući toksičnu mješavinu organiziranog kriminala i naoružane migracije”, navodi se u tekstu.
Podsjećajući na zamor od procesa širenja u nekim zapadnoeuropskim prijestolnicama, posebice u Haagu i Parizu, te uvjerenja da je ovakav status quo održiv, situacija se može činiti pod kontrolom, ali nije održiva zauvijek, smatra Taylor.
Nema jamstva da će neriješeni sukobi unutar BiH ili između Srbije i Kosova ostati zamrznuti uz manja rasplamsavanja, ili da lokalno političko nasilje neće eskalirati, privlačeći vanjske igrače i potičući nove tokove izbjeglica, oružja i droge u EU. Nedavni sukobi oko registarskih tablica za automobile kosovskih Srba pokazuju kako mala iskra može zapaliti suhi fitilj”, naglašava on.
Dodaje da je napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu zapalio ultranacionalizam među “tvrdokornim proruskim Srbima” i vratio intenzivna sjećanja na patnju i razaranje 1990-ih.
” Moskva pokušava potaknuti panslavenski pravoslavni nacionalizam i iskoristiti podjele gdje god može. Podržala je čelnika bh. Srba Milorada Dodika u njegovim prijetnjama odcjepljenjem od BiH i širenju dezinformacija kako bi pojačali neprijateljstvo kosovskih Srba prema vlasti u Prištini”, ističe autor.
Utjecaj Kine
A postoji još jedna svjetska sila koja ima utjecaja i pokušava zadovoljiti svoje interese, ali na drugačiji način – Kina.
Kina je sa svoje strane u velikoj mjeri težila gospodarskim ulaganjima, koristeći okvir 14+1 u okviru svoje inicijative ‘Pojas i put’ kako bi se uključila s lokalnim čelnicima koji provode ambiciozne infrastrukturne i obrambene projekte. Kina slijedi rusko vodstvo po pitanju Zapadnog Balkana u Vijeću sigurnosti UN-a i koristi svoje financijske resurse kako bi odvratila balkanske države od potpore ključnim rezolucijama o kršenjima ljudskih prava u Xinjiangu ili Hong Kongu,” objašnjava Taylor.
Upozorava i na medijski utjecaj Rusije u Srbiji, gdje provladini mediji prenose ruski narativ o ratu u Ukrajini, a mediji u ruskom vlasništvu pridonose “antikosovskoj ratnoj histeriji”.
„Rusija i Kina dale su doprinos ponovnom naoružavanju Srbije. Moskva ima i snažnu energetsku polugu jer Srbija 80 posto plina dobiva iz Rusije, dok je BiH 100 posto ovisna. Dijelom i zbog toga Srbija je odbila uskladiti svoje stavove sa sankcijama EU protiv Rusije, što je izazvalo negativne reakcije u Bruxellesu” , navodi se u tekstu.
Autor smatra da EU dugoročno ima jače poluge u regiji ako ih je voljna koristiti, s obzirom na opću težnju za pridruživanjem bloku, s izuzetkom Srbije.
Ključna rješenja za EU
Dakle, što bi EU sada trebala učiniti? Prva stvar je vidljiviji politički angažman.
EU je ovu godinu bolje započeo posvetivši pozornost dugo zanemarivanoj regiji. Održana su dva sastanka na vrhu EU-a i Zapadnog Balkana — jedan po prvi put u regiji — plus oživljavanje Berlinskog procesa za potporu regionalnoj gospodarskoj integraciji u pripremi za pridruživanje jedinstvenom tržištu EU-a. Čelnici Zapadnog Balkana sudjelovali su u listopadu u Pragu na inauguralnom summitu nove europske političke zajednice, koji je osmislio francuski predsjednik Emmanuel Macron, podsjeća autor i naglašava da se ovakav angažman mora nastaviti.
Druga stvar je, smatra, isticanje pogodnosti pristupa i sudjelovanja. EU treba preoblikovati svoj glomazni proces pristupanja kako bi unaprijed raspodijelila više financijskih i tržišnih prednosti članstva dok kandidati napreduju s reformama. Trenutno primaju samo malu količinu pretpristupne pomoći dok se ne pridruže”, predlaže Taylor.
Također, dodaje, dužnosnici iz regije trebali bi imati određeni angažman u radu institucija u Bruxellesu.
“ EU bi trebala pozvati ministre iz regije da prisustvuju neformalnim sastancima vijeća o pitanjima od zajedničkog interesa. Trebao bi potaknuti zemlje zapadnog Balkana da izaberu promatrače u Europski parlament istovremeno s europskim izborima 2024. kako bi imali glas, ako ne i pravo glasa, u donošenju zakona EU-a ,” rekao je Taylor.
Većinu teškog posla treba obaviti u zemljama kandidatima, objašnjava Taylor, dodajući da je većina njih još uvijek daleko od ispunjavanja osnovnih zahtjeva demokracije, vladavine prava, slobode izražavanja i borbe protiv korupcije kako bi se kvalificirale za članstvo.
“Kao i uvijek, to je problem kokoši i jajeta. Zašto bi balkanski političari provodili bolne reforme koje bi mogle olabaviti njihovu moć i novac za tako daleku i neizvjesnu perspektivu? EU će morati više raditi odozdo prema gore, podupirući civilno društvo, ženske organizacije i mala poduzeća kao pokretače promjena, istovremeno nudeći poticaje i vršeći pritisak odozgo. U ovom geopolitičkom trenutku, EU si jednostavno ne može dopustiti da ostavi regiju da trune”, zaključuje autor.
