Priznanja i nagodbe Beroša stjerali u kut
Do kraja srpnja, prema riječima glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, USKOK bi trebao odlučiti o podizanju optužnice u aferi Mikroskop. Neočekivano priznanje Hrvoja Petrača i njegova samoinicijativna predaja preokrenuli su tijek istrage
Kraj srpnja, prema riječima Ivana Turudića, glavnog državnog odvjetnika, rok je do kojeg bi USKOK trebao odlučiti o (ne)podizanju optužnice u aferi Mikroskopi. S obzirom na iznenađujuće obrate koji su se proteklih dana u toj prvoklasnoj političko-pravosudnoj priči dogodili, to vjerojatno znači da će do kraja mjeseca biti podignuta optužnica protiv Hrvoja Petrača, Vilija Beroša, Nikole i Novice Petrača, Saše Pozdera, Krešimira Rotima, Gorana Roića i Tome Pavića zbog optužbi da su bili dio zločinačkog udruženja koje je hrvatskim bolnicama po znatno višim i prenapuhanim cijenama prodavalo medicinsku opremu. Pri čemu je, kako se sumnja, Vili Beroš, kao ministar zdravstva, što je bio kada je lani u studenom uhićen, primao mito.
Podizanje optužnice akteri ove priče čekaju s različitih pozicija, a nakon što se prošlog tjedna Hrvoje Petrač samoinicijativno pojavio na vratima Remetinca, i to nakon što je osam mjeseci bio nedostupan, stvari su se za neke osumnjičenike dodatno zakomplicirale. Recimo za Beroša. Jer, iako je Petračeva obrana mjesecima najavljivala da će se on sam predati, ipak se očito čekalo da se neke stvari poslože. A te su stvari bile nadopune obrana Petračevih sinova. Jer nadopune tih obrana u kojima su, kao Petrač, priznali ono za što ih USKOK sumnjiči, Beroša stavljaju u nezavidan položaj. Tim više što je stopama trojice Petrača krenuo i Pozder, koji je uz Hrvoja Petrača jedini još uvijek u Remetincu. Tamo po svemu sudeći neće još dugo ostati jer je njegova obrana, kako se neslužbeno doznaje na sudu, nakon što je Pozder nadopunio obranu te priznao ono za što ga se sumnjiči, podnijela zahtjev da mu se istražni zatvor, koji mu je određen zbog bijega, zamijeni jamčevinom.
Za Pozdera bi tako moga biti treća sreća jer je njegova obrana jamčevinu kao zamjenu za istražni zatvor nudila i nakon njegova uhićenja u studenome lani. Tada su ponudili 100.000 eura, no sudac istrage to je odbio. Nedavno su pak nudili jamstvo od 690.000 eura, na koliko je procijenjena kuća Nikole Petrača, koji je kućom bio spreman jamčiti da njegov suosumnjičenik neće pobjeći. Osim toga, obrana je nudila i da se Pozderu oduzmu dokumenti te da mu se kao mjera opreza odredi redovito javljanje policiji. Sudac istrage taj je prijedlog obrane bio prihvatio, no USKOK se žalio, a žalbu im je prihvatilo izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda.
Pozder, koji je u istražnom zatvoru od lanjskog studenog, što znači devet mjeseci, nakon toga je očito u razgovoru sa samim sobom odlučio da mu je vjerojatno bolje priznati nego i dalje sjediti u istražnom zatvoru. Sada mu preostaje da se nada da će se USKOK, koji se o zahtjevu Pozderove obrane mora očitovati, složiti sa zamjenom istražnog zatvora jamstvom te da se neće protiviti Pozderovu izlasku iz Remetinca. Za zamjenu istražnog zatvora jamstvom vjerojatno će se u nekom trenutku odlučiti i Petrač, no prije nego što u njegovu slučaju USKOK na to pristane, vjerojatno će ipak koji mjesec biti iza rešetaka.
U međuvremenu cijela ta priča o Petračevu pomalo iznenađujućem samoinicijativnom dolasku na vrata Remetinca te priznanju krivnje njega i trojice osumnjičenika, koji su zajedno činili WhatsUp grupu Petrač&Pozder, nađenu u mobitelu Nikole Petrača, čiji sadržaj komunikacije inkriminira i njih četvoricu, ali i Pavića i Beroša, izgleda kao pomno i dobro dogovorena priča u kojoj profitiraju svi oni koji žele da se ta priča što bezbolnije okonča za sve involvirane. USKOK će se vjerojatnim podizanjem optužnice u predmetu u kojem je svojevremeno "zaratio" s Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO), i to tako da smo lani prvi put imali istovremenu istragu oko gotovo istih inkriminacija protiv više osumnjičenika, moći hvaliti kaznenim progonom još jednog kapitalca. Kada su dva tužiteljstva lani istovremeno pokrenula istrage, dodirna točka bio im je Beroš, no USKOK se nije bavio Petračima.
Jer, kako je rekao Ljubo Pavasović Visković, branitelj Hrvoja Petrača, još nema ni optužnice, a o nagodbama se može razgovarati tek nakon podignute optužnice. No iako obje strane u postupku šute kao zalivene, pravosudni kuloari barataju i s visinom kazni. U Petračevu slučaju to navodno znači da bi, ako se informacije koje neslužbeno kolaju pokažu točnima i na koncu i formaliziraju, on iza rešetaka trebao provesti tri godine i devet mjeseci. Kad je Beroš u pitanju, njemu USKOK navodno nudi šest i pol godina zatvora, što je kazna, po visini, u rangu onih na koje su osuđeni Ivo Sanader, Marina Lovrić Merzel i Nadan Vidošević. Za korupcijska djela, a Beroša se sumnjiči za više djela primanja mita, to je kazna koja je relativno visoka. Iz krugova bivšeg ministra ne može se dobiti potvrda jesu li te neslužbene informacije o mogućoj nagodbi točne.
Neobrano grožđe
No činjenica je da se njegova pravna situacija usložnjava, jer ako se trojici Petrača i Pozderu u priznanju krivnje pridruže i Rotim, Roić i Pavić, to će Beroša ostaviti u neobranom grožđu. Nijedan od njih ne mora reći nijednu riječ protiv Beroša, no priznanje krivnje podrazumijeva da priznaju optužbe onako kako im ih USKOK stavlja na teret. Logika stvari nalaže da ako USKOK sumnjiči Beroša da je primao mito kako bi isposlovao da pojedine bolnice kupe medicinsku opremu po znatno većim cijenama od Pozderove tvrtke te ako ostali priznaju da su radili to za što ih USKOK sumnjiči, onda priznaju i da su Berošu dali mito.
Doduše, optuženici se mogu braniti kako hoće, pa i lagati, a u nekom eventualnom budućem sudskom postupku u kojem bi Beroš sam ostao na optuženičkoj klupi, njegovi bivši suosumnjičenici bi kao svjedoci mogli govoriti nešto sasvim drugo. Kao svjedoci moraju govoriti istinu, ili čine kazneno djelo, no ne bi bio ni prvi ni zadnji put da netko tko se nagodio s tužiteljstvom i priznao krivnju kao svjedok promijeni ploču.
