Prodavali lažne dijagnoze za stjecanje statusa vojnih invalida, ali zbog zastare neće pred suca!?
Jedanaest godina nakon što je USKOK podigao optužnicu protiv devet osoba u predmetu “Dijagnoza 1”, koji se odnosio na izdavanja lažnih nalaza za vojne mirovine, polako, ali sigurno, zahvaljujući neviđenoj neažurnosti splitskog pravosuđa, neka od 15 kaznenih djela za koja su se teretili “dogurala” su do zastare.
Sucu Dinku Mešinu, koji je kao novopridošli sudac na splitskom Županijskom sudu dobio “u dotu” slučaj kojim se deset godina nitko nije bavio, nije preostalo ništa drugo nego da prije nekoliko dana donese rješenje kojim obustavlja kazneni postupak protiv okrivljenih za pojedina kaznena djela.
Deset posto provizije
U USKOK-ovoj optužnici 2009. godine našli su se Suzana Jelavić, umirovljena medicinska sestra, koju se teretilo da je od siječnja 2006. do 11. veljače 2008. godine na području Splita i Zagreba povezala ostale optužene “u zajedničko djelovanje s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi” od većeg broja raznih korisnika kojima su omogućili stjecanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida, čime su im pribavili znatnu materijalnu dobit na štetu državnog proračuna.
Osim nje, optuženi su bili i njezin suprug Mladan Jelavić, koji je u međuvremenu umro, isto kao i liječnik Damir Rebić. Ostali optuženi su Dragiša Šušić, vozač HZMO-a u Splitu, liječnici Darijo Sučević, Boran Uglešić, Valter Nutrizio i Boris Samardžija, te medicinski tehničar Mario Tafra.
Lažne ovjere i potpisi
Po USKOK-u, Suzana Jelavić je preko Šušića i svojeg pokojnog supruga od “klijenata” tražila iznose koji su se, ovisno o pojedinoj usluzi, kretali od 4200 do 6500 eura. Deset posto dobivenog novca zadržavala je za sebe, a dio bi podijelila ostalima.
Prema unaprijed podijeljenim ulogama, optuženi su izrađivanjem krivotvorenih nalaza s dijagnozama potrebnim za pozitivne ocjene vještaka mjerodavnih povjerenstava, većem broju osoba omogućili stjecanje statusa vojnih invalida.
U optužnici se navodilo da je Suzana Jelavić za sve zainteresirane osobe, i ovisno o određenoj potrebnoj dijagnozi, od Tafre i Samardžije naručivala izradu neistinitih liječničkih nalaza, za koje im je na njihovo traženje plaćala od 100 do 300 eura po nalazu.
Za Darija Sučevića u optužnici se navodi da je izrađivao nalaze bez obavljenog pregleda, a za Borana Uglešića da je, sukladno dogovoru sa Suzanom Jelavić, za cijenu od 300 do 350 eura izdavao tražene liječničke nalaze i otpusna pisma koja je ovjeravao svojim pečatom i potpisom iako nije obavio preglede.
Za Valtera Nutrizija, liječnika vještaka u Povjerenstvu za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, USKOK je u optužnici navodio da je za iznose od najmanje 1000 do 2000 eura utvrđivao visok postotak ocjene invalidnosti, dok je u predmetima u kojima je prvostupanjski liječnik vještak ranije utvrdio ocjene ulagao neistinitu liječničku dokumentaciju, na temelju koje je utvrđivao i viši omjer postotka invalidnosti.
Osječki primjer
Dakle, u zastaru je za Suzanu Jelavić otišlo jedno djelo davanja mita, za Šušića je zastarjelo djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela te dva djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
Tafra zbog zastare neće odgovarati za poticanje na zlouporabu i udruživanje, isto kao ni liječnici Nutrizio, Uglešić (kojem su ostala još tri djela primanja mita), Samardžija i Sučević, kojem je, osim udruživanja, u zastaru otišlo i djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
Zanimljivo je u kontekstu cijele priče spomenuti da je akcija “Dijagnoza 1” krenula u Splitu u veljači 2008. godine istodobno kad i akcija “Dijagnoza 2” u Osijeku, gdje je bilo optuženo devet osoba za zlouporabu položaja i ovlasti te za primanje mita, čime su državni proračun oštetili za 3,2 milijuna kuna.
U Osijeku su provedena dva suđenja, jer je presude iz prvog postupka ukinuo Vrhovni sud, te su okrivljeni pravomoćno osuđeni, neki i na višegodišnje zatvorske kazne.
U Splitu se, pak, kao što vidimo, predmet rješava na drukčiji način, i to po sili zakona.
