Prvi se vratio u Vukovar nakon rata i to baš na Božić: ‘Bio je mrak, a taj prizor je bio jeziv’

SLAVLJE U GRADU DUHOVA

Nakon što su zarobili, protjerali, a dijelom i poubijali stanovnike, Srbi su ostali živjeti u Vukovaru koji je bio razrušen i spaljen do neprepoznatljivosti.

Njihov život u gradu duhova od okupacije pa do početka mirne reintegracije, nedovoljno je poznat, no iz pokoje reportaže srpske televizije u periodu od konca 1991. do 1996. godine je vidljivo da su živjeli ispod svake razine i granice ljudskog dostojanstva.

Živjelo se u besparici i sa svješću o “pirovoj pobjedi”, pa su Vukovarske ulice dugo vremena nakon pada bile sablasno prazne. Grad je mjesecima organiziranim radnim akcijama svakodnevno čišćen, a ljudi koji su micali ruševine sa ulica, nagrađivani su ručkom.

Foto: AP Photo/Spiros Mantzarlis)

Pater Ante Perković bio je prvi povratnik

Osim Srba koji su u Vukovar pristigli iz zapadne Slavonije i Dalmacije, veliki broj ih je nakon VRO Oluja stigao iz Banovine, pa je zabilježeno da su grcali u hiperinflaciji, te da su prosvjetari radili za 10 maraka, a neki i za manje. Privatni vrtovi u dvorištima kuća bili su iskorišteni za sadnju voća i povrća, što je u to doba bio jedan od načina zarade, pa je tako gradska tržnica bila jedino mjesto na kojem je bilo “života”.

Hrvati su se u Vukovar polako počeli vraćati za vrijeme mirne reintegracije, a pater Ante Perković bio je prvi koji se vratio u taj grad i to uoči Božića 1997. godine. U grad je počeo dolaziti već nešto ranije, prolazeći kroz punktove UNTAES-a.

“Stanovao sam u samačkom hotelu koji je bio obnovljen za ljude koji su preuzimali različite službe u gradu, kao i za nas svećenike. U njemu je bilo struje, ali je uokolo bio potpuni mrak. Nigdje nije bilo svjetla. Nije bilo javne rasvjete, a u kućama je rijetko tko stanovao od ljudi koje smo zatekli. Vode je bilo tamo gdje je bilo policije. Sve je bilo srušeno”, rekao je tportalu prvi vukovarski povratnik pater Ante Perković, koji je nakon pada grada zarobljen i odveden u logor.

Božićna misa za sedmero Hrvata

“Doista je bilo čudno živjeti u tom mraku. Ulice su, istina, bile počišćene. Ruševine su bile jezovite. Iz njih više nije raslo grmlje, nego je posvuda to već bilo drveće. Bilo je tako po cijelom Borovu Naselju i Vukovaru. Na Sajmištu sam pronašao nekih desetak obitelji koje su imale čitave kuće. Taj dio grada od vojarne nije bio razrušen kao ovaj drugi”, opisao je život nakon povratka u Vukovar.

U Hotelu Dunav za one koji su prvi kročili u grad, posluživao se zajednički ručak, a tamo je bio smješten i Hrvatski radio Vukovar: “Prvu misu imao sam u hotelskoj sobi, bilo nas je sedmero. Onda smo na Božić 1997. na radijskom pultu organizirali misu s malim orguljicama. Slavili smo Isusa. Živjeli smo s radošću jer smo s njom i dolazili”, dodao je pater i prisjetio se kako su prvi ljudi koji su se vratili živjeli su u garažama na koje su stavili daske jer nisu imali vrata i spavali unutra.