Samit NATO-a u Madridu u jeku najveće sigurnosne krize u Europi

BRUXELLES - Ovaj tjedan u Madridu se okupljaju čelnici 30 država članica NATO-a na sastanku koji će se održati tijekom najveće sigurnosne krize u Europi od kraja Drugog svjetskog rata i na kojem bi mogle biti donesene povijesne odluke.

Samit se održava u Madridu od 28. do 30. lipnja u najvećoj sigurnosnog krizi od Drugog svjetskog rata, koja je izazvana ruskom invazijom na Ukrajinu i koja je stubokom promijenila ustaljeni poredak. Predviđen je i dolazak na samit ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji od početka ruske agresije 24. veljače nije odjenuo civilno odijelo.

Na dnevnom redu samita je pitanje kako ruska brutalna agresija na Ukrajinu i nova sigurnosna realnost u Europi utječu na pristup NATO-a obrani i odvraćanju. Visoko na popisu prioriteta je i rastući utjecaj Kine i sigurnosne posljedice klimatskih promjena, zatim druge prijetnje, terorizam i nestabilnost u Sjevernoj Africi i Sahelu.

Očekuju se odluke o jačanju obrane i odvraćanja te o dugotrajnoj potpori Ukrajini.

Dvije nove članice kucaju na vrata?

Ruski napad na Ukrajinu nagnao je Švedsku i Finsku na odustajanje od duge tradicije neutralnosti, što je donedavno bilo nezamislivo,  i one su 18. svibnja službeno zatražile članstvo u NATO-u.

Finska je dugo održavala neutralni status u dogovoru sa Sovjetskim Savezom nakon dvaju sovjetsko-finskih ratova 40-ih godina prošlog stoljeća. SSSR je tada osvojio desetinu finskog teritorija, a jedna od posljedica rata je prinudna neutralnost. Finska s Rusijom dijeli granicu dugu oko 1400 kilometara.  

Švedska je neutralna već dva stoljeća i taj je status zadržala u oba svjetska rata i tijekom hladnog rata.

Iako je riječ o zemljama koje nemaju velik broj stanovnika, ulazak Švedske i Finske znatno bi ojačao NATO jer Finska ima vrlo ozbiljnu vojsku, s velikim brojem dobro obučenih vojnika i jedno od najjačih topništva u Europi.

Švedska ima snažnu vojnu industriju, iznimno cijenjenu na svjetskoj razini. Obje vojske su izuzetno sposobne, cijenjene i dobro opremljene. Imaju veliku demokratsku tradiciju, tijesno surađuju s NATO-om i kompatibilne su s NATO-ovim standardima. Sve su to pretpostavke za brzo i glatko pridruživanje Savezu.

Međutim, njihovo pridruživanje NATO-u još nije sigurno. Odluke u NATO-u donose se konsenzusom, a njega nema zbog Turske, velike i važne članica zbog njezina geostrateškog položaja s obzirom na to da se na njezinu teritoriju nalaze tjesnaci Bospor i Dardaneli, koji spajaju  Crno more sa Sredozemnim. Turska je u hladnom ratu bila vjerna saveznica, ali se posljednjih godina udaljava od Zapada.

Kao glavni razlog za protivljenje ulasku tih dviju neutralnih skandinavskih država u Sjevernoatlantski savez, Turska navodi da one one podržavaju kurdske separatiste. Ankara traži da Švedska i Finska prestanu pružati utočište članovima Kurdistanske radničke stranke (PKK) koje u Turskoj smatraju teroristima te da ukinu zabranu prodaje oružja Turskoj, koju su te dvije zemlje uvele zbog turske intervencije u Siriji.

Glavni tajnik Jens Stoltenberg i diplomacije najvećih članica intenzivno rade nastojeći ukloniti tursku blokadu.

I hrvatski predsjednik Zoran Milanović se zauzimao za uvjetovanje ulaska Finske i Švedske tražeći da se izvrši pritisak na one koji mogu utjecati da političari u BiH, koji blokiraju promjene izbornog zakona, odustanu od blokade, kako bi se Hrvatima, kao najmalobrojnijem narodu osigurala ravnopravnost.  

Kasnije je Milanović rekao da se ne protivi članstvu tih dviju zemalja, ali da traži razumijevanje za težak položaj Hrvata u BiH te za sigurnosne probleme s kojima je suočena Hrvatska zbog nestabilne situacije u toj zemlji.

S druge strane, vlada i premijer Andrej Plenković od početka su podržavali članstvo tih dviju zemalja u NATO-u, ističući da je nepravedno je i nekorektno uvjetovati im članstvo  izbornim zakonom u BiH, jer „jedno s drugim nema nikakve veze”.

Povećanje zajedničkih troškova i jačanje istočnog krila

Čelnici NATO-a usvojit će na samitu novi Strateški koncept za narednih 10 godina, u kojem će se definirati sigurnosni izazovi s kojima se Savez suočava i dati obrisi političkih i vojnih zadaća koje NATO treba provesti za njihovo rješavanje.

NATO revidira i dopunjuje svoje strateške koncepte približno svakih 10 godina s obzirom na promjene u globalnom sigurnosnom okruženju.

Jedna od važnijih odluka koja se na samitu očekuje i oko čijih elemenata još nema potpune suglasnost među članicama jest ona koja se odnosi na povećanje zajedničkih troškova. Do sada je zajednički proračun NATO-a bio vrlo mali i simboličan, namijenjen za pokrivanje troškova administrativnog osoblja.

Ideja je da se to sada postupno povećava tako da zapovjedna struktura ima viša sredstava i da NATO ne ovisi potpuno o dobroj volji članica.

Sve se članice slažu da se zajednički proračun poveća, ali se ne slažu za koliko ga treba povećati. Sjedinjene Države i istočnoeuropske članice žele veliko i znatno povećanje, dok zapadnoeuropske žele manje povećanje na temelju konkretnih programa da se vidi na što će se novac trošiti.

Postoje razlike među članicama i oko jačanja postava na istoku Saveza, u baltičkim državama i Poljskoj, koje bi sada trebale biti ono što je bila zapadna Njemačka tijekom hladnog rata. Tu postoje dvije ideje, jedna je da se na istoku uspostave zapovjedna mjesta, izgradi infrastruktura, razmjeste zalihe streljiva i opreme tako da dodatne snage mogu brzo doći i odmah postati operativne, a druga ideja je da se pojača stalni postav.

Najvjerojatnije je da će doći do kompromisa i kombinacije tih dvaju pristupa.

Samit počinje u utorak, 28. lipnja večerom sa španjolskim kraljem Filipom VI. U srijedu se održavaju radni sastanci čelnika država članica, a paralelno s tim i sastanci ministara obrane i ministara vanjskih poslova.

Ministri obrane će tijekom radne večere razgovarati o zapadnom Balkanu, a ministri vanjskih poslova o zemljama Sahela.

U hrvatskom izaslanstvu neće biti ni ministra vanjskih poslova ni ministra obrane.

U četvrtak su također predviđeni radni sastanci na najvišoj razini, a samit završava radnim ručkom.

Samit se održava na 40. obljetnicu članstva Španjolske, koja je ušla u NATO 30. svibnja 1982. godine kao 16. članica. Madrid je bio domaćin samita prije 25 godina, 8. i 9. srpnja 1997. godine, kada su Češka, Mađarska i

Poljska dobile pozivnice za pregovore o članstvu u Savezu. Te tri bivše članice Varšavskog pakta pristupile su NATO-u nešto manje manje od dvije godine kasnije, 12. ožujka 1999., što je bilo prvo proširenje Saveza nakon hladnog rata.

Španjolska je dala i glavnog tajnika NATO-a Javiera Solanu, koji je tu dužnost obnašao od 1995. do 1999. godine.

(Hina)