Sava poplavila trećinu Zagreba
U noći sa 25. na 26. listopada Sava se izlila iz korita i poplavila 6.000 hektara grada. Poginulo je 17 ljudi. Bila je to borba borba za ljudske živote, a tek je jutro pokazalo razmjere katastrofe
Vrbik je bio naselje prizemnica, potleušica, kućeraka. Vrbik je bilo i jezero, duboko i žuto jezero ispunjeno muljevitom vodom. Dopirala je čak do dimnjaka i televizijskih antena. A Vrbik danas? To je naselje uništenih domova. Vrbik danas je tužna slika. Vrbika zapravo više nema". Tako je novinar T. Kapetanić u Večernjem listu od 2. studenog 1964. izvijestio o posljedicama strašne poplave koja je Zagreb, a najviše Vrbik, iznenadila svojom jačinom nekoliko dana ranije.
Pogledajte video: Katastrofa iz 1964.
Naime, na današnji dan 1964. godine rijeka Sava probila je nasip i poplavila trećinu Zagreba što je najveća prirodna katastrofa u povijesti grada. Uništeno je 10.000 stanova
Bujica je odnijela 17 života, a 40.000 građana ostavila je bez doma. Potpuno je uništila 10.000 stanova, 3297 gospodarskih zgrada, 61 trafostanicu, 120 poduzeća, dva kilometra autoceste, 65 posto građevinskog skladištenog materijala. Oko 13 000 učenika i studenata je ostalo bez svojih školskih i studentskih prostora.
Sava se na više mjesta prelila preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec (danas Novi Zagreb). Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom - tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjeg Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.
Bujica je sve odnosila...
Vjesnik iz 1964.godine opisuje ovim riječima najveću poplavu
“U nedjelju, 25. listopada 1964., Sava je u toku dana naglo narasla. Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode. Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa. Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara.
Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila. Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području...“.
Najviši vodostaj bio zabilježen 26. listopada u osam sati kada je Sava narasla na 514 centimetara. Hrabri Zagrepčani su na brzinu podizali nasipe, a pomoć je stizala iz svih krajeva svijeta. Nakon toga počela je gradnja sustava obrane od poplava srednjeg Posavlja, boljih nasipa i odvodnih kanala za Zagreb, Karlovac i Sisak.
Nakon poplave inspekcija je vršila pregled kuća i stanova, oni koji su bili procijenjeni kao pogodni za stanovanje nakon sušenja i popravaka bili su na fasadi označavani žutom bojom, a objekti koji su morali biti srušeni označavani su crvenom bojom.
Gradnja stanova za ljude koji su ostali bez domova
Poslije izvršenog pregleda trebalo je prema planu izgraditi novih 10.000 stanova za smještaj onih koji su u poplavi ostali bez doma. Prvi projekti su predviđali sljedeće lokacije: Dubrava 7000 stanova, Volovčica 500, Botinec 1500 Gajnice 1000 stanova. Na području Trešnjevke nije bilo puno nove izgradnje.
Ukupna šteta procijenjena je na preko 100 milijardi tadašnjih dinara ili 8,19 % nacionalnog dohotka u SR Hrvatskoj.
Zgrade koje su u Prečkom građene za smještaj studenata prenamijenjene su za smještaj obitelji stradalih u poplavi.
Povodom sjećanja na epski potop u Zagrebu Hrvatska udruga kriznog menadžmenta prije dvije godine izradila je animaciju s kartom današnjeg Zagreba i područja koje je tada bilo poplavljeno.
