Sejo Sexon ismijava Domovinski rat: Objasnili smo mu ‘šta je bilo’
Frontmen Zabranjenog pušenja Sejo Sexon, pravog imena Davor Sučić, na koncertu u Zadru ismijao je pjesmu Marka Perkovića Thompsona “Ako ne znaš šta je bilo” i omalovažavao žrtve Domovinskog rata. Želeći ispasti smiješan, rekao je da je cijelu pjesmu čekao da sazna “šta je bilo”, da nije shvatio to ni dok je stajao na zidinama Dubrovnika. Kako bi Sučić, inače po struci povjesničar, shvatio što je bilo u Hrvatskoj, donosimo nekoliko činjenica.
Sarajevska grupa Zabranjeno pušenje u petak 23. siječnja nastupala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Iako je sam Zadar preživio strahote velikosrpske agresije, to nije spriječilo frontmena Pušenja, da ismije Domovinski rat i njegove žrtve.
‘Ne mogu od Dubrovnika i medvjeda saznati što je bilo’
Na snimci koju je objavio Dalmatinski portal, tijekom koncerta frontmen grupe Davor Sučić, aka Sejo Sexon, osvrnuo se na Marka Perkovića Thompsona i pjesmu “Ako ne znaš šta je bilo”.
“Čovjek pet minuta nagovještava da će mi reći što je bilo, ali nikako da kaže. Upućuje me na zidine Dubrovnika. Stajao sam i – ništa.
Najveći je problem s Likom. U ovo doba prije ću naći medvjeda ondje, nego čovjeka“, rekao je.
Dodao je kako očekuje nastavak pjesme:
“Pisat ću Thompsonu da nisam toliko prosvijetljen. Ne mogu od Dubrovnika i medvjeda saznati što je bilo, morat će mi on reći”.
Najžalosnije u cijeloj priči jest to što je Sučić po struci povjesničar. I to s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. No, to mu očito nije dovoljno da sazna i poštuje istinu o Domovinskom ratu.
Dubrovnik
Sučić je u svojem pokušaju humora omalovažio žrtvu koju je Dubrovnik podnio u Domovinskom ratu. Dubrovnik je za vrijeme rata bio pod srpsko-crnogorskom opsadom. Napadi JNA počeli su 1. listopada 1991., a najžešće je bilo početkom prosinca 1991.
Tijekom tog vremena poginulo je više od 300 ljudi. Brojke variraju, no izvori navode da je poginulo 116 civila i 194 hrvatska branitelja. Prognano je više od 30 000 ljudi i uništeno 2,071 stambenih objekata.
Neki dani u Dubrovniku su bili posebno teški. Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila. Dana 12. studenoga 1991. poginulo je dvanaest hrvatskih branitelja i troje civila.
Zadar
Sučića valja podsjetiti i gdje je sinoć nastupao i što je Zadar doživio u ratu. Zadar je od samog početka bio na udaru velikosrpske agresije zbog svojeg geostrateškog položaja, kao i zbog velikog broja Srba u okolici. Iako su granatiranja počela još u rujnu, puni intenzitet bitke za Zadar odvijao se između 1. i 6. listopada 1991.
Nema točnih brojki poginulih za vrijeme rata u Zadru. Navodi se da je samo 6. listopada 1991. poginulo 23 civila. Od 1. do 8. listopada poginula su 43 hrvatska vojnika i civila na prvoj crti obrane, a 202 ih je teže ili lakše ranjeno.
Neki podaci navode da je na području cijele Zadarske županije poginulo oko 400 civila i oko 300 branitelja, no nažalost, ne postoje točne brojke.
Lika
Ništa bolje nije bilo ni u Lici, gdje Sexon misli da danas može sresti samo medvjeda. Mnoga hrvatska sela doživjela su kalvariju i pokušaje etničkog čišćenja.
Na primjer, u selu Vaganac bilo je 13 žrtava, uglavnom civila, a među njima osam staraca (80-88 godina) ubijenih i izgorjelih 9. listopada 1991. u vlastitim zapaljenim kućama. Poljanak i susjedna Matovinska Lisina doživjeli su strašan genocid. Ubijeno je 14 žitelja, uglavnom starije dobi.
U Lovincu i okolici ubijene su ili poginule 54 osobe. Lički Osik napadnut je 28. kolovoza 1991. iz Novog Ličkog Osika, sustavno je razaran, a među 14 žrtava su civili poginuli od granata. Čanak, čisto hrvatsko selo u općini Korenica 1991. imalo je 296 Hrvata i 1 Srbina. Četnici i JNA okupirali su ga 10. prosinca 1991. Sve su opljačkali, spalili i razorili, a nekoliko stanovnika odmah likvidirali… Ovo su samo neki od primjera, a detaljnije pročitajte u OVOM članku.
Također valja napomenuti da je Gospić bio stalni cilj velikosrpske agresije i da je jedan od najrazorenijih gradova u Domovinskom ratu.
Hrvatska primila izbjeglice iz BiH
Sejo Sexon zaboravlja i da je Hrvatska, unatoč razaranjima i napadima koje je sama doživljavala, primila stotine tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Prema podacima iz Prijedloga nacionalnog programa povratka prognanika i izbjeglica Vlade RH od 14. srpnja 1994., sredinom siječnja 1992. u Hrvatskoj je bilo oko 700 000 prognanika i osoba izbjeglih s područja zahvaćenih ratom (od tog je broja približno 150.000 privremeno utočište pronašlo u inozemstvu), a nakon početka rata u Bosni i Hercegovini više od 600 000 izbjeglica iz BiH (425 000 Muslimana, 170 000 Hrvata i 5000 osoba drugih narodnosti).
Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je u govoru istaknuo da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja koje su priznale BiH 1992. te da je primila preko 400.000 izbjeglica iz BiH.
