Senzacija u Cannesu: Hrvatski film upravo je osvojio Zlatnu palmu!
Hrvatski film upravo je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Riječ je o filmu Nebojše Slijepčevića "Čovjek koji nije mogao šutjeti",
Film govori o istinitom događaju 1990-ih kada su u Štrpcima u Bosni i Hercegovini naoružane srpske paravojne snage zaustavile vlak s 500 putnika na relaciji Beograd-Bar te počinile ratni zločin pogubivši 19 muslimana. Tom činu suprotstavio se samo Kaštelanin Tomo Buzov, umirovljeni časnik Jugoslavenske narodne armije.
Scenarij za film napisao je redatelj Nebojša Slijepčević, a uloge tumače Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Podsjetimo da smo o filmu pisali sljedeće: "Čak i u varljivom miru putuju vlakovi. Pa je tako i tog 27. veljače krenuo vlak koji je iz Beograda vozio za crnogorsku luku Bar. U vlaku se nalazio i jedan čovjek koji je iz Beograda išao u posjet sinu, u tom trenutku regrutu na odsluženju vojnog roka. Čovjek o kojem je riječ bio je i sam oficir JNA. Bio je Hrvat podrijetlom iz Kaštela. Ime mu je bilo Tomo Buzov.
Ali, pruga Beograd - Bar u jednom kratkom segmentu - devet kilometara - zalazi na teritorij BiH. Tamo je vlak i stajao na jednoj stanici - Štrpci. Tog dana, u vlak su u Štrpcima ušle paravojne jedinice višegradskog warlorda i kasnijeg haaškog osuđenika Milana Lukića. Vojnici su počeli legitimirati putnike i izdvajati one s muslimanskim imenima i prezimenima. Jedan se od putnika pobunio: Buzov.
Nije mu pomoglo što je imao čin paravojsci faktički nadređene JNA. Nakon prepirke sa zapovjednikom, s ostalim taocima odveden je i on. Ubijen je zajedno s još osamnaest putnika vlaka, a tijela im nisu pronađena. Cijeli događaj - zbog kojeg se počiniteljima više puta sudilo - ostao je upamćen po nazivu željezničke stanice: "masakr u Štrpcima".
Glavnu ulogu u filmu igra Goran Bogdan, a ulogu srpskog zapovjednika - pomalo iznenađujuće - igra francuski glumac Alexis Manenti kojeg lokalna publika pozna (i) po ulozi francuskog onkologa u "Čuvarima formule" Dragana Bjelogrlića. Zanimljivo je da Manenti u još jednom filmu s ovogodišnjeg Cannesa glumi čovjeka iz bivše Jugoslavije. U drami "A son image" (U njenoj slici) korzikanskog režisera Thierryja de Perettija Manenti glumi hrvatskog vojnika koji se zbliži s korzikanskom ratnom reporterkom.
Ulazak "Čovjeka koji nije mogao šutjeti" u Cannes primljen je u hrvatskoj filmskoj sredini kao svojevrsno iznenađenje, jer režiser Slijepčević dosad nije bio istaknut kao igrani redatelj. Bio je kudikamo poznatiji kao dokumentarist: dva su mu duga dokumentarca ("Srbenka" i "Gangster te voli") bili čak i mali hitovi, za dokumentarce je dobio svu silu nagrada od četiri u Sarajevu pa do Prix Europa. Ovo je prvi put da se ovako istakao i igranim radom.
Podsjetimo i na intervju s redateljem. Među ostalim nam je rekao: Prije pet godina producent Danijel Pek poslao mi je tekst Borisa Dežulovića o Tomi Buzovu, s prijedlogom da radimo film o tom događaju. Tad sam prvi put i doznao za taj stravični slučaj. Viziju budućeg filma dobio sam praktički odmah. Sinopsis je stao u SMS poruku, Peku se svidio i tako je počelo.
Tomo Buzov, umirovljeni kapetan JNA porijeklom iz Kaštela, istinski je heroj. Slučajno se zatekao u vlaku koji je 1993. zaustavila srpska paravojna jedinica u akciji etničkog čišćenja. Počeli su legitimirati putnike te odvoditi iz vlaka one koji su imali muslimanska imena. Buzov se vojnicima suprotstavio, iako sam nije bio direktno ugrožen. Taj junački čin koštao ga je života, odveden je zajedno s još 19 civila kojima se nakon toga gubi svaki trag. Obitelji su se još neko vrijeme nadale da su oteti putnici negdje živi, da ih drže kao taoce i da će biti vraćeni u razmjeni zarobljenika. Međutim, svi su pogubljeni nedugo nakon otmice.
