Sin generala o dijelu splitskih branitelja: Lažete! Ali tucite i dalje dok se on bori za život i ne može vam odgovoriti

Koordinacija udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije, Koordinacija braniteljskih udruga grada Splita i stradalničke udruge iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije žestoko su se obrušile na udrugu VeDRA, koja okuplja veterane Domovinskog rata i antifašiste, optuživši je za, kako oni tvrde, "političku manipulaciju, ideološku prijevaru i pokušaj revizije istine o Domovinskom ratu". 

– Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista se predstavlja kao glas "umjerenih branitelja" i "boraca za pomirbu". No iza te lijepe fasade krije se sasvim druga priča – "veterani i antifašisti" zapravo su maska za povratak jugoslavenske ideologije. Od svojeg osnutka 2017. godine, udruga VeDRA sustavno pokušava izjednačiti Domovinski rat s partizanskim pokretom iz Drugog svjetskog rata, tvrdeći da su "obje borbe antifašističke" – tvrdi dio branitelja, koji je "na zub" uzeo i ljude s konkretnim imenima.

– Umirovljeni general Luka Džanko još je sporniji primjer. Karijeru je gradio u JNA, gdje je imao čin potpukovnika i potpisivao se ćirilicom. U Hrvatsku vojsku prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin. Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao. Nakon rata Džanko je otišao i korak dalje – svjedočio je u korist velikosrbina Dragana Šarića, jednog od glavnih financijera tzv. SAO Krajine, u tužbi protiv Republike Hrvatske kojom je Šarić tražio odštetu za korištenje kuće u kojoj su nakon Oluje bili smješteni generali Gotovina i Ademi – navodi se, među ostalim, u priopćenju koje je potpisao Zoran Buzdovačić. Cijeli tekst braniteljskog priopćenje možete vidjeti OVDJE. 

No na sve sada odgovara Goran Džanko, sin generala Džanka. 

– Poštovani g. Buzdovačić, vidim da ste sada koordinator, a prije ste bili predsjednik Splitske Hvidre. Znači da ste za obranu Hrvatske dali najdragocjenije, sebe, dio svoga tijela. Znate da je moj otac prije 18 mjeseci teško nastradao, da je 100% invalid, nepokretan s teškim ozljedama glave i 24 sata dnevno ovisan o tuđoj pomoći. I nitko mi ne može reći da sve to nije i posljedica svega što je proživio u Domovinskom ratu. I prije rata pa i nakon rata. Bilo je objavljeno u svim medijima i po portalima, nemoguće da ne znate.

Tako da sam od Vas očekivao najviše ljudske empatije kao branitelja i invalida Domovinskog rata.

A dogodilo se upravo suprotno, sve što ste napisali o mom ocu je obična kleveta i laž i to prema osobi koja se ne može obraniti, odgovoriti na Vaš partijski pamflet.

Ne pišem ovo da bi ga itko žalio. On je bio i ostao heroj i kao takav će umrijeti!

Jedino mi nije jasno zašto ste čekali do sada, bojali ste se da bi Vam odgovorio, čekali ste još dodatnih 18 mjeseci od trenutka kada su nam doktori rekli da je mrtav čovjek i da se oprostimo od njega, da budete 100% sigurni da Vam ne može odgovoriti. Kako hrabro.

Imam za Vas lošu vijest, on je sve bolje i oporavlja se, borac je u 81. godini života, heroj je i dalje, možda Vam jednoga dan i odgovori na sve što ste napisali o njemu.

Hoće sigurno, ako bude bolje, radi svoje obitelji, supruge, djece i unuka.

Isto ja moram napisati kratki odgovor na Vaš uradak, da vidite kako sve navedeno ne drži vodu, kako nema smisla ni logike, kako sami sebe demantirate svakim svojim sljedećim navodom – navodi Goran u pismu upućenom "Slobodnoj", te se posebno osvrće na Buzdovačićevu tvrdnju da se "Luka Džanko potpisivao na ćirilici".

– Jeste li služili u zloglasnoj JNA? Netko od Vaših poznanika? Da li je itko morao pisati na ćirilici? Latinica je bila službeno pismo. Sve knjige iz kojih je moj otac tada učio na vojnoj akademiji i prije i poslije su bile pisane latinicom, na žalost ekavicom, a sve tada pročitano i naučeno od strane njega nam je pomoglo da pobijedimo u ratu, sa što manje ljudskih žrtava. Što mu je uvijek bilo najvažnije. Da su tadašnje kolege, u zloglasnoj JNA, vidjele njegov potpis na ćirilici, prvi bi ga ismijali, mislili bi da ih zajebava, znajući tko je, što je i odakle potječe, što je uvijek s ponosom isticao. Vi valjda mislite da potpis ćirilicom znači napredovanje/uzlet u JNA. Kako jadno i naivno – piše Džanko mlađi, te se osvrće i na rečenicu: "Prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin."

– Pa lako je provjerljivo kada je prešao u Zbor narodne garde. Split je još bio pod okupacijom od JNA, blokirali smo ih u zgradi VPO-a, pa u Lori, on je to predvodio, planirao, nije mogao van našeg zapovjedništva na Bačvicama jer su u parku KOS-ovci čekali samo njega, par metara od ulaza u Zapovjedništvo, ja sam ih osobno vidio. Zapovijed je bila da ga ne ubiju, Beara ga je želio ŽIVOGA! Možda to ne znate, ali to je sada neka druga priča. Čin, pa bio je brigadir veći dio rata, poslije je postao general, mislite nezasluženo? Sad je prava prilika da mu oduzmete čin, uz nečastan otpust. Pa izvolite.

Stan, da, bili smo podstanari, dugo godina, zaslužni visoki oficir JNA, kojeg su non-stop slali po prekomandama u neuvjetne granične garnizone, pa bez stana. Kako sad to?

Uvjet za prelazak, da nije tragično, bilo bi smiješno, kao da je Premier nogometna liga, pa nogometaš prelazi iz kluba u klub, dogovara transfer. Znao sam da je moj otac bio faca, ali tolika (!?) da dok se gine po cijeloj Hrvatskoj. On ima uvjet. Postavi ga, i čeka negdje, valjda u JNA i ispune mu uvjet i hop, prebaci se! I onda se dan kasnije stvori na čuku u Čepikućama pa par dana kasnije zaustavljaju JNA kolonu kroz Popovo polje. I to sa par kalašnjikova, i zaustave je, ali to je sada neka druga priča – piše Goran Džanko, te se osvrće i na konstataciju: "Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao..."

– Opet totalna neistina, rat je završio pa je onda umirovljen. Vrlo lako to provjerite. A Predsjednik i ministar obrane su imali veliko povjerenje u njega, svi najvažniji sastanci na kojima i nije trebao biti, bio je pozivan, zašto? Trebalo je znati suvislo objasniti, pokazati, obrazložiti sve što se isplaniralo, i svaka čast svima, ali tada nismo baš imali kadra takvog profila. Imali smo hrabre borce, ali to nije bilo dovoljno.

I za kraj spominjete nekakvo svjedočanstvo u korist nekog velikosrbina, kome su kuću uneredili Gotovina i Ademi. Vjerujete u to? Nemojte napadati časne generale. Dobro, mog oca invalida, ali zašto sada i njih? Veći dio Maslenice je otac bio s Gotovinom, po danu na prvoj crti, po noći soba do sobe, i uvijek je isticao njegovu strogoću, urednost, disciplinu, rad i red! A to je spašavalo živote. Ako je sud i zvao mog oca, a o tome ne znam ništa, siguran sam da je samo rekao istinu. Borio se cijeli život za pravnu i uređenu državu, u kojoj svatko može reći što misli.

I cijeli Vaš pamflet je napisan samo zbog toga jer ima drugačije mišljenje od Vašega i smatrao je da ga ima pravo reći. Uvijek je ostao isti. Danas je to najteže.

Ali udarajte po njemu i dalje, gazite ga. Samo dajte nešto drugo, ovo gore je neozbiljno, za dječji vrtić, dajte, dok se još ne može obraniti jer kada bude mogao, nećete se usuditi progovoriti, kao što niste ni do sada!

S poštovanjem,

Goran Džanko, sin – napisao je sin generala.