Sjećanja branitelja koji su bili na prvoj crti obrane: "Nisu oni ginuli ni za HDZ ni za SDP, imali su svoje ideale, a sad kad ovo vidiš…"

 Za manje od mjesec dana, Hrvatska će proslaviti 25. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije "Oluja" te Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tom prigodom Dnevnik Nove TV je pokrenuo serijal priloga o osobama s prve crte bojišnice.

Oluja je počela u ranu zoru 4.8. i trajala je do 7.8. Nakon uništenih neprijateljskih sustava veze, hrvatski policajci i vojnici krenuli su iz trideset pravaca, na bojišnici dugoj sedamsto kilometara. Ova veličanstvena akcija trajala je svega 84 sata, a njome je oslobođeno 10 400 kilometara četvornih.

U akciji je sudjelovalo dvjesto tisuća vojnika, 240 branitelja vodi se kao poginuli ili nestali, a ranjeno je 1100 ljudi.

O Oluji najviše znaju oni koji su u samoj akciji i sudjelovali. I 25 godina poslije, emocije su jake. Pamti se svaka minuta, svaki potez. Doznali smo što je te mladiće navelo da u ruke uzmu oružje i jesu li zadovoljni državom koju su stvarali.

Kako je to izgledalo iz prve ruke

5.8.1995. s kninske tvrđave skinuta je neprijateljska zastava. Krenulo se po mraku, ispod stijega, a došlo u zoru. Priča nam to i bivši pripadnik sedme gardijske brigada Mario Bilać.

„Nas je bilo, oni mladost ludost. Ali smo bili iscrpljeni jer nije to bio ni mali put. I ta prašina, i tenkovi idu ispred nas, nagutaš se svega. Bilo je strašno vruće. Što se jutro više dizalo, bilo je sve toplije. Osmi mjesec. I, kad smo došli na tvrđavu, general je rekao: Idemo, gore po nju“, prisjeća se.

Trojica mladića iz Vodica, Čakovca i Belog Manastira, odradila su lavovski posao. A gotovo dva desetljeća, kažu, gledali su kako se time hvali netko drugi.

„Svatko je pričao tu proču, bez argumenata, bez dokaza. Bez ičega. Jednostavno mi se gadilo uopće to reći. Meni. Nama. Mogu reći u ime svojih kolega, i nama“, dodaje. No, prije pet godina na proslavi Oluje, pravda je zadovoljena. Oni koji su skidali okupatorsku zastavu, dobili su čast dignuti hrvatsku trobojnicu.

U rat otišao kao mladić, neće mirovinu

Učinit će isto i ove godine, na jubilarnu 25. obljetnicu Oluje. Za slobodnu Hrvatsku opet bi kaže bio spreman dati život. Mirovinu nakon rata nije htio, a u borbu je krenuo s 18 godina. „Na prvom mjestu je smrt mog pokojnog strica. On je bio od prvog dana rata i poginuo je tu, u našem zaleđu. I eto, to me najviše potaklo“, priča.

Bez puno razmišljanja, oružje u ruke za obranu Domovine, uzela su i tri brata Ćatipović iz Knina. Majki Ivi sjećanja na te dane i četvrt stoljeća nakon - svježa.

„On se prijavio prvi u vojsku. Nisu ga htjeli primiti, nisu imali oružja. I otišao je. Otpratili ga Ljilja i mali. Plače MIle mali, kako neće, sitno dijete. Ode u rat. Znate što je rat? Hoće li doći, neće li"“, prisjetila se sa suzom u oku.

Ćatipovići su iz Knina protjerani devedesete, pa je Oluja za njih značila i povratak u zavičaj. U oslobođeni Knin, tog petog kolovoza ušli su stoga kao pravi heroji. Ovaj umirovljeni branitelj mir danas traži u ribolovu. I zvuk udice je, kaže, jedini zvuk koji nakon svega želi čuti. Znak je to da se šaran upecao! I razlog za osmijeh na licu.

Je li mu sada žao?

No, kad se spomene rat, osmijeh nestane. A na pitanje bi li sve ponovio, kaže da bi. „Vjerojatno bih. Ali budi sigurna da tinja nešto u meni, a nisam kriv. Zbog ljudi, zbog prijatelja, ne mogu sam živjeti. Vidiš i ribolov. Nešto tinja. Nije to dobro. To se ja kajem, imam ja puno prijatelja koji su poginili, nisu oni ginuli ni za HDZ ni za SDP, imali su svoje ideale, sad ovo kad vidiš... Znaš žao mi je“, zaključio je.

Ono što ovim ljudima nitko uzeti ne može jest neraskidiva veza sa suborcima. Ljude s kojima su na Dinari dijelili konzerve i ležaj. A kad su imali najmanje, kažu, imali su najviše. Jedni druge.

Za ovo smo se borili, ali može bolje

Razgovarali smo o važnosti Oluje za moral vojnika s pukovnikom Ivicom Mršićem. Kazao nam je kako je Oluja kruna hrvatskih branitelja, te kako je moral hrvatskoga vojnika bio ključ u svim pobjedama Hrvatske vojske. Neki branitelji tvrde da im drzava nije rekla hvala za učinjeno.

"Iako je država zahvalila svim braniteljima, puno je onih koji je nisu dočekali, učinila je puno po zakonu o braniteljima, a da se moglo više, moglo se".

Na pitanje je li ovo država za koju su se borili rekao je kako je hrvatski branitelj časno i pošteno odradio svoj posao u Domovinskom ratu. "Naravno o samostalnoj hrvatskoj državi sanjalo se desetljecima. Ovo je drzava kakva treba biti, al se treba puno toga još napraviti po pitanju svega", dodao je Mršić.

Za kraj je tek prozvao sve branitelje da dođu na ovogodišnju obljetnicu Oluje u što većem broju.