Sjećanje na jedan od najrazornijih potresa u povijesti Hrvatske: ‘Kamenje se kotrljalo niz brdo‘

Upravo danas, 22. siječnja, se navršava 59 godina od razornog potresa koji je pogodio Makarko primorje, piše Slobodna Dalmacija. Nažalost, datumski su se skoro poklopili makarski potres i onaj na Banovini koji je bez krova nad glavom ostavio mnoge obitelji. Nažalost – svako zlo za neko dobro, pa tako i ovaj katastrofalni potres koji je u humanosti ujedinio čitavu Hrvatsku, koja je ponovno pokazala svoje veliko srce.

Čitava zemlja suosjeća i želi pomoći stradalima od potresa. A posebno stanovnici Makarskog primorja, koji su i sami iskusili pogubnost trešnje, prvi put u nedjeljno jutro 7. siječnja 1962. godine, u 11:03 sati, a drugi put 11. siječnja oko šest sati ujutro.

Stariji se i danas kristalno jasno sjećaju kako je tog jutra zlokobno hučalo, rušeći sve pred sobom. Tlo se ljuljalo, a kuće, međe i putevi rušili. Primorje je bilo obavijeno bijelom prašinom.

Tonći Despot iz Zaostroga imao je tada 12 godina i pohađao je 6. razred Osnovne škole u Pločama, gdje je putovao brodom koji je kretao iz Igrana. U tadašnjoj Općini Ploče radio mu je otac. - Prvi potres dogodio se u nedjelju prije podne. Sjećam se da je bio lijep sunčan dan. Stariji su igrali boće, a mi djeca smo sjedili na ogradi. Nitko nije znao što je potres. Došlo je iznenada, kratko je trajalo i bilo je strašno. No, tada nije napravljena veća šteta. No, drugi jači potres, u četvrtak, bio je zastrašujući. Bila je još noć, rominjala je kiša. Odlomio se veliki komad brda, milijuni tona kamena su se pokrenuli. Stoka, koju je tada imalo svako domaćinstvo, zapomagala je, a njihovo zapomaganje miješalo se s kricima uplašenih ljudi. Zaostrog se nalazi u kotlini, prostor je akustičan i sve je djelovalo sablasno. Prave razmjere potresa vidjeli smo tek kad se razdanilo. Nakon toga došla je vojska iz Ploča, donijela šatore i postavila improviziranu pekaru. Stanje je bilo jako teško, ljudi su svašta pričali, da će se dignuti more, da će eksplodirati vuklan… I onda je počela evakuacija stanovništva. Torpednim brodovima su nas prebacivali u Ploče, a odatle za druga odredišta. One koji nisu imali rodbine koja će ih primiti u drugim krajevima, odvedeni su u Srebreno ili Biograd. Najveći broj ljudi, među kojima sam bio i ja, brodom Partizanka odveden je za Rijeku i Opatiju. Ja sam 6. razred završio u Austriji, jer je tamošnji Crveni križ organizirao prijevoz 120 učenika, s nastavnicima, u Austriju, gdje smo pohađali nastavu.

Davali su nam novac da kupimo suvenire roditeljima, a tamo sam prvi put u životu vidio mlijeko u tetrapaku. Bojali smo se uzeti ga. Bio je to pravi kulturološki šok za nas“, prisjeća se tih vremena Tonći i ističe kako se nakon toga sve promijenilo, posebice u ekonomskom smislu, jer se nakon godinu dana počela graditi Jadranska magistrala i stvarali se uvjeti za razvoj turizma koji je nedugo nakon toga gospodarski podigao cijeli ovaj kraj.

Tih dana život Primoraca stao. Prestale su sve gospodarske aktivnosti stanovništva, boravilo se i spavalo isključivo na otvorenom, dok je neizvjesnost i strah pojačavalo neprestalno podrhtavanje tla. U trenucima kada se stanje počelo normalizirati, došla je nova nevolja. Primorje je 11. siječnja, u 06:05 zatresao drugi, još snažniji potres magnitude 6,1 po Richteru.

U strahu od novih snažnijih potresa, donesena je odluka o potpunoj evakuaciji stanovništva. Uskoro je više od 18 tisuća ljudi izlaz potražilo u privremenom napuštanju Primorja. Sigurno utočištepronašli su u sabirnim centrima, a potom i u hotelima te odmaralištima u Podstrani, Splitu, Dubrovniku, Opatiji, Zagrebu i brojnim drugim gradovima diljem zemlje.

Odmah nakon objave vijesti o prvom siječanjskom potresu, na području cijele Hrvatske pokrenuta je akcija prikupljanja pomoći za potresom stradale krajeve. Prikupljala se materijalna i novčana pomoć, organizirali koncerti i utakmice te inicirale brojne druge aktivnosti s istim plemenitim ciljem. Pomoć je stizala i od brojnih humanitarnih organizacija, poput Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca, dok je socijalna služba Beča u nekoliko je navrata primila više stotina djece s područja pogođenog potresom na jednomjesečni oporavak. Pomoć u iznosu od milijun talijanskih lira stigla je i od Pape Ivana XXIII. Primljenu pomoć Primorci nikada nisu zaboravili i uvijek je rado spominju, ali i vrate svima onima kojima je potrebna.

Nažalost, potresi na Makarskom primorju ugasili su dva ljudska života – Emila Marinovića (20) iz zaseoka Marinovići (kraj Podgore) i Juru Prlaca (62) iz Drašnica i uzrokovali veliku materijalnu štetu. Prema službenim podacima, u potresu je bilo izravno srušeno 285 objekata, a 557 ih je oštećeno u toj mjeri da su kasnije morali biti srušeni. Ukupna šteta na području cijelog kotara Makarska iznosila je tada 13.984 milijarde dinara.

Danas s pravom možemo tvrditi kako su siječanjski potresi iz 1962. godine bili najveća prirodna nepogoda na Makarskom primorju u prošlom stoljeću. No unatoč svim razaranjima koja su donijeli, oni su istovremeno označili razvojnu prekretnicu ovog područja. Naime, razvojni impuls koji je uslijedio kao posljedica obnove i planskog preseljenja stanovništva u naselja pokraj mora te njihovo poticanje na bavljenje turizmom usmjerio je razvoj Makarskog primorja prema onom kakav danas poznajemo. Zbog toga se iskreno nadamo kako će ovaj tragični događaj Banovini i sisačkom kraju donijeti bolju i prosperitetniju budućnost nadaju se stanovnici Makarskog Primorja sa kojima smo razgovarali.

Kako bi se očuvalo sjećanje na ovaj razoran potres u Zavičajnoj zbirci Gradac još prije osam godina postavljena je izložba pod nazivom „Potres u Gracu 1962 godine“.

Požutjele fotografije podsjetile su tako na događanja u potresu na području Makarskog primorja, osobito u Gradcu. Zbjegove ljudi koji napuštaju razrušena naselja i svoju imovinu koju su godinama mukotrpno stjecali.

„Sačuvaj nas Bože rata, kuge, gladi i velike trešnje“, davno su govorili naši stari čije molitve i danas imaju itekakav smisao.

Ipak, čini se da potresi ne zaobilaze Dalmaciju, dapače, kroz povijest su se periodično događale trešnje, počevši od 1667. godine - velikog dubrovačkog potresa, pa sve do 1996. kad su porušeni Ston i Dubrovačko primorje.

Seizmolozi, čini se, ni danas nisu optimistični kada su u pitanju Dalmacija i potresi.

Kolike bi se jačine potres mogao očekivati u Dalmaciji s obzirom na razorni u Dubrovniku 1667. godine, onaj u Makarskoj ili pak u Stonu 1996. godine, pitali smo seizmologa Ivicu Sovića u intervju za Slobodnu Dalmaciju neposredno nakon katastrofalnog potresa u Albaniji.

- Do sad je najjači potres koji se dogodio u tom području u instrumentalnoj vrijeme imao magnitudu 7.0. Dubrovačkom potresu iz 1667. je vrlo teško odrediti magnitudu iz učinaka potresa jer su i Dubrovčani i Mlečani prikrivali prave razmjere štete zbog političkih razloga, a otomanski arhivi su teško dostupni. Potresi kod Makarske i Slanog imali su magnitude 6.1, tako da se u tom području mogu očekivati potresi takvih ili nešto malo većih magnitud, kazao nam je tada seizmolog Sović.

Po svemu sudeći, jačina potresa od 7 stupnjeva po Richteru realna je za područje Dalmacije, a takvi potresi uključuju materijalne štete, klizišta, odrone, nastajanje pukotina, i vrlo vjerojatne ljudske žrtve.

Na tome se temelje i sve procjene rizika od potresa budući da 7 stupnjeva po Richteru odgovara jačini potresa od IX. stupnja MSK (Medvedev-Sponheuer-Karnikova) ljestvice. U slučaju potresa od IX stupnjeva MSK ljestvice u Dubrovačko-neretvanskoj županiji došlo bi do potpunog rušenja i totalnog oštećenja kod 6 221 objekta, što bi proizvelo 1,2 milijuna kubika građevinskog materijala kojega bi trebalo odvoziti 650 kamiona. U takvim okolnostima za spašavanje iz ruševina treblo bi 5 390 spaslaca koje bi radeći u tri smjene unesrećene spašavali dva dana.

Takav potres bi Dubrovačko-neretvansku županiju koštao 765 milijuna kuna. Prema izvršenim izračunima na području Dubrovačko-neretvanske županije kod potresa od IX stupnjeva MSK, bilo bi 783 poginule osobe, 5261 ranjena osoba te preko 10 tisuća evakuiranih građana, stoji među ostalim u dokumentu o procjeni rizika od velikih nesreća na području Dubrovačko-neretvanske županije, piše Slobodna Dalmacija.