Sjećanje na poginule HOS‑ovce u Vinkovcima 1992.

1. ožujka 2026. – Obilježena godišnjica pogibije Rušanca, Kneževića i Bošnjaka, stradalih u podmetnutoj eksploziji Omladinskog doma u Vinkovcima 1992.

Na današnji dan prije 34 godine, 1. ožujka 1992., u podmetnutoj eksploziji u tadašnjem Omladinskom domu u Vinkovcima, gdje se nalazilo ratno zapovjedništvo HOS‑a, poginula su trojica pripadnika 1. samostalne bojne HOS‑a „Marijan Baotić“: Darko Rušanac, Vlado Knežević i Ivica Bošnjak. Osam njihovih suboraca bilo je ranjeno. Događaj je do danas ostao nerazjašnjen, a svake godine obilježava se s dubokim pijetetom i tugom.

Komemoracija podno Spomenika hrvatskim braniteljima

U Vinkovcima su danas, podno Spomenika hrvatskim braniteljima uz rijeku Bosut, položeni vijenci i zapaljene svijeće u čast poginulim pripadnicima HOS‑a. Počast su im odali članovi obitelji, brojni suborci, predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga te izaslanstva Grada Vinkovaca i Vukovarsko‑srijemske županije.

Župan Ivan Bosančić istaknuo je kako „svi branitelji zaslužuju ne samo poštovanje, nego i trajno sjećanje“, dok je vinkovački gradonačelnik Josip Romić naglasio da će imena poginulih HOS‑ovaca „zauvijek biti upisana u povijest grada i u srca Vinkovčana“.

Eksplozija koja je obilježila ratne Vinkovce

Prema ranijim svjedočanstvima, eksplozija se dogodila u prostoru koji je služio kao ratno zapovjedništvo HOS‑a. Predsjednik UDHOS‑a 1. samostalne bojne „Marijan Baotić“, Ivica Zupković, podsjetio je da je riječ o podmetnutoj eksploziji, te da se tragedija zbila upravo na dan posjeta tadašnjeg predsjednika HSP‑a i vrhovnog zapovjednika HOS‑a, Dobroslava Parage.

Zupković je naglasio i kontroverznu tvrdnju koja se godinama provlači kroz svjedočenja:

„Dom nisu digli Srbi, nego Hrvati.“

Unatoč brojnim nagađanjima, počinitelji nikada nisu službeno otkriveni, a motivi ostaju nepoznati.

Uloga i žrtva 1. samostalne bojne HOS‑a „Marijan Baotić“

Postrojba je u najtežim danima obrane Vinkovaca brojila 1.087 pripadnika, što ju je činilo najbrojnijom HOS‑ovom postrojbom u Hrvatskoj. Djelovala je na bojištu Jarmina – Nuštar – Mala Bosna – Otok – Komletinci – Vrbanja, pokrivajući 40 kilometara bojišnice izloženih stalnim topničkim napadima. Kroz nju je prošlo 1100 branitelja, od kojih je 38 poginulo, a 298 ranjeno.

Upravo u tom kontekstu, pogibija Rušanaca, Kneževića i Bošnjaka ostaje jedna od najtežih rana postrojbe.

Tri imena koja Vinkovci ne zaboravljaju

Darko Rušanac

Pripadnik HOS‑a poznat po hrabrosti i predanosti suborcima. Poginuo je na dužnosti, u prostoru koji je trebao biti sigurno uporište obrane.

Vlado Knežević

Mladi branitelj koji je u rat ušao s uvjerenjem da brani svoj grad i domovinu. Suborci ga pamte kao tihog, ali nepokolebljivog borca.

Ivica Bošnjak

Jedan od onih koji su, kako svjedoče suborci, uvijek bili prvi kada je trebalo pomoći drugima. Njegova smrt ostavila je dubok trag u postrojbi.

Trideset i četiri godine poslije

Iako je prošlo više od tri desetljeća, pitanja o eksploziji ostaju bez odgovora. No, ono što je neupitno jest žrtva trojice poginulih HOS‑ovaca i doprinos njihove postrojbe obrani Vinkovaca i Hrvatske.

Njihova imena ostaju trajno upisana u povijest Domovinskog rata, a svake godine 1. ožujka Vinkovci potvrđuju da ih nisu i neće zaboraviti.