Srbi se odbijaju suočiti sa zločinima koje je napravio, a posebna brutalnost neće se zaboraviti
U travnju ove godine ratni zločinac Ratko Mladić podnio je zahtjev tražeći uvjetno puštanje u Srbiju, a kao razloge je naveo da njegova bolest nije tretirana, da bi u Srbiji imao bolju zdravstvenu njegu, te da se u trenutačnom zatvoru u kojem služi doživotnu kaznu – suočava s jezičnom barijerom.
No, međunarodni mehanizam za kaznene sudove glatko je odbio ovaj Mladićev zahtjev podsjetivši nekadašnjeg zapovjednika Glavnog štaba vojske Republike Srpske (VRS) da je odslužio samo 13 godina kazne, te da još nije dostigao prag podobnosti za prijevremeno puštanje na slobodu.
Točnije, upravo na današnji dan, 26. svibnja 2011. godine, navršava se trinaest godina od spektakularnog uhićenja jednog od najzagriženijih srpskih vojnika koji je, najprije u Hrvatskoj, pa u Bosni i Hercegovini, sa svojim vojnicima koji su bespogovorno izvršavali njegove naredbe, ostavio krvavi trag.
Sud mu bez imalo dvojbe dao doživotnu kaznu
Ako se uzme u obzir loše zdravstveno stanje Ratka Mladića, on po svemu sudeći neće dočekati pogodnost premještanja u Srbiju, a obzirom na propisanu kaznu koja je 2021. godine i potvrđena, osobito nikada neće izaći na slobodu. To nije prevelika utjeha Hrvatskoj, a posebno Škabrnji, jer zločini koji su u tom mjestu počinjeni pod Mladićevim vodstvom, nisu bili obuhvaćeni optužnicom.
U jednom od brojnih razgovora sa Markom Miljanićem, ratni zapovjednik Škabrnje kazao nam je kako je Ratko Mladić upravo u Škabrnji “pekao zanat”, a poznato je kako je ovo mjesto prošlo 18. studenog 1991. Neovisno o Škabrnji, zločini ovog srpskog generala koje je naknadno činio po BiH bili su toliko nečovječni i okrutni, da sud u Haagu oko kazne nije imao niti malo dvojbe.
Iako je Mladić optužen još 1995. i to po brojnim točkama optužnice koje uključuju genocid, strijeljanja, silovanja žena i malodobne djece, istrebljenje (Srebrenica) i još čitav niz zlodjela po Bosni i Hercegovini, do uhićenja je došlo jako kasno i vrlo teško. Ovaj ratni zločinac postao je jedan od najpoznatijih bjegunaca kojemu se nikako nije moglo ući u trag, mada su povremeno izlazile informacije o tome da je viđen na kćerinu grobu, na nogometnim utakmicama i slično.
Skrivao se pod imenom Milorad Komadić
Do konačnog uhićenja došlo je 2011. godine kada je tadašnji predsjednik Srbije obznanio da je Ratko Mladić konačno priveden i to pod imenom Milorad Komadić. Mladić je lociran u selu Lazarevo kraj Zrenjanina, u kući jednog od njegovih rođaka, a nakon uhićenja zatražio je posjet kćerkinom grobu na Topčideru i komad pršuta. Pet dana nakon toga, isporučen je Međunarodnom tribunalu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije.
Oko lika i djela nekadašnjeg zapovjednika Glavnog štaba vojske Republike Srpske slažu se vojni analitičari, ljudi kojima je bio okružen, ali i brojni psihijatri – Mladić je narcisoidan, sebeljuban, drzak i okrutan. Osoba koja u sebi nosi takve karakteristike, a dobije priliku zapovijedati u ratu, samo može postati monstrumom – što se s Mladićem u konačnici i dogodilo. Svoju krivnju nikada nije priznao, a na samom izricanju presude je izbačen iz sudnice jer je uz psovanje ponavljao da je sve izrečeno “laž”.
Natruhe Mladićeva ludila mogle su se naslutiti još 1993. godine kada je zaprijetio bombardiranjem Londona, budu li zapadne sile intervenirale u BiH. Da nije u pitanju samo vojna ambicija, već da se Mladić uistinu bori s mentalnim teškoćama, vjerovao je i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević koji “ludog generala” nikako nije mogao zauzdati. Milošević, koji nije bio naučen na neposluh, tijekom samoga rata a i nakon njega – nije pronalazio načine kojima bi urazumio pomahnitalog vojnika.
Milošević ga je smatrao potpuno ludim
O tom odnosu, ali i o Ratku Mladiću općenito, ponajbolje je znao novinar Ljubodrag Stojadinović, vojni analitičar Politike, bivši pukovnik i autor knjige o Ratku Mladiću – “Heroj ili ratni zločinac”. Stojadinović je bio siguran da je Mladić narcisoidni, bahati egotrip, a tvrdio je i kako je Milošević bio posve uvjeren da je prvi general srpske vojske “klinički lud”. Opisao je incident iz 1996. kada je Slobodan Milošević na rubu živaca Mladiću zaprijetio strijeljanjem, na što mu je general oštro odgovorio “Nemoj se derati na mene. Deri se na svoju ženu, ako smiješ!”
Mladićevi bliski suradnici i prijatelji, kao i sam autor knjige koji ga je osobno poznavao, tvrde kako se Mladićevo psihičko stanje počelo narušavati nakon tragične smrti njegove kćeri Ane u ožujku 1993. Ona se, navodno, teško nosila sa negativnom ulogom svoga oca u ratu, medijskim natpisima i anonimnim, prijetećim pozivima. S druge strane, Mladić je nakon njezine smrti potpuno izgubio kontrolu nad svojim postupcima, a sa posljedicama se nije suočio ni dan danas.
