SRBIJA NA PREKRETNICI? “Vučić nije gotov, ali rijeke ljudi na ulicama početak su njegovog kraja”

Od Vučića samog puno ovisi koliko će taj kraj trajati i koliko će štete Aleksandar Vučić još nanijeti građanima Srbije, ali i, primjerice, Srbima u Hrvatskoj, kaže Aleksandar Olenik.

Dvije tragedije, masovna ubojstva u beogradskoj osnovnoj školi iu selima pokraj Mladenovca i Smedereva, pokrenule su lanac događaja koji su, barem se tako sada činili, narušili politički i društveni monopol predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Godinama ima dominantan utjecaj na život ljudi u susjednoj državi, unatoč uskim predsjedničkim vlastima odlučuje o doslovno svemu. Vučić kreira kompletnu unutarnju i vanjsku politiku Srbije, ali uopće ne krije da ga se pita i financira sportskih klubova io tome hoće li neka komercijalna televizija emitirati reality show ili ne.

Predsjednik Srbije je sveprisutan, nemoguće ga je izbjeći, a zahvaljujući premoćnim izbornim pobjedama, činjenica da je zadržao dužnost predsjednika Srpske napredne stranke i nevjerojatno snažnu želju da vlada.

Ne, tuga i ogorčenje dijela Srba zbog užasnih pokolja, u kojima su i počinitelji i većina žrtava bili mladi, pretvorili su se u bunt kontra Vučića.

 

Medijska kontrola

 

Pred Srbijom je nedvojbeno intenzivno, zanimljivo razdoblje, u kojem će Vučić nastojati sačuvati vlastitu političku moć, a protivnici će ga htjeti dodatno destabilizirati.

Odvjetnik Aleksandar Olenik , branitelj po službenoj dužnosti hrvatskog pilota Vladimira Mikca kojem bi se u Beogradu trebalo suditi za ratni zločin, ušao je na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u Narodnu skupštinu na listu »Zajedno za Vojvodinu«.

Njegov kolega Tomislav Žigmanov prešao je u Vladu Ane Brnabić, a Olenik je ostao tvrda opozicija. Dnevnik Politika ovih ga je dana nazvao istaknutim zagovornikom uvođenja sankcija Rusiji i »jednim od predvodnika protesta«.

– Veliki broj ljudi je na ulicama, Vučić je uzdrman i ovo mu je početak kraja. Ali, daleko od toga da je gotov i da će ubrzo izgubiti vlast. Od njega samog puno ovisi koliko će trajati taj kraj i koliko će štete Vučić još nanijeti građanima Srbije, ali i, primjerice, Srbima u Hrvatskoj, optimističan je bio Olenik, ali i oprezan u prognozama kada smo s njim razgovarali u četvrtak.

Rijeke ljudi koje su se nekoliko puta slijevale Beogradom uistinu su djelovale impresivno, ali Vučić je prije tek nešto više od godinu dana pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora dobivši dva milijuna glasova.

Teško je vjerovati da ga većina tih birača više ne podržava. Francuski predsjednik Emmanuel Macron održava se iako protiv njega često prosvjeduju ogromne mase.

Ne, Oleniku je za tezu o Vučićevom početku kraja dovoljan bio detalj koji nije statistika beogradskih protesta.

– Do svibnja je Vučić, temeljem raznih metoda, od izravnih pritisaka do novčanih subvencija, imao gotovo apsolutnu medijsku kontrolu u Srbiji. Nije tu riječ o spinovima kakve koriste i druge vlasti u Europi, nego o upravljanju strahom, prijetnjom i nasiljem preko medija. Nakon tih ubojstava nastupila je medijska blokada.

Građani ne bi bili na ulicama da je Vučićeva medijska mašinerija efikasna kao što je dugo bila. Ona nije u dva dana uspjela pronaći odgovor na stanje u Srbiji nastalo zbog ubojstava i skinuti eventualnu odgovornost s vlasti.

Zato su građani, također i oni koji ne simpatiziraju Europu, na ulici i govore da im je, jer osjećaju da su im obitelji ugrožene, dosta. Vučiću se obraća o glavu što je, kao da nije ubijeno 18 ljudi, pokušao sebe prikazati glavnom žrtvom.

Došlo je dotle da je prošla petka i RTS, izvor informacija za najviše građana Srbije, izvještava s protesta. Ranije je to bilo nezamislivo i upućuje me na zaključak da Vučić ide svom kraju, pojasnio nam je Olenik što ga čini optimističnim.

Predsjednik Srbije bi, procjena je oporbenog zastupnika, mogao demotivirati ljude i pridonijeti splašnjavanju prosvjeda ako bi sa svojim suradnicima promijenio retoriku, prestao vrijeđati protivnike, ali zasad još nije pokazao spremnost krenuti tim putem, što »jamči građane na ulicama«.

Razlog je, smatra Olenik, što Vučić više riskira bilo kakvim puštanjem kontrole nad medijima kojima se obračunava s protivnicima.

– On bez stopostotnog nadzora nad medijima ne može pobijediti na izborima. Opozicija je, naravno, za smjenu vlasti, ali ne želi izbore u sadašnjim uvjetima kada Vučić još drži medije, makar mu ni to nije pomoglo da dovede više pristaša na miting koji je organizirao SNS, opisao nam je Olenik naizgled paradoksalnu političku situaciju u Srbiji. Opora bi rado maknula Vučića, ali upravo je on taj koji nema problema s izborima. I kada je SNS imao uvjerljivu većinu u Narodnoj skupštini, Vučić je znao usred mandata raspisati izbore.

Niti sada predsjednik ne odbacuje tu opciju, štoviše, ali opozicija nije za nju zainteresirana. Jako je to sve zamršeno. Glavni Vučićev konkurent na predsjedničkim izborima, Zdravko Ponoš, lansirao je ideju o prijelaznoj vladi za »mirnu tranziciju iz krize k normalnosti«.

Vučić ju je rezolutno odbio, a, kaže Olenik, nitko nije niti ponudio razrađenu koncepciju takve vlade, ni predložio tko bi u njoj sudjelovao i kako bi ona uopće funkcionirala.

 

Politički marketing

 

Nije posve jasno ni što će točno biti pokret čije formiranje sjedi koncem lipnja. Vučić ga tek maglovito najavljuje.

– Pretpostavljam da će im uzor biti Putinova Jedinstvena Rusija, znači jedna »catch-all« organizacija.

Vjerojatno će u tom pokretu, s kojim će se ići na izbore, svoje mjesto imati i najveći desničari i centar, kako se, makar to apsurdno, voli SNS politički prikazivati, a onda možda i neka građanska ljevica, recimo bivša ministrica Zorana Mihajlović koja razišla se sa SNS-om.

 

Poznato je to u političkom marketingu, ono staro što se ne valja ostavlja, kao što to više ne vrijedi, i osniva se nešto novo i čisto, a skoro isto.

Vučićeva je to taktika bila i prije ovih zbivanja, a sada ju je malo modificirao i ubrzao, objašnjava Olenik što Vučić smjera s nastajućim političkim entitetom za koji se ne može pronaći pandan u Europskoj uniji.

Ono što još nije lako shvatiti iz hrvatske perspektive je Vučićevo uvjerenje da će ga premijerka Ana Brnabić i ministar obrane Miloš Vučević, što ga je instalirao za predsjednika SNS-a, bespogovorno slušati i nakon što je on sebe formalno sveo na običnog člana te stranke.

Predsjednik Srbije, naime, raspolaže ograničenim vlastima slično Zoranu Milanoviću u Hrvatskoj. Dobro se sjećamo kako se Ivo Sanader prevario misleći da će mu Jandranka Kosor iskazivati ​​lojalnost i kada je napustio čelne dužnosti u Vladi i HDZ-u.

– Moguće je da Vučević napravi otklon od Vučića, vlast čini čuda, ali svejedno bi me to vrlo iznenadilo.

Morate znati da SNS ne postoji mimo Vučića. Ako bi SNS nastupio na izborima bez Vučića, nisam siguran da bi i prag prešao. Zato nije bitno je li Vučić predsjednik ili samo član SNS-a. Čak je i na najnižoj lokalnoj razini, mjesnim zajednicama, SNS na izbore uvijek izlazio s listom na kojoj je bilo Vučićevo ime.

Za njega je karakteristično da od suradnika traži dvije stvari, da nemaju ambiciju za nešto više od onoga što im on odredi i da mu budu slijepo poslušni. Ana Brnabić je već u trećem uzastopnom mandatu premijerke, to je u Srbiji uspio još samo Nikola Pašić, ali ona niti ne pokušava podići osobni rejting, nametnuti se kao lider u javnosti, zabranjeno joj je. Posljedica je toga da valjda ne bi skupila potpise ako bi sama, bez Vučića, poželjela ići na izbore, iznosi Olenik argumente u prilog u Srbiji općeprihvaćenom stavu da Vučića ne mora brinuti o mogućnosti otkazivanja poslušnosti od strane dužnika koji danas imaju veću ustavnu moć nego on.

Namjera nam je bila za potrebe ovog teksta razgovarati is nekim iz SNS-a i SPS-a, najvećim Vučićevim koalicijskim partnerom. Slali smo mailove u te stranke i molili za kontakt, ali uzaludno.