Srbin iz Benkovca zapovjedao je u Oluji: Ostao bez noge, pa u brodogradilištu radio do mirovine
U Domovinskom ratu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku borio se i znatan broj Srba koji su Hrvatsku smatrali svojom Domovinom. Dio njih u Domovinskom ratu položio je svoje živote, a neki su dali ono najvrijednije – svoje udove. Jedan od njih je i Milorad Drača koji je na današnji dan, 27. kolovoza 1995. godine, stao na minu koja mu je otkinula nogu, piše Dnevno.hr.
Ustrojavao Teritorijalnu obranu Rijeke
Milorad, Srbin iz sela Gornje Ceranje kod Benkovca, rođen je 28. veljače 1958. godine. Srednju školu je završio u Benkovcu, a u Bileći je kao ročnik završio Školu za rezervne oficire Jugoslavenske narodne armije. Po povratku iz vojske zaposlio se u riječkoj tvornici oružja, kamiona, i motora Torpedo. Kada je shvatio da se dio hrvatskih Srba neće pomiriti s novoizabranom vlasti 1990. započeo je s nekolicinom ljudi ustrojavati Teritorijalnu obranu Rijeke van sustava jugoslavenskih oružanih snaga.
Zapovjednik u Oluji
Osnutkom Zbora narodne garde, piše Domovinski rat, ta je formacije uklopljena u njega. Milorad Drača odmah se priključio ZNG-u, a kasnije je postavljen za zapovjednika 3. satnije 3. bojne 128. brigade Hrvatske vojske. Na toj dužnosti dočekao je operaciju “Oluja” u kojoj je imao vrlo složen pravac napada preko Stražbenice iznad sela Čanak u Lici. Usprkos gubicima, njegova je postrojba uspješno obavila zadatak. Ipak, kraj “Oluje” nije označio kraj rata za Milorada.
“Nakon izlaska na granicu na Plješivici, dobivamo zadatak da se izmjestimo uz Unu u selo Nebljusi, prema Bihaću. Trebao sam s vojskom pokriti jedno križanje, gdje je prije bila JNA, da bi se spriječio šverc stokom koji je nastao u tom kaosu. Prvog dana skinuo sam šest mina na tom križanju, jednu sam ostavio.”
Izgubio nogu i ostao raditi do umirovljena u brodogradilištu
Drugi dan je, ispričao je, došao do te mine koju sam dan prije ostavio, rastavio je, i kad je to napravio, vidio je da oko sebe ima još mina.
“Mine za mene nisu predstavljale problem, međutim ovdje je bila postavljena i mina iznenađenja – antimagnetna mina 1 koja se nalazila ispod jedne kamene ploče. Tako sam hodajući po kamenju, izbjegavajući zemlju, stao na jedan kamen, mina se aktivirala i meni je nogu otkinulo. Zvali smo prvu pomoć i na terenu sam u Donjem Lapcu amputiran prvi put. Drugi put u Kliničkom bolničkom centru Sušak. Tako je završio moj ratni put”, rekao je Drača.
Nakon rata, Drača se kao 70% ratni vojni invalid vratio na posao te je do umirovljenja radio u brodogradilištu “3. maj”. Njegov ratni put i životna priča tema su dokumentarnog filma Junaci Domovinskog rata: Srce u Drači.
