Stanovnik Lovinca ’91. tražio stoku, pa zatekao užas: Krivac je čovjek s fotografije

ABOLIRAN JE

Pripadnici pobunjenih Srba još su u kolovozu 1991. izveli kombinirani minobacačko-pješački napad na Lovinac. U tom napadu ubili su Milana Sekulića, pripadnika pričuvnog sastava MUP-a, više mještana Hrvata su odveli, a veći broj hrvatskih obiteljskih kuća zapalili.

Nakon deset dana, tražeći izgubljenu stoku Mićo Račić je pronašao u žbunju pokraj ceste, dva kilometra od njihovih kuća, mučene i izmasakrirane odvedene Hrvate: Martina Šarića, Ivana Ivezića, Juru Sekulića, Stipu Katalinića i Marka Pavičića.

Na Županijskom sudu u Rijeci 17. listopada 2006. počeo je treći (drugi ponovljeni) postupak, no nakon prekida koji je trajao dulje od tri godine i odustanka tužiteljstva od optužbe protiv svih optuženika osim prvooptuženog Radoslava Čubrila, 2011. godine s glavnom raspravom započelo se iznova.

Radoslav Čubrilo/Foto: Radio Dunav

Krivac piše knjige o svojim zločinima

Zakon o oprostu koji je prethodno donesen, abolirao je Čubrila za oružanu pobunu protiv RH, da bi ga 18. listopada 2011. godine Županijski sud nepravomoćno osudio na kaznu 15 godina zatvora za ratni zločin (maksimalnu kaznu predviđenu za ovakvo nedjelo) u Lovincu. U međuvremenu, Čubrilo se u Republici Srbiji kao vojni umirovljenik jako dobro snašao. Još 20. ožujka 1994. godine, Vojislav Šešelj ga je na Romaniji proglasio četničkim vojvodom, a postao je i predsjednik Ravnogorske četničke organizacije.

Danas dane krati pišući knjige o svojim ratnim uspjesima. Posljednja knjiga “Ovako je bilo” predstavljena je prije dvije godine, a prethodile su joj knjige “Uspon i pad Krajine” i “Srpska Krajina”.

Unatoč hrabrom otporu, stanovnici Lovinca zajedno sa stanovnicima Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i ostalih zaselaka morali su pred velikosrpskom agresijom 24. rujna 1991. napustiti svoja ognjišta.

Foto: Screenshot

Lovinački kraj bio je meta od ljeta 1990.

Lovinački kraj bio je meta napada još od kolovoza 1990., nakon što su pobunjeni Srbi zaplijenili oružje Policijske postaje u Gračacu, nakon čega su početkom kolovoza ’91. podmuklo likvidirali gore navedenih pet civila zaposlenih na željeznici. Stoga se policijska postrojba u Lovincu ojačala s nekoliko pripadnika specijalne policije ATJ Lučko, a mala lička enklava hrabro je odolijevala napadima koji od početka rujna postaju svakodnevni.