Što je bilo prije – kokoš ili jaje?

Srpsko narodno vijeća (SNV) i Općina Kistanje  obilježili su obljetnicu zločina nad srpskim civilima u selu Varivode kod Kistanja, koja se dogodila 1995., a predsjednik SNV-a Milorad Pupovac istaknuo je da za taj zločin pripadnika Hrvatske vojske (HV) u proteklih 29 godina još nitko nije osuđen-prenijeli su među ostalim i brojni srpski mediji.

Međutim, ovaj predstavnik malog broja Srba u Hrvatskoj i prigodom ovakvih komemoracija nikada ne ističe da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija, da su Srbi prvi počeli rat i da su krivci ne samo za brojne nevine hrvatske žrtve, već i za rušenja svega što je hrvatski disalo.

Pupovac i razni pupovci po diktatu iz Beograda i Banja Luke svako malo govore i pišu da je i na jednoj i drugoj strani bilo nevinih žrtava, ali prije toga već se jednom treba javno reći – što je bilo prije – kokoš ili jaje!

U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata malo se za koga znalo tko su srpski civili, a tko u njih preobučeni četnici.

Evo, 29. rujna 2024. u Beogradu se odala velika, državna počast ratnom zločincu, zločinačke JNA Milanu Tepiću, koji je sa 1 700 tona digao u zrak skladište oružja u Bjelovaru. Tom prigodom je ubijen  i ranjeni veliki broj hrvatskih branitelja i civila, a o materijalnoj šteti da i ne govorimo. I umjesto da Pupovac osudi i ovaj strašni srpski zločin, da se pobuni što se u Srbiji ovom zločincu odaje počast, on šuti, i prebacuje „lopticu“ na drugu stranu, pa kaže kako ni nakon 29 godina nitko nije osuđen od strane HV-a, odnosno Hrvata za navodne zločine.

A kad Pupovac, najveći srpski politički „žongler“, govori o tome da od Hrvata „nitko nije osuđen“, onda ga trebamo i moramo podsjetiti da još uvijek nitko nije osuđen za 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskog rata diljem Hrvatske, da ni jedan srpski okupatorski vojnik ili zapovjednik još nije ni sjeo na optuženičku klupu za strašne zločine u Škabrnji, da još nitko nije odgovarao za rušenje ratne vukovarske bolnice i stotine drugih zdravstvenih objekata, za rušenje stotine katoličkih crkava i groblja, za veliki broj dječjih vrtića i škola, za razoreni Vukovar, Saborsko, Voćin, Ilok, Vinkovce, Osijek, Lipik, Pakrac, Županju, Karlovac, Gospić, Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Drniš…

Uz to, još nema službenih podataka, koliku su štetu nanijeli Srbi Hrvatima kad su četiri-pet godina držali pod okupacijom kninsko ili vukovarsko područje. Što se u vrijeme velikosrpske agresije događalo u Vukovaru kad je tamo bio šef bolnice i gradonačelnik ovog grada Pupovčev mentor Vojislav Stanimirović?

Pupovac bi trebao i zna gdje su pokopani  još 1800 nestalih  hrvatskih branitelja i civila, ali i o tome šuti!

Udruga Srpsko narodno vijeće po Hrvatskoj gradi tzv. srpske kulturne centre, a mi gradimo domove za bolesne, stare i nemoćne hrvatske branitelje, i tako dalje i tako redom.

U Zagrebu ova srpska udruga svaki tjedan objavljuje i svoje novine, a hrvatski branitelji niti imaju svoje novine, niti svoju televiziju, a svake godine i sve manje „svojih“ novinara!

Sva sreća što postoje određeni portali koji koliko – toliko pridaju pažnju i „braniteljskim aktivnostima“, jer u protivnom o Domovinskome ratu i njezinim junacima ostala bi samo – sjećanja.