Što je zapravo 30. godišnjica Dogovora o održanju mira u Gorskom kotaru

Kada dobijete dijete, njegov rođendan slavite svake godine, a kad počnete rođendan slaviti tek kad napuni 30 godina, onda ili dijete nije normalno ili u prvom redu roditelji nisu normalni. Puno je tu zapravo upitnika. Jer, obljetnice Oluje i Bljeska slave se svake godine, VRO Oluja se nije počela odjednom slaviti kada je napunila 20 godina, slavi se svake godine. I zapravo, od tuda pitanje zašto se ovaj DOGOVOR o kojem malo tko zna počeo slaviti na njegovu punoljetnost plus 12 godina?

Prije svega rekao bih da je to iscenirani politički igrokaz koji ima prije svega jednu dublju političku dimenziju, da se zaborave neke bitne činjenice koje su prethodile DOGOVORU koji je zapravo bio PREDAJA u prisustvu tijela policije. Znači da se je radilo o dogovoru, kako se navodi , tada bi u svemu tome sudjelovala tijela lokalnih vlasti. Zna se koga policija odvodi i s kime se policija najviše bavi?

Predaja oružja (ne dogovor) se je dogodila 6. srpnja 1992. godine, nakon niza akcija pobunjenih Srba koji su pokušali srušiti uspostavljenu demokratsku vlast na području Republike Hrvatske, okupljajući se u Dobrovoljačke oružane snage na području oko Općine Vrbovsko te Općine Ogulin. Prema dostupnim podacima za koje postoje dokumenti, postojalo je 885 pripadnika Dobrovoljačkih odreda koji su sijali strah, te koji su do zuba bili naoružani oružjem, oruđem i opremom koju su dobivali od pripadnika JNA koji su još uvijek držali tadašnje vojarne. Kako je napetost rasla, došlo je i do pregrupiranja policijskih postaja te nadopunjavanja ljudstvom kako bi uspješno štitili integritet uspostavljene države. Naime, kako znamo , Republika Hrvatska je priznata 15. siječnja 1991. godine. 27.04.1991. godine u mjestu Gomirje, u neposrednoj blizini željezničke postaje, skupina pobunjenika je izvršila miniranje pruge Zagreb Rijeka u cilju prekidanja prometa i povezivanja Zagreba s Rijekom.

Dana 3. listopada 1991. godine oko 12 sati i 30 minuta dok su djelatnici PP Vrbovsko osiguravali relejni centar Mirkovica, došlo je do napada, došlo je do pogibije hrvatskog policajca Petrušić Zlatka te ranjavanja njegovog kolege Štajminger Željka.

Dana 2. studenog 1991 godine oko 14 sati izvršen je zračni napad na relejni centar Mirkovica gdje su smrtno stradali pričuvni policajci Vučić Marijan te Krizmanić Alen. Relejni centar Mirkovica bio je konstantni cilj pripadnika Dobrovoljačkih snaga ne bi li se prekinula komunikacija.

Konstatirao bih, da su pobunjeni Srbi koji su bili organizirani u Dobrovoljačke oružane snage htjeli mir u Gorskom kotaru, oružje bi položili puno prije pada grada heroja Vukovara 18.11.1991. godine te pada Saborskog 12.11. 1991. godine.

Simbolična je izjava jednog političara koji je 06. srpnja u Vrbovskom rekao, da je nakon SPORAZUMA odložio pušku te je otišao na miru studirati. Rat je završio tek 1995. godine nakon sjajnih akcija naših postrojbi.

U ovim krajevima na kraju krajeva nitko nije želio rati gubitak voljenih osoba, i mir je prijeko potrebna stvar, ali tih godina ipak netko nije tako mislio!

 ** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**