“Što smo stariji to nas više cipelare, a bez nas branitelja oni ne bi postojali”

U ovoj predizbornoj kakofoniji, ni braniteljska populacija ne želi, bez ambicije za politiziranjem i stranačkim svrstavanjem, ostati nijema. Branitelji, kaže nam sugovornik iz HVIDRA-e Maksimir, njen predsjednik Zvonimir Zakošek, ne bježe od tema kao što su lokalni izbori: “Postoji stav branitelja po svim društvenim događanjima, pa tako i lokalnim izborima”, kaže. Njihovi su strahovi vezani uz budućnost Zagreba i statusa braniteljske populacije: “Dosta smo čuli izjava kako do sad ništa nije valjalo, kako sve treba spaliti i početi ispočetka, to se nigdje na svijetu ne događa. Mi pišemo povijest svakih pet godina”, kaže on.

No nije jedini. U Zagrebu postoji bojazan kod braniteljske populacije da, kad netko kaže ne treba biti građana drugog reda, time misli da bi branitelji zapravo trebali biti građani drugog reda jer misli da su oni privilegirani, građani prvog reda, a svi su drugi građani drugog reda. Takav je stav uostalom jasno i zapisan u programima nekih stranaka, gdje se najavljuje ukidanje “privilegija” braniteljske populacije.

"Nisam sklon politiziranju, ali je stav određenih političkih opcija toliko destruktivan za branitelje da je to zapravo poražavajuće. Mi smo ipak jedan društveni segment i imamo pravo na svoje razmišljanje o društvenim pitanjima i pa pitanju vođenja grada, a stalno se ustručavamo da ga jasno i artikulirano iznesemo. A svejedno nas se non stop napada kao destabilizirajući faktor. Mi smo građanska udruga i imamo pravo izjasniti se o politici kao i sve druge građanske udruge. Stvarno je pretjeran taj antagonizam nekih opcija prema braniteljskoj populaciji. Oni ne grade socijalizam kao socijalizam, nego sustav crvene buržoazije, a upravo je ta buržoazija prenijela sva državna bogatstva u svoje džepove, od privatizacije pa na dalje, i čemu skrivati da su očevi današnjih tajkuna, i Todorićev i Tedeschijev, bili u centralnom komitetu Hrvatske? Meni najviše ide na živce da je nekakva “nova desnica” koju se povezuje s braniteljskom populacijom “pokrala Hrvatsku”, a ta desnica je bila u rovovima dok su oni sebi privatizirali Hrvatsku. To je naprosto tako”.

No zanimalo nas je kako zagrebački branitelji vide razvoj grada, kakav je način upravljanja gradom poželjan iz braniteljske perspektive? I kako uopće danas definirati “ljevicu” i “desnicu”, pri čemu se potonja u pravilu smatra sklonijom braniteljima, odnosno branitelji bliži toj opciji?

Tu se zapravo ne radi o ljevici i desnici, njih je teško razlikovati, nema ideološke i programske podjele na lijevo i desno nego, nego se prohrvatske, kroatocentrične opcije se uvijek poistovjećuju s desnicom i stavlja im se stigma ognjištarskog duha, a zaboravlja se da je upravo grad Zagreb dao najveći broj ljudi na svim frontovima. Evo, imali smo i priču o “dotepencima”. Pa tko su ti “dotepenci”? Na kraju krajeva, koja su to prava purgerska prezimena? Moji su tu pokoljenjima, vučemo neko prezime iz Češke, tko zna od kad. Bitno je kako se čovjek osjeća i kako osjeća svoju okolinu. Svoju zemlju i svoj grad volite ili ne.

Branitelji su dokazali da vole i svoju zemlju i svoj grad, gdje god sam bio na terenu nigdje nije bilo da nije bilo nijednog čovjeka iz Zagreba koji je i dušu i srce ostavljao na terenu, a to da nas se sad proziva po medijima da smo ovakvi ili onakvi i da nas pokušavaju dijeliti na ove i one je u najmanju ruku bezobrazluk.

No ipak, ne negira da postoji a priori negativan stav nekih političkih opcija kad su u pitanju branitelji.

Branitelji su branitelji, ujedinjeni u jednoj stvari, ljubav prema domovini, neovisno o različitim političkim stavovima i stranačkoj pripadnosti. To je konstanta. Možemo se mi prepirati o programima, ali vi nemate jasnih programskih razlika tzv. ljevice i tzv. desnice, a još najviše nervira podjela na “desni ili lijevi centar” jer to je zapravo posve ista pozicija”.

No kaže, potpuno je neupitan stav branitelja oko toga, još od izlaska iz Sabora prilikom izglasavanja neovisnosti postoji jedna konstanta u odnosu branitelja i ljevice. No, nesporno, bilo je i branitelja iz SDP-a. “Apsolutno, nema kod nas branitelja podjele oko toga. Neki su otišli u SDP radi načela, ravnopravnosti itd. No ovo nije bio samo rat za neovisnost nego i rat za promjenu komunističkog sustava. Demokratizacija društva je dugotrajan proces, prošlo je dosta godina, ali ako je netko član demokršćanske zajednice, mora se znati da ona ima neku svoju misiju i cilj, isto i ljevica, ali kod nas to još nije profilirano”, kaže nam predsjednik HVIDRA-e.

Kod nas se ljevica i desnica ne razlikuju toliko programski, nego više po tome jesu li za Tita ili Tuđmana. Da banaliziramo, to je tako. Stvar je u tome da se ti programi razlikuju samo u jednoj stvari – da li su nekoj populaciji stranke sklonije ili nisu. Braniteljima je bitan odnos stranaka prema braniteljskoj populaciji, ta neka domoljubna crta se danas očitava i jednostavno osjeća, jer ne može biti drukčije, kod skrbi prema braniteljima i onima koji su nešto žrtvovali za ovu državu. Stvorena je država a branitelji su imali najmanji utjecaj nakon njenog stvaranja na političke tijekove u samoj državi. Njihov utjecaj na politiku je mizeran, čim dalje idemo to je manji.

Mi, na primjer nikad nismo imali premijera branitelja, s izuzetkom Jadranke Kosor koja je status branitelja stekla kao ratna reporterka. Ne, nikad. Sad imamo potpredsjednika vlade, s kojim su dečki manje više zadovoljni, i ovaj novi zakon, bilo je dosta nepoznanica oko toga, koncept tog zakona nije loš, samo ga treba znati iščitati.

Koncept civilnih žrtva nije sjajan, ali ni katastrofalan kako ga neki žele prikazati. Ali ima mjesta za poboljšanje svega toga. Ali, ako netko da nešto na javnu raspravu, a da to ne dođe do zadnjeg branitelja u Hrvatskoj, tako da i on može dati svoje mišljenje, onda se postavlja pitanje radi li to elita zakon po nekom svom viđenju, ili bi to trebalo raditi na neki drugi način?”

Zakošek kaže da su oni, kao HVIDRA, bili upoznati s tekstom novog zakona o braniteljima, no kao temeljna organizacija nisu mogli ravnopravno sudjelovati u procesu javne rasprave o zakonu, naročito u vrijeme Covida. Danas, kaže, postoji cijeli niz braniteljskih udruga na čelu kojih sjede ljudi koji nisu vješti u pisanju, i u toj korespondenciji između Ministarstva i braniteljskih ogranaka, koji su srž braniteljske populacije je došlo do šuma u komunikaciji.

No zakon je loše primljen u javnosti, a najviše zamjerki na taj zakon dolazi u vezi lakšeg stjecanja statusa invalida domovinskog rata. “To su podmetanja”, kaže Zakošek.

Što znači lakše ostvarivanje? Znači manje administracije, ali čovjek mora zadovoljavati uvjete da bi imao prava. Samo će doći do njih preko kraće i jeftinije birokratske procedure. Ne vidim razloga za pobunu oko toga što će se formirati posebni timovi liječnika, specijalista iz tog područja, koji će se baviti isključivo invalidnošću branitelja kako bi se rasteretilo HZZO. I zašto bi se time uopće opterećivalo HZZO, pa nikom nije u interesu da svi budu proglašeni invalidima Domovinskog rata. Ali komisija neće imati drugačije kriterije, nego jednostavno neće sve skupa morati prolaziti kroz deset institucija koje će na nalaze liječnika udariti pečat. To su sve podvale koje stigmatiziraju braniteljsku populaciju”, kaže Zakošek.

Pa ipak, u javnosti se branitelje često proziva kao privilegirane. To je dojam javnosti, ali često je u politici dojam sve, kaže.Najtočnije bi bilo reći, pojavili su se pojedinci i stranke koje imaju visoki rejting u anketama, i koji obećavaju potpunu promjenu u načinu upravljanja Zagrebom. No ako imate izgrađenu strukturu to nije moguće, kaže, a nije ni poželjno, naprotiv.

Mi smo se fokusirali na gradonačelnika, a zaboravljamo na Skupštinu. Gradonačelnik daje prijedloge. Dođete kao Neron tamo sve spalite, vratili ste Zagreb u 18. stoljeće. Što ste napravili? Je li samo mladost garancija promjena na bolje, a nije svaka promjena dobra promjena?
Mene zanima funkcioniranje ovog grada na način da se sljedećih dvije godine ne govori o tome da je bivša vlast kriva za sve. To je alibi. Dvije godine ćemo pričati o dijagnozi, a svi je znamo. I to nije samo Zagreb, to je priča i o Dinamu, braniteljima, civilnim invalidima Domovinskog rata, otpadu… to je priča o životu grada.

Stvar je da se mi opredjeljujemo. Ili je sve loše ili je sve dobro. Ali u stvarnosti nikad nije sve loše i sve dobro, većina toga je u sivoj zoni. Naše je društvo ispremreženo nepotizmom i korupcijom, i najgore od svega je kad se pojavi netko novi s novom idejom i potom ga se odmah svrsta u populiste, neovisno da li mu se da šansa ili ne. Ali isto tako, program stranke se ne može graditi isključivo na kritiziranju drugih i na tome da ste protiv svega. Naravno da je sad, kad je Bandić umro, nastala panika jer su svi gradili kampanju na kritiziranju i blaćenju Bandića. Kad sam saznao da je umro odmah mi je bilo jasno da su svi oni u problemima.”

A što bi branitelji najviše voljeli vidjeti u Zagrebu? Zakošek je tu vrlo jasan. ”

Možda banaliziram, ali Zagrebu fali da na svakoj zgradi na državni praznik bude državna zastava. Branitelji u najmanju ruku žele jednak tretman s udrugama u ovom gradu. Kad se priča o braniteljima sve je negativno, kad se priča o LGBT udrugama sve je pozitivno. Niti su sve te zajednice i građanske udruge apsolutno pozitivne niti negativne, kao ni branitelji, no kad se medijski piše o našim udrugama, osim na braniteljskim portalima, uvijek je prisutan krajnje negativni diskurs. I to mogu reći o mainstream medijima, da ne govorim o onim huškačkima koji se žele svrstati u mainstream medije. Na žalost imaju veliki utjecaj na javnost. Mi taj utjecaj ne želimo mijenjati, oni imaju pravo na njega, ali ne može se na taj način generalizirati i kategorizirati udruge civilnog društva.

To je apsolutno gaženje po braniteljskoj populaciji, što smo stariji to nas se više cipelare, a oni postoje isključivo radi toga što je 300.000 ljudi bilo u rovovima, inače bi pisali pamflete Titu i Slobi Miloševiću. To je naprosto tako.

Ja vidim da mladi ljudi pišu s nostalgijom o socijalizmu kojeg nikad nisu osjetili, a ja sam ga osjetio u najgoroj varijanti na svojoj koži. A ovaj rat nije bio samo rat za slobodu nego i za demokraciju”, zaključuje predsjednik HVIDRA-e Maksimir.