STVARNO LICE RATA! Opisao mučne scene iz bitke za Kašić. Neki od suboraca bili su bez glave…

Ronaldo Lovreković tijekom Domovinskog rata bio je pješak u 3. mehaniziranoj satniji 4. gardijske motorizirane brigade.

Ronaldo je jedan od onih branitelja koji su nakon pakla Maslenice, prošli krvavi boj za Kašić iz kojeg ih je neprijatelj, kaže, “imao kao na dlanu”. U osvajanje toga sela krenuli su već 24. siječnja i uspjeli u tome, no neprijatelj ga je pošto-poto želio vratiti u svoje ruke. Povremene borbe su trajale sve do 01. veljače, a onda je sve kulminiralo:

Borba za Kašić

“Krenuo je kombinirani tenkovsko-pješadijski napad na Kašić. Oko 10 sati dolazi naš zapovjednik satnik Vedran Radica i govori da su nam četnici ušli iza leđa, najvjerojatnije u toku noći, i da se nalaze negdje oko crkve. Izgleda da su zarobili i jedan naš tenk koji je iz Kašića išao u Islam na popunu. Vedro je okupio nas šestoricu pješaka iz 3.MS a dobrovoljno nam se pridružio i jedan momak iz 3. Gardijske Brigade. Braco Šimović i ja smo dobili zadaću da krenemo desnim bokom kroz vrtove i ograde prema crkvi. Zadatak je zvučao relativno jednostavno: idite po desnom boku dok ne dođete u visinu crkve i uspostavite kontakt sa neprijateljem te ga pokušajte potisnuti prema sredini sela kuda će nastupati Vedran sa ostalih pet ljudi. Nas osam na, kako se kasnije ispostavilo, između 20 i 30 Vukova sa vučjaka. Naravno mi taj detalj u tom trenutku nismo znali.”

“Braco je dobio pet metaka u prsa”

“Vidjeli smo naš tenk 55-icu parkiranu točno između te zadnje kuće i zida od crkvenog dvorišta, okrenutog zadnjim krajem prema nama. Krenemo mi da se malo približimo i kad smo došli na nekih 5-6 metara od tenka odjednom su počeli izvirati vojnici. Moram ih nazvati vojnicima, iako su bili neprijateljski, zato što jesu bili to. Svi su bili uredno ošišani i obrijani obučeni u američke maskirne uniforme. Izgledali su kao i većina nas. Točno u istom trenutku kad je Braco krenuo pretrčat tih 5-6 metara do kuće jedan je njihov počeo izlaziti iz kupole tenka a drugi je izašao iza kuće i stao između tenka i kuće. Braco pognut, u jednoj ruci puška, u drugoj ruci zolja i kreće prema kući, ovaj je izletio iz tenka k`o da je na raketni pogon, onaj drugi diže pušku i puca prema Braci, ja to sve gledam preko cijevi svoje puške i istovremeno pucam prema njima. Vidim  da je Braco pogođen.

Dobio je 5 metaka u prsa ali su ga spasili njegovi dupli okviri u borbenom prsluku pa su tako tri metka rikošetirala i zabila mu se u prepone a dva su ostala u okvirima. Idućih 5-6 minuta sam malo previjao Bracu pa malo pucao po neprijateljima da nam ne bi prišli blizu jer su baš sa te strane i pokušavali doći do nas dvojice.”

Tenkist bez glave

Kad su stigli u Islam, zatekli su brdo vojske. Kompletna linija Kašić-Lakići se povukla nazad u Islam.

“Tada sam prvi put čuo da je naš Božo Budiša nestao. Još jutros je krenuo u plavom fiatu 132 da odveze municiju za PKT za naš BVP ali nikad nije stigao do nas na položaju u Kašiću. Znali smo da su ga ili zarobili ili ubili. Bilo je negdje oko 3 popodne. Vedran mi govori da idemo vratit Kašić. Kroz šumarak u groblje pa na cestu između groblja i crkve i dalje u selo. Tako smo i napravili. Čak nije bilo nekog većeg otpora sa suprotne strane. Kad smo se popeli kroz groblje u selo malo su nas poklopili sa minobacačima. Uspio sam u svoj toj strci vidjeti i plavog fiata 132 izguranog pored ceste i znao sam da je to auto sa kojim se naš Božo odvezao put Kašića sa popunom municije za PKT za naše transportere.

Točno u centru sela stajao je naš zapaljeni SMB tenk, 55-ica. Zapovjednik tog tenka je bio Eugen Strikić. Vidio sam otvoreni luk sa rupom od kumulativnog mlaza a kad sam pogledao dolje u kupolu na mjestu zapovjednika tenka je bilo Strikino tijelo. Bez glave. Od cijele glave i vrata ostao je samo komadić kože sa lijevim uhom i mali čuperak kose.

Pronalazak Bože Budiše

Znao sam gdje sam vidio auto i tako sam i rekao Vedri. Krenuli smo u tom smjeru i kad smo došli do auta raširili smo se i počeli tražiti. Uskoro smo ga i našli, 10-ak metara od auta kako leži uza zid od neke pojate. Na prvi pogled je izgledao živ. Oči su mu bile otvorene a izraz lica je bio potpuni mir. Ni traga strahu ili mržnji. Vidio sam da je bio ustrijeljen u glavu iza uha. Bio je i razoružan, odnijeli su njegovu FAL-ovku i rezervne okvire. Ostavili su samo zeleni opasač na njemu. Netko je pozvao BVP da dođe i kad je došao ukrcali smo Božino tijelo u transporter. Sjećam se da mi je bilo jako mučno ući u BVP zajedno sa Božinim tijelom i nikako to nisam htio…”