Sve više samačkih staračkih kućanstava. U riziku su od siromaštva, ali i depresije. “Pas i televizor, to mi je svo društvo”

Uz drastičan pad broja stanovnika između 2011. i 2021. godine, još je jedan alarmantan podatak izašao na vidjelo nakon što su objavljeni podaci s prošlog popisa stanovništva.

Analizom strukture kućanstava nakon popisa stanovništva, Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je da je udio samačkih kućanstava porastao na čak 27,8 posto. To je sedam posto više nego prilikom popisa 2001. godine, a čak 13,7 posto više nego 1953. godine. Broj kućanstava sa samo jednim članom neprestano raste i ona su postala najbrojnija. Od ukupno 1,43 milijuna kućanstava u Hrvatskoj, čak 400 tisuća su samačka kućanstva.

Problem koji izvire iz tih podataka nije samo demografski, nego i socijalni. Većinu tih kućanstava čine ljudi stariji od 65 godina, umirovljenici, koji su time izloženi većem riziku siromaštva, a mnogi već i jesu u siromaštvu.

“Starije žene koje žive same u najvećem su riziku”

“U zadnjih tridesetak godina u najvećem su riziku od siromaštva staračka samačka kućanstva, a unutar njih posebno ženska samačka kućanstva. Starije žene koje žive same u najvećem su riziku”, kaže Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma koja se bavi promicanjem svih aspekata socijalne i zdravstvene zaštite, ujedno i predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Razlozi siromaštva unutar samačkih staračkih kućanstava su, kaže Marković, brojni, a u prvom redu proizlaze iz niskih mirovina. 

“Većina novijih umirovljenika ima niske mirovine, dok dio onih starijih umirovljenika ili nisu radili ili nisu skupili dovoljno radnog staža. Također su u riziku od siromaštva i oni koi primaju obiteljske mirovine koje su u iznosima uvijek niže od ovih “običnih”. Osim toga, rizik od siromaštva znatno ovisi i o mjestu stanovanja. Ljudi u ruralnim područjima, ako su samci, izloženiji su tom riziku i ondje siromaštvo još više dolazi do izražaja. A još ako u takvom kućanstvu nije bilo djece koja bi danas bila podrška tom samcu u uzdržavanju, problem je onda jako velik”, objašnjava Marković.

Djeca zakonski obvezna brinuti o starim roditeljima

Kada je riječ o uzdržavanju, prema Obiteljskom zakonu djeca imaju obvezu skrbiti o svojim roditeljima kad ovi navrše 65 godina. To ne podrazumijeva samo eventualnu financijsku skrb, nego i pomoć u kući te redovita posjećivanja.

“Nakon izmjena Zakona, djeca su obvezna uzdržavati roditelje ako su ovi bez prihoda ili su u riziku od siromaštva”, kaže Marković.

No, to je tek jedna mjera da bi se donekle ublažili problemi staračkih samačkih kućanstava.

“Pokušalo se s jako puno mjera koje su vremenom mijenjale nazive, ali je u biti riječ o istome. Bile su usluge pomoći u kući. Neke pomoći samcima išle su preko centara za socijalnu skrb, neke preko centara za usluge u zajednici. Danas je to dobrim dijelom pokriveno i projektno financirano kroz program Zaželi koji je danas jedan od najvećih programa u Hrvatskoj u sklopu kojega je zaposleno oko 20 tisuća žena”, ističe predsjednik udruge Pragma.

Program Zaželi težak pola milijarde eura

Zaželi je program zapošljavanja žena (u posljednje vrijeme uključeno je i nekoliko nezaposlenih muškaraca, nap.a.) koji se financira iz Europskog socijalnog fonda. One su angažirane na poslovima potpore i podrške te brige o starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju u njihovim zajednicama.

“Tim programom htjelo se pomoći ranjivim skupinama, ponajprije onima s nižim stupnjem obrazovanja, da se zaposle, a da i staračka, ne nužno i samačka kućanstva, dobiju neke najjednostavnije usluge – od odlaska u trgovinu ili u ljekarnu do podpremanja kuće. No opet je to projekt kojim je zahvaćen tek manji dio starijih samaca”, kaže Marković.

Ove godine počela je četvrta faza tog programa koja će trajati do 2027., a za što je iz Europskog socijalnog fonda i državnog proračuna osigurano blizu pola milijarde eura. Program se trenutno provodi diljem Hrvatske, a njime će potrebne usluge i pomoć u kući dobiti oko 66 tisuća starijih osoba i odraslih osoba s invaliditetom.

“Sve manje vidim da susjed susjedu pomaže”

Predsjednica Matice umirovjenika Hrvatske (MUH) Višnja Fortuna hvali taj program.

“Zaželi je jako dobar europski program koji ide preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Veliki je iskorak što je sada ugovoren na tri, a ne samo na jednu godinu. Puno je starijih osoba koje žive same, a cilj je tog programa da oni dobiju potrebnu pomoć i što je moguće duže ostanu u svome domu. Uvijek kažem da je za starije najbolja skrb u vlastitom domu”, kazala nam je Fortuna.

Dodaje, međutim, da je problem što se ne zna točno koliko je starijih samaca kojima je potrebna skrb.

“Vrlo često se ljudi koji ostanu sami u kućanstvu uopće ne javljaju za potpore i za skrb pa praktički ne znamo koliko ih točno ima. Ranije je bio program Dobrosusjedska pomoć koji je organizirao Crveni križ. To je bila najbolja pomoć, kad je susjed susjedu pomagao. Ali tih susjeda i prijatelja ja danas ne vidim puno”, kaže.

“Zimi bude jako depresivno”

Stjepan je umirovljenik koji živi u široj okolici Zagreba. Nije želio da mu navodimo prezime i gdje živi jer mu, kaže, nije do publiciteta. Prešao je osamdesetu godinu života i udovac je već pet godina. Od ove godine korisnik je projekta u programu Zaželi u svome mjestu. Zdravlje ga donekle dobro služi i živi sam. Sin koji s obitelji živi u Zagrebu često ga posjećuje vikendima. Od Stjepanovih prijatelja još je jedan živ, ali je bolestan i ne izlazi iz kuće pa se čuju samo telefonom. Stjepan kaže da mu je najgore zimi.

“Hladno je, dani su kratki, pa sam stalno u kući. Pas i televizor, to mi je svo društvo dok za vikend ne dođu sin, snaha i unuci. Ima dana kad ne progovorim ni riječ s nekim uživo i to bude vrlo depresivno”, kaže.

Ne žali se na svoju mirovinu za koju kaže da je “taman za ono što treba, a ne treba puno”.

“Zimi bude jako depresivno”

Stjepan je umirovljenik koji živi u široj okolici Zagreba. Nije želio da mu navodimo prezime i gdje živi jer mu, kaže, nije do publiciteta. Prešao je osamdesetu godinu života i udovac je već pet godina. Od ove godine korisnik je projekta u programu Zaželi u svome mjestu. Zdravlje ga donekle dobro služi i živi sam. Sin koji s obitelji živi u Zagrebu često ga posjećuje vikendima. Od Stjepanovih prijatelja još je jedan živ, ali je bolestan i ne izlazi iz kuće pa se čuju samo telefonom. Stjepan kaže da mu je najgore zimi.

“Hladno je, dani su kratki, pa sam stalno u kući. Pas i televizor, to mi je svo društvo dok za vikend ne dođu sin, snaha i unuci. Ima dana kad ne progovorim ni riječ s nekim uživo i to bude vrlo depresivno”, kaže.

Ne žali se na svoju mirovinu za koju kaže da je “taman za ono što treba, a ne treba puno”.