SVI SU GA OTPISALI, A NEVIĐENO JE PODIGNUO DINAMO: Jedna stvar je nedostajala, pamti se što je napravio

Bilo je to 2016. i veliki sraz s Portugalom u osmini finala Eura. Hrvatska se vratila u nokaut fazu velikih natjecanja prvi put nakon osam godina i one tužne bečke noći protiv Turske. Vratili smo se sa stilom. Pobijedili smo Španjolsku i tako otišli na njihove susjede Portugalce.

Pogledao sam puno utakmica, ali ta spada među pet najdosadnijih ikada. Nije ni čudo kad su na klupama Fernando Santos i Ante Čačić. Dvojac koji gaji filozofiju ‘ajmo primit gol manje’. Takav je susret i bio. Portugal je prošao na kraju što spretno, što slučajno, ali Quaresma nam je zabio u produžetcima i poslao nas kući, a Čačiću se prigovaralo da mu je falilo tajminga i hrabrosti s Markom Pjacom.

Tadašnji Dinamov dragulj bio je otkriće Eura. Probijao je, driblao i oduševio Europu i naciju. Čačić ga je protiv Portugala uveo prekasno da napravi razliku. Falilo mu je hrabrosti da ga stavi od prve umjesto Brozovića na desnom krilu. Hrabrosti mu je falilo i ove sezone na klupi Dinama, ali osim toga nitko mu ne može zamjeriti.

Preuzeo je Dinamo u ključnom dijelu prošle sezone. Poslije poraza od Hajduka trebalo je okupiti momčad i vratiti im vjeru jer Hajduk, Osijek i Rijeka su bili užasno blizu. Kup je bio izgubljen, a ako bi se izgubio i naslov bila bi to velika sramota za Dinamo. Ekipa mu je vjerovala i odmah je krenulo na bolje. Bilo je mučenja, ali sve je prestalo kada je Bruno Petković čudesnom loptom uposlio Oršića i tako doveo Dinamo na prag obrani titule. Slijedila je rapsodija protiv Šibenika i Hajduka te je novi naslov bio tu.

Salzburg je trebao biti njegova utakmica

Bez obzira što ljudi govorili Dinamo je ove polusezone i više nego uspješan. Moćan i nedodirljiv u HNL-u najbolji je ovo start u povijesti domaćeg prvenstva. Osim one magle u Osijeku i prvog poluvremena na Poljudu Dinamo nitko nije mogao ništa. Ipak, hrabrosti je falilo u Ligi prvaka.

Ulazak u Ligu prvaka bio je primarni cilj i to je ostvareno sjajnom predstavom protiv Bodo Glimta. Bio je to onaj Dinamo kakvog navijači vole. Magija Petkovića, Oršićeva upornost i momčadski duh nošen hukom sa Sjevera vratili su elitu u Zagreb.

Chelsea, Milano i Salzburg u skupini. Znalo se odmah, protiv Red Bulla je naša šansa za proljeće. Pobjedu protiv Chelseaja nitko nitko nije očekivao, ali hvala Bogu došla je i bila odličan zamah za nastavak. Salzburg je bio utakmica karijere za Čačića. Prilika da ispere gorak okus Portugala i da ušuti kritičare, ali nažalost falilo je hrabrosti.

Momčad je postavljena da ne izgubi umjesto da se postavi da igra na pobjedu. Bilo je to jasno. Salzburgu je pustio posjed i jedan glupi penal odlučio je pobjednika. Dinamo je s loptom u nogama dominirao. Drmić je zabio, gol je poništen te je promašio zicera. Sve u svemu Dinamo je s loptom puno bolji nego kada se brani.

Gotovo isto napravio je u Zagrebu, ali ‘na sreću’ rano smo primili gol i krenula je navala na Red Bull. Taj Dinamo od 19 minute do kraja je poluvremena je možda i najbolja rola Dinama u Europi godinama unazad. Petkoviću je poništen regularan gol, ali ušao je Ljubičićev šut.  Stao je Dinamo u drugom poluvremenu (pitanje kondicije), ali onda pred kraj Bočkaj i Baturina digli su momčad ulaskom u igru, a greda na Maksimiru nakon bombe Pere Bočkaja još se trese. Ostaje žal za Red Bullom jer realno protiv Milana i Chelseaja trebalo je čudo koje se nije dogodilo.

Da je samo bio hrabriji u prvom meču protiv Austrijanca danas bi drugačije pričali. Dinamo je očito bolja momčad, ali Čačić nije dozvolio da to i pokažu. Ovo je odlična polusezona, ali da je dobio Salzburg bila bi najbolja u povijesti. Ovako navijači m zamjeraju jer nije bilo hrabrosti i muda da pusti igrače da pokažu što mogu. Bilo kako bilo ovaj još uvijek aktualni mandat Ante Čačića je vrlo uspješan.