Svjedočanstvo vukovarskog heroja: Njegova majka zavjetovala se svetom Boni, a otac svetom Anti
Antun Dugan “Samuraj”, jedan od junaka Domovinskog rata i pripadnik 204. vukovarske brigade od formiranja Kolone sjećanja u Vukovaru stoji na njenom čelu, piše Dnevno.hr.
U podcastu “Gdje si bio ’91?” odlučio je otkriti neke detalje iz svog života. Urednik i voditelj, inače mladi povjesničar specijaliziran za Domovinski rat, Borna Marinić, otkrio je kako mu je Duganova kći, Lidija, dala natuknicu kako je Samuraj – “izmoljen”.
“Može se reći izmoljen zato što se nešto dogodilo unutar obitelji prije mog rođenja. Nažalost, mama je ostala trudna i poslije rođenja, nakon par mjeseci, dijete joj je umrlo na rukama. Tako da je ostala bez mog brata. Drugi put kad je ostala trudna, dijete je umrlo u njoj. Ona ga je nosila tako čak nekoliko dana. Mrtvo je rođeno praktički. Bilo je to jako nezgodno unutar jedne obitelji u to vrijeme, jer nije bilo ultrazvukova, nije se baš ni moglo temeljno prevenirati sve što se događa”, otkrio je Samuraj.
Zavjet svetom Boni
Teško bi se moglo reći da je Antun Dugan bio treća sreća u svojoj obitelji. Naime, kad su saznali da je majka Anka po treći put trudna, roditelji su se odlučili zavjetovati svecima. Majka se zavjetovala svetom Boni, zaštitniku Vukovara, a otac svetom Antunu.
“Tako kad je ostala treći put trudna, onda se i moj tata zavjetovao i mama. Mama se zavjetovala svetom Boni za svoje molitve, postove i sve što će obaviti. Dala je svoj zaručnički prsten da se stavi na ruku.
Taj svetac, gore u crkvi svetih Filipa i Jakova, sad ga nema jer su ga banda četnička zapalili i devastirali, bio je kompletno mumuficiran, u jednom staklenom sanduku, u ležećem stavu, u uniformi tada iz tog vremena, dakle u rimskoj uniformi. Uniforma je bila ukrašena na njemu i imao je dodatnih ukrasa koji su se u to vrijeme radili, ali je imao i već više tog prstenja na rukama koje su ljudi zavjetno darivali, zahvaljujući za njegov zagovor.
Prsten za zavjet
Tako da je i moja mama dala da mu se na ruku stavi taj zaručnički prsten njen. To su u župi napravili svećenici. Moglo se doći s unutarnje strane do tog kovčega i staviti prsten za zavjet”, objasnio je Samuraj.
Sveti Bono bio je rimski vojnik rođen u današnjim Vinkovcima u vrijeme cara Galijena koji ga je i pogubio 1. kolovoza 260. godine, nakon što je saznao da je ovaj prešao na kršćanstvo i postao svećenikom. Kao mučenik postao je zaštitnikom Vukovara na inicijativu opata Josipa Jankovića, uvaženog franjevca na službi u Rimu.
On je 1753. godine izmolio papu Benedikta XIV. da tijelo svetog Bone dopremi u Vukovar kao patrona i branitelja grada, države i ljudi. Dana 24. lipnja 1754. godine tijelo svetog Bone je uneseno u crkvu svetih Filipa i Jakova. Crkva je za vrijeme okupacije bila nedostupna. Iako su svećenici skrili tijelo u kriptu, agresor ga je pronašao i oskvrnuo.
Tek 1996. godine, za vrijeme mirne reintegracije, svećenici su ušli u crkvu i otkrili kako je od tijela svetog Bone ostalo tek nekoliko kostiju šake te dijelovi kacige i štita, prenosi 7dnevno.
