Tajna diverzantska akcija preko Dunava i Kopačkog rita
U siječnju 1992. godine, Samostalna uskočka satnija izvela je hrabru i iznimno rizičnu diverzantsku akciju preko Kopačkog rita i Dunava na teritorij pod kontrolom neprijatelja. Operacija je, unatoč dubokoj infiltraciji i preciznom planiranju, završila otkrivanjem i zarobljavanjem dijela skupine, ali je izazvala značajnu pometnju među neprijateljskim snagama.
Zapovjednik Ivica Krnjak vodio je skupinu od dvadesetak vojnika kroz močvarni Kopački rit, sve pod okriljem noći, uz minimalnu opskrbu i izuzetno nepovoljne vremenske uvjete.
Program obilježavanja na pristaništu u Batini.
U organizaciji Udruge dragovoljaca HOS-a Baranja, danas je na obali Dunava u Batini dostojanstveno obilježena 34. obljetnica vojno-redarstvene akcije „Batinski most“, jedne od važnih akcija s početka Domovinskog rata.
Program obilježavanja započeo je okupljanjem sudionika na pristaništu u Batini, gdje se okupljenima obratio predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a Baranja, bojnik u miru Zlatko Jožef. Tom je prigodom podsjetio na povijesni kontekst i tijek same akcije „Batinski most“, istaknuvši hrabrost i odlučnost hrvatskih branitelja koji su u iznimno teškim okolnostima stali u obranu domovine.
Središnji dio komemoracije obilježen je polaganjem zajedničkog vijenca u rijeku Dunav, u znak sjećanja i trajne zahvalnosti poginulim hrvatskim braniteljima: Zlatko Turković, Darijo Galeta i Zoran Križevac. Vijenac su položili izaslanik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja, brigadir u miru Željko Kalić, te Nikica Čurić, jedan od sudionika akcije „Batinski most“ i pripadnik Uskočke satnije.
Svijeće su potom zapalili brojni izaslanici udruga proizašlih iz Domovinskog rata s područja Osječko-baranjske županije, kao i predstavnici gradova i općina, među kojima su bili načelnica Općine Draž Valentina Avdićević i načelnik Općine Popovac Zoran Kontak, čime je još jednom potvrđena snažna institucionalna i društvena potpora očuvanju istine o Domovinskom ratu.
Molitvu za poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje predvodio je velečasni Đula Andraši, župnik Župe sv. Valentina mučenika, uputivši riječi utjehe i zahvale svima koji su svoje živote ugradili u slobodu Republike Hrvatske.
Nakon svečanog dijela obilježavanja u Batini, program je nastavljen u Suzi, gdje je uz prigodni ručak i neformalno druženje nastavljeno zajedništvo sudionika, uz prisjećanje na ratne dane i poruku da se žrtva hrvatskih branitelja nikada ne smije zaboraviti.
POVJESNICA
Samostalna uskočka satnija krenula je u svoju tajnu operaciju 26. siječnja 1992., usprkos iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima.
Akcija je počela ulaskom izviđačke grupe pod vodstvom Vlade Frketića koja je prešla rijeku Dravu kod istočnog dijela Osijeka i osigurala prolaz kroz opasni teren. Glavnina postrojbe, prevožena amfibijom i kamionima, potom je krenula prema Dunavu, noseći više od dvije i pol tone eksploziva. Prelazak Hulanskog kanala bio je posebno težak – strmi nasipi, mekana močvarna obala i poteškoće s oklopnim vozilom gotovo su zaustavili akciju.
Unatoč svim izazovima, diverzantska grupa uspjela je preći Dunav. Krnjak i njegovi suborci koristili su taktiku maskiranja u JNA uniforme kako bi zavarali neprijateljske straže. Napetost je dosegnula vrhunac kad su u Apatinu primijećeni i praćeni od strane neprijatelja. Uz improvizaciju i hrabre manevre, postrojba je uspjela izbjeći zasjede i izvući se prema sigurnoj hrvatskoj granici.
„U takvim akcijama rijetko tko preživi. Iako plan rušenja Batinskog mosta nije uspio, izazvali smo veliku pometnju u njihovim redovima,“ prisjetio se Krnjak, opisujući sate napetosti, višestruke prelaze rijeke i borbe s iscrpljenošću i gladi
Pet dana kasnije, 31. siječnja, diverzanti su preko Kopačevskog rita ušli duboko u područje pod nadzorom neprijatelja. Obučeni u uniforme JNA i naoružani amfibijom punom eksploziva, cilj im je bio prići strogo čuvanom Batinskom mostu, koji spaja Baranju i Vojvodinu.
Zapovjednik operacije Ivica Krnjak nosio je uniformu oficira JNA i predstavljao se kao pukovnik Jovan Jovanović – lažni identitet odabran u svrhu obmane, jer je stvarni pukovnik poginuo u Osijeku u rujnu 1991. Sljedeća dva dana, skupina se predstavljala kao „specijalna jedinica generala Blagoja Adžića“ na kontrolnim punktovima JNA i paravojnih postrojbi, ali je na kraju otkrivena. Tijekom borbi od 2. do 7. veljače, tri diverzanta su poginula, devet se spasilo, a ostali su zarobljeni.
Krnjak je detaljno opisao plan i izvedbu:
„Ušli smo u Kopački rit s dvije grupe. Izvidnici su prešli Dravu na istočnom dijelu Osijeka, osigurali teren i javili da je područje slobodno. Glavnina je krenula s dva kamiona i amfibijom, koja je trebala prevesti eksploziv težak oko 2,5 tone preko močvarnog terena i Dunava. Prelazak Hulanskog kanala bio je izuzetno težak, a na lijevoj obali Dunava morali smo više puta izvući amfibiju i istovariti teret. Svaka aktivnost bila je strogo tajna i provedena noću.“
Tijekom prelaska Dunava, diverzanti su naišli na civile i neprijateljske snage, ali su izbjegli oružani sukob zahvaljujući brzoj improvizaciji i Krnjakovoj taktičkoj odluci. Čamce i amfibiju koristili su uz maksimalnu opreznost, a hranu i odmor pronalazili su predstavljajući se kao JNA specijalci.
Unatoč hrabrosti i pripremi, skupina je u Apatinu otkrivena i naposljetku zarobljena. Tijekom dvije godine provedene u srpskim zatvorima, osmero pripadnika tzv. „somborske skupine“ razmijenjeno je 12. siječnja 1994. prema Budimpeštanskom sporazumu, dok su ostali podvrgnuti suđenju ili ostali u zarobljeništvu.
Zapovjednici i članovi Uskočke grupe: Ivica Krnjak, zamjenik Branimir Petener, Robert Brešić, Zvonko Kuric, Zoran Mareković, Vinko Krupa, Mate Horvat, Zdravko Hlobik, Andrija Dendis (civil).
Zarobljeni: Branko Macan, Radomir Metić, Martin Horvat, Adonis Hodžić, Nikica Ćurić, Josip Brandt, Saša Malčić, Adam Kušenić, te članovi obitelji optuženi zbog pružanja pomoći.
Poginuli: Zlatko Turković, Darijo Galeta, Zoran Križevac, Ante Macan (ubijen u zatvoru).
Uskočka satnija, iako djelomično otkrivena, svojim je hrabrim djelovanjem izazvala veliku pometnju među neprijateljskim snagama i pokazala visoku razinu taktičke pripreme. Kako je sam Krnjak istaknuo:
„Plan je bio srušiti most s tri tone eksploziva i povući se amfibijom. Iako plan nije uspio, operacija je pokazala da male, dobro obučene jedinice mogu značajno poremetiti neprijateljske snage.“
