TEŽAK PUT JUNAKA VATRENIH, MAMIĆ GA BAŠ NIJE VOLIO: Puknuo je njihov odnos nakon jedne situacije, morao je iz Dinama, a onda se dogodilo čudo…

Naš junak u utakmici protiv Kanade, a nije da rijetko nije junak, Andrej Kramarić opet je pod lupom javnosti. Istovremeno hvaljen i obožavan, kritiziran i omalovažavan, on svoje breme odgovornosti nosi hrabro i dostojanstveno. Kod izbornika Zlatka Dalića uvijek ima kredit, a datira još od onih kvalifikacijskih utakmica protiv Ukrajine za odlazak na svjetsku smotru u Rusiju. Baš njegovim golovima Hrvatska se našla u Rusiji.

A sve ostalo je naša divna nogometna povijest. Koju nikad nećemo zaboraviti. Dinamovo dijete koje je golovima u mlađim kategorijama opčinjavalo u mlađim kategorijama svoju je afirmaciju pronašlo nekih 150 kilometara južnije u Rijeci. Bio je to šokantan epilog, od Kramarića su se očekivale velike stvari u Dinamovom dresu, a iste je činio u majici Rijeke.

Te 2013. godine Kramarić je kao zakleti Dinamovac otišao u Rijeku. A priča je počela benigno. U medijima se Kramarić požalio novinarima da ima premalu minutažu u Dinamu. To je i objavljeno, što nije nimalo dobro leglo Zdravku Mamiću. U gadnom i teškom razgovoru, čak i svađi s Kramarićem donijeta je odluka u Dinamu.

Problemi s Mamićima

Najprije je Kramarić udaljen iz prve momčadi, a potom se gledalo gdje da ga se pošalje.

Dobro se sjećamo riječi tadašnjeg Dinamovog sportskog direktora Zorana Mamića.

“Andrej je svojim istupom naštetio klubu i momčadi samo par dana uoči vrlo bitne utakmice u Beču te tako jasno pokazao kako mu atmosfera u momčadi nije na prvom mjestu. Jasno je da s takvim razmišljanjem nema mjesta u svlačionici”.

 

Prepričavali su se događaji iz utrobe Dinamovog stadiona.

„Treneru, ako ne računate na mene, pustite me da odem„, dočekao je Andrej Kramarić baš Zorana Mamića nakon jedne utakmice u Koprivnici. Zoran je postao Dinamov trener samo koji dan ranije…

„Andrej, pričat ćemo u Zagrebu„, uzvratio je Zoran Mamić.

„Ne! Pričat ćemo sada. Rekli ste da ću igrati protiv Belupa, ali ste u igru stavili Beqiraja„, nije se dao Kramarić.

Tada je Andrej u sebi prelomio odluku. Bliskim prijateljima je objašnjavao:

”Mrak mi je pao na oči. Više ne mogu šutjeti. Niti to želim„.

Dinamo je vidio da ima nezadovoljnog igrača i da valja nešto i utržiti od njega. Dali su mu papire da nađe novi klub. U priču se uključio Andrejov otac, Josip. Iskoristio je svoje poznanstvo s vlasnikom Rijeke Damirom Miškovićem, sve je brzo dogovoreno. Kramarić je osvanuo na, tada, Kantridi.

 

I procvjetao, zabijao je kao na filmskoj traci, a iz pouzdanih izvora znamo da se u Dinamu pričalo, „joj, što smo napravili„.

Sa slovenskim trenerom Matijažom Kekom „Krama„ je rapidno napredovao. U sjajnoj atmosferi s Rijekom se proživio prekrasne dane. Kek mu je našao poziciju negdje malo iza prve napadačke crte, a Andrej je i zabijao i sudjelovao u igri, asistirao, igrao presing. Bio je istinsko, možda i najbolje pojačanje u povijesti Rijeke.

U Dinamu su se pokušavali opravdati. Zoran Mamić je govorio:

„Kramarić je otišao kada sam prvi put preuzeo momčad, kad sam trener bio tri dana. Andrej nije otjeran iz Dinama, samo nije imao dovoljno strpljenja”, kazao je.

Što i jest bila istina, ali Zoran Mamić je prije toga bio sportski direktor nekoliko mjeseci.

Kramariću je ubrzo stigao i poziv za reprezentaciju. Izbornik je bio Niko Kovač. Došao je u reprezentaciju i ostao. Dokazavši se u Rijeci kod Miškovića su sletjele brojne inozemne ponude. Najizdašniji je bio engleski Leicester. ”Krama„ se našao u Premier ligi. U sezoni 2015/16 odigrao je petnaestak utakmica, zabio samo dva gola.

 

Na početku 2016. Leicester se odlučio posuditi Kramarića njemačkom Hoffenheimu. I tu je procvao, baš kao svojedobno u Rijeci. Klub je otkupio njegov ugovor, još uvijek mu je prvi izbor za napadača, a usput on i dalje slovi kao jedan od najbitnijih kotačića naše reprezentacije.

Igrač s podjednako dobre obje noge, s linijama kretanja koje izbezumljuju suparničke obrane, u hrvatskoj reprezentaciji često postiže odlučujuće pogotke. Mnogi smatraju da je pomalo i sebičan, no u povijesti nogometa teško ćete naći rasnog strijelca koji ndma tu osobinu. On jednostavno zna što mu je zadaća, posve je fokusiran na suparnički gol. Što smo i vidjeli u dvoboju protiv Kanade.

Nevjerojatno je kako si sam nađe prostor za šut i realizaciju, a neki dan smo napisali da mu više odgovara način da sam sebi osigura prostor za udarac, nego da loptu dobije u „zicer„ poziciji.

S dva gola protiv Kanade u tako bitnoj utakmici Kramarić je pokazao zašto ima toliko povjerenje Zlatka Dalića. Mnogi su ga smatrali za ovo prvenstvo bivšim nakon partije protiv Maroka. Kada kao centralna „špica„ skoro da nije dobio loptu, niti došao do nje. Sada, malo pomaknut u desnu stranu imao je lopti napretek. Kako li ih je samo iskoristio!

I još će!