TKO JE SEBASTIAN KURZ? Mnogi su mu se smijali zbog jedne stvari, no svi su zašutjeli kada je zauzeo tvrd stav u gorućoj temi

Najmlađi austrijski kancelar u povijesti i najpopularniji političar Sebastian Kurz danas je podnio ostavku zbog istrage o korupciji.

Mnogo se pisalo o njemu, a što je ono što je najupečatljivije?

Kurz je od 2008. do 2012. bio predsjednik omladine ÖVP-a u Beču, a od 2009. godine predsjednik omladine na saveznoj razini. Potječe iz prosječne austrijske obitelji, njegova majka je učiteljica, otac tehničar u Philipsu, a odrastao je u 12. bečkom okrugu, gdje i danas živi.

Nakon mature i odsluženja vojnog roka, upisao je pravo koje nije završio zbog političkih obaveza, pošto je 2009. izabran i za zamjenika predsjednika ÖVP-a u Beču, te je ušao i u bečku skupštinu, prije nego što je 2011. postao državni tajnik za integraciju u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Mnogi su mu se smijali jer je bio najmlađi šef diplomacije

Njega je u vladu uveo tadašnji šef diplomacije, vicekancelar i šef ÖVP Michael Spindelegger, koji je Kurza nakon izbora 2013. čak i doveo na mjesto ministra vanjskih poslova, uz zadržavanje resora integracije. On je tada bio najmlađi ministar vanjskih poslova u povijesti Austrije sa svega 27 godina.

Kurz se najprije istaknuo vodeći resor integracije kao državni tajnik, posvetivši posebnu pažnju ovoj temi, s fokusom identifikacije mladih migranata s uspješnim primjerima integracije. Kada je stupio na dužnost šefa diplomacije, mnogi domaći i strani mediji su se podsmjehivali zbog njegove mladosti, tvrdeći da on nema iskustvo za takvu funkciju.

Međutim, ubrzo se dokazao na međunarodnom planu, na samom početku ukazujući da je prioritet vanjske politike Austrije EU i Zapadni Balkan, zbog čega ga je prva posjeta odvela u Hrvatsku, a ubrzo je doputovao i u Srbiju, kojoj pruža otvorenu podršku u njenom pristupnom procesu.

Tvrd političar u migrantskoj krizi

U izbjegličkoj krizi pokazao se kao tvrd političar, dok je ostatak Europe podržavao politiku dobrodošlice njemačke vlade. Tražio je zatvaranje i kontrolu granice kako bi se ​zaustavila nekontrolirana migracija.

U zemlji, kako bi spriječio islamsku radikalizaciju, Kurz je nametnuo reformu zakona o islamu, koji postoji još od doba monarhije, a izmjene su onemogućile financiranja islamskih udruženja iz inozemstva.

Kurz je otvoreno, i pored toga što je u tome bio potpuno usamljen, stao protiv nastavljanja pristupnih pregovora EU s Turskom.

Pošto se 2017, tadašnji lider Reinhold Mitterlehner, odlučio povući, Predsjedništvo stranke je samo četiri dana kasnije imenovalo Kurza za njegovog nasljednika. Međutim, on je preuzimanje stranke uvjetovao brojnim reformama i promjenama u samoj strukturi.

Mladi političar nametnuo je starijim kolegama novi stil vođenja politike, pa čak i boju stranke. Umjesto crne, po kojoj je prepoznatljiva ÖVP, u predizbornu trku narodnjaci su ušli s tirkiznom bojom. Izmijenio je i statut stranke dobivši odriješene ruke za određivanje političkog smjera partije, ali i kadrovske politike.

Takvu moć do sada nije imao nijedan lider ÖVP-a, pa je ogroman uspjeh za mladog Sebastiana što je to izborio, a pošto je dobio sve što je tražio, 1. srpnja 2017. na skupštini ga je podržalo čak 98,7 posto članova. S Kurzom na čelu ÖVP- je od konzervativne stranke postala moderna snaga, koja najavljuje reforme, ali ujedno i ima čvrst stav u obrani nacionalnih interesa.

Najmlađi kancelar

Svoj izborni program za parlamentarne izbore temeljio je na svom sloganu “Vrijeme je”, uspješnim javnim nastupima u televizijskim debatama te jasnim stavom prema migracijskoj krizi, prema kojem se zalagao za ukidanje tzv. “balkanske” i “mediteranske rute” i politiku zatvorenih granica kakvu je vodio i tijekom ministarskog mandata.

Već uoči samih izbora, prema anketama vodio je između 6 i 8 posto ispred protukandidata Christiana Kerna, bivšeg socijaldemokratskog kancelara, i Christiana Strachea, čelnika Slobodarske stranke (FPÖ-a). Kritičari su ga tijekom kampanje prozivali Kaiser (Car) i Mesija, aludirajući na Jörga Haidera, političara koji je spasio umiruću Slobodarsku stranku ojačavši je do te mjere da je 2000. ušla u sastav konzervativne vlade.

Na prijevremenim parlamentarnim izborima odnio je pobjedu, uslijed koje je izjavio kako će u Austriju uvesti “novu političku kulturu”. Nakon prebrojavanja rekordnih 889.000 glasova pristiglih dopisnim glasovanjem (poštom), kojima se trebala riješiti tijesna utrka za drugo mjesto između socijaldemokrata i slobodara, 18. prosinca 2017. prisegnuo je pred predsjednikom Alexanderom van der Bellenom kako kancelar nove koalicijske vlade ÖVP-a i FPÖ-a i time postao najmlađi kancelar u povijesti Austrije i najmlađi europski državnik.