Tko nije gledao utakmicu, pomislio bi da se Dalićeva momčad mučila. I nije čudno što je Perišić bio neprecizan...
Jedva čekamo da Hrvatska opet igra u listopadu, jer njen je nogomet u ovoj fazi oda “igranju nogometa”
Tko nije gledao utakmicu, pomislio bi odmah da se Hrvatska opet mučila sa suparnikom iz donjeg dijela europske kvalitete. I vjerojatno bi se govorilo kako je problem u igri na postavljenu obranu. No, Hrvatska je u Erevanu odigrala jako dobru utakmicu, tehnički i taktički bila je dominantna suparniku a jedini razlog što je rezultat minimalan jest nepreciznost u završnici akcija.
O kakvom dominaciji govorimo dovoljno odaju podaci da je na trenutke kontrola lopte Hrvatske bila 72-28% (u konačnici 61-39), da su Vatreni uputili čak 26 udaraca prema Čančareviću od čega je devet bilo u okvir gola. S druge strane domaćini, koliko se god trudili pred svojom publikom, rijetko su dolazili pred kazneni prostor Hrvatske, te su u sedam udaraca tek dva bili precizniji u okvir Livakovićevih vratiju.
Prije svega majstorskom kontrolom posjeda Hrvatska je najviše diktirala potvrdu kvalitativnih odnosa snaga na terenu. Vezni red Modrić, Brozović, Ivanušec s lakoćom je “crtao” akcije na terenu i uvezao ostatak momčadi u dominaciju kombinatorikom.
Dalić je poslao na teren momčad u 4-3-3, promijenivši bekove (Stanišić i Barišić umjesto Juranovića i Sose), te je pozicionirao Ivanušeca na lijevom veznom. Sve ostalo bilo je kao na Rujevici, s time da se osjetilo već u prvom dijelu da Perišiću nedostaje ona svježina koja ga je krasila protiv Latvije. Perišić je doduše bio stalno u žiži ofenzivnih akcija, ali nije imao “cug” koji je inače njegov forte. Možda je i zato bio neprecizan u nekoliko prilika u kojima se našao, ili onda kada je mogao preciznije asistirati.
Ništa čudno s obzirom da u klubu manje igra, ali u finišu utakmice možda bi bilo logičnije da ga je Dalić izvukao, i uveo svježeg igrača koji će više pomoći Barišiću. Armenija je pri kraju utakmice više stihijski napala Hrvatsku i kako je Pašalić pomagao Stanišiću na desnom boku tako je Barišiću trebalo više pomoći na lijevoj strani. U nekoliko navrata se zato vratio Petković, koji je odigrao vrlo dobru rolu za interes momčadi.
Koliko god je prema kraju rasla bojazan od nekog zalutalog udarca ili slučajnog prekršaja u kaznenom prostoru, što bi Armeniji donijelo bonus godine, toliko je bilo čvrsto uvjerenje da će Hrvatska ostvariti pobjedu. Jer igrala je vrlo dobro, kompaktno, s kvalitetnim posjedom lopte, brzim akcijama i okomicama, stvarajući šanse kao na tekućoj vrpci. Nogometna pravda je bila na njenoj strani za potpuno zasluženu pobjedu i siguran kurs kvalifikacija. Svaka čast svim aksiomima nogometa, ali ovu reprezentaciju do direktne vize za Euro ne može nitko i ništa zaustaviti. Pitanje je samo u kojoj od sljedećih utakmica će to biti matematički sigurno. I, naravno, jedva čekamo da Hrvatska opet igra u listopadu, jer njen je nogomet u ovoj fazi oda “igranju nogometa”.
Zašto je Hrvatska trijumfirala u Erevanu?
Zavidna forma Vatrenih
Kako su nagovijestili u Rijeci protiv Latvije, tako su Vatreni potvrdili da se nalaze u zavidnoj formi. Pružili su još jednu uvjerljivu partiju, na razini prestiža koji im pripada i sukladno razlici u kvaliteti u odnosu na suparnika.
Kramarićev osjećaj za prostor
Andrej Kramarić je kao rijetko koji igrač izvanrednog osjećaja za prostor u šesnaestercu. Tako je postigao gol za pobjedu, ali je u više navrata ulazio u šanse za drugi pogodak. Drugu utakmicu zaredom strijelac "na drugu" vratnicu.
Mali milijun šansi
Rezultat od 1:0 odudara od dojma dominacije koji je odala Hrvatska. Imali su mnoštvo udaraca na gol, ali su ili neprecizni, ili su naletjeli na odlične reakcije domaćeg golmana. Kako god, stvaranje puno šansi je jasan znak razigranosti.
Izvor:sportske.hr/Foto: fah
