TOMAŠEVIĆEVI LJUDI IZDALI KNJIGU ŠEKSU: Zbog dokumenata za ‘Rašomon na Savi’ tužio je Kolindu Europskom sudu za ljudska prava

Iz pera jednoga od doajena HDZ-a, ali i jednoga od doajena hrvatske politike uopće, Vladimira Šeksa, ovih je dana izašla još jedna knjiga, “Rašomon na Savi”.

Riječ je o dugo očekivanom djelu u kojem se Šeks pozabavio dokumentarnom kronologijom rata u Bosanskoj Posavini, nastojeći otkriti pravu istinu o tome tko je odgovoran za pad Bosanske Posavine koja je ratne 1992. godine gotovo cijela pala u srbijanske ruke.

Od tada do danas izrečene su brojne verzije priče o tome tko je izdao Posavinu, odgovor na to pitanje, ali i na pitanja zašto su se branitelji gotovo bez ispaljenog metka i bez posebno opasnog nasrtaja četnika povukli te odustali od daljnje obrane, kao i na pitanje tko je srušio tamošnji most na Savi, nudi Šeks u svojoj knjizi, u kojoj se bavi brojnim povijesnim kontroverzijama, suprotnim tumačenjima i ratnim nedoumicama.

I sve to na više od tisuću stranica opsežnog prikaza u kojem ovaj HDZ-ovac čitateljima nudi i relevantne dokumente, kao i transkripte sastanaka, konferencija i ispitivanja aktera ratnih zbivanja.

Kako bi sadržaj dodatno začinio, Šeks pod povećalo stavlja izravne vojne zapovjednike i njihove oprečne iskaze te se pita jesu li oni bili na istome mjestu. Odgovore na sva spomenuta pitanja, ali i detalje o ratu u Posavini moguće je saznati za 280 kuna. Naime, upravo toliko treba izdvojiti za novu Šeksovu knjigu koju izdaje AGM, što i ne bi bilo neobično da nije riječ o tvrtki koja je u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno Zagrebačkog holdinga, kojim trenutno upravlja kadar novog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića (knjiga je ugovorena još za stare vlasti), koji je bez javnog natječaja na rukovodeću poziciju u Holdingu doveo Nikolu Vukovića, priznajući nakon kritika javnosti da direktora imenuje bez natječaja zbog toga što je Holding u višemilijunskim dugovima.

Svojedobno se u Bandićevoj eri spekuliralo da bi Holding trebao likvidirati nakladničku kuću AGM utemeljenu 1967. godine kao Centar za kulturnu djelatnost, koja je početkom 2007. godine postala podružnica u sastavu Zagrebačkog holdinga, a potom i trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, čiji je vlasnik Holding. Nagađalo se da bi 30-ak zaposlenika moglo dobiti otkaze i ugovorima regulirane otpremnine, a ta tvrtka koja prodaje knjige iz vlastite naklade, kao i knjige drugih izdavača, trebala je prestati s poslovanjem, koje je i u to vrijeme, prije desetak godina, bilo toliko slabo da ju se nije isplatilo ni prodavati. Nikomu ni danas nije jasno što točno kuća koja se bavi nakladničkom djelatnošću radi u sklopu komunalnog poduzeća, no malo je toga ionako bilo jasno u Bandićevu upravljanju gradom. Kao jedna od opcija za AGM spominjao se i pokušaj prodaje udjela zaposlenicima, ali izgleda da ni za to nije bilo interesa.

Nakladnička kuća AGM godišnje je u uspijevala zaraditi oko devet milijuna kuna, no gubici su još 2012. godine prelazili četiri milijuna kuna. Tvrtka zapravo, prema nekim teorijama, ni danas nema potencijal za komercijalizaciju, a problematično je, uz ostalo, i to što su se gubici AGM-a svake godine pokrivali prebacivanjem novca iz uspješnih podružnica, no neobična stavka koja se potencirala jedno vrijeme jest i dug te tvrtke prema Gradu na ime stavke “kredit za stanove”. Točnije, u analizama je stajalo kako tvrtka ima dugoročne obveze prema Gradu i RH za stanove prodane na kredit. Pojednostavljeno rečeno, zaposlenici su tijekom 90-ih dobivali pravo vlasništva i otkupa stanova od AGM-a na kredit, a od vrijednosti kredita koji su zaposlenici plaćali AGM-u 35 posto je ostajalo tvrtki, dok je 65 posto AGM prosljeđivao Gradu i državi.

Kada se već spominje država, treba napomenuti i to da je HDZ-ov veteran Šeks nedavno odlučio tužiti Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, na što se odlučio zato što mu, za potrebe pisanja znanstvene monografije o stvaranju Hrvatske, nije odobren uvid u dokumentaciju nastalu u uredu pokojnog predsjednika Tuđmana u razdoblju od 1994. do 1999. godine. Nakon odbijenice koju mu je dala njegova bivša kolegica i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Šeks se obratio Ustavnom i Upravnom sudu – na čijem je čelu njegov kum Miroslav Šeparović – koji su potvrdili njezin stav pa mu nije preostalo ništa drugo nego se obratiti sudu u Strasbourgu. Treba, međutim, znati da je Grabar-Kitarović Šeksu još u ljeto 2017. godine ipak odobrila uvid u 31 Tuđmanov transkript, ali je njih 29 ostalo nedostupno jer je, prema procjeni bivše predsjednice, objavljivanje nekih dokumenata koji su stroga državna tajna bilo štetno. Šeks se na tu njezinu odluku žalio i povjereniku za informiranje, ali ga je i on odbio.

“Riječ je o tome da mi je uskraćeno pravo na pristup tim dokumentima uz obrazloženje da bi njihovo javno objavljivanje povrijedilo nacionalnu sigurnost. Tu sam odluku osporavao na Upravnom sudu, ali je nisam uspio osporiti. Upravni sud zaključio je da bi iznošenje tih transkripata u javnost značilo ugrozu nacionalne sigurnosti, stoga sam podnio tužbu Ustavnom sudu koji je tijesnom većinom prihvatio stajalište Visokog upravnog suda i također mi uskratio uvid u te dokumente”, objašnjavao je svojedobno Šeks, naglašavajući da se zbog toga obratio Europskom sudu jer vjeruje kako je u interesu hrvatske javnosti i države da ti podaci koje je zatražio budu objavljeni s obzirom na to da njihova objava ne predstavlja nikakvu ugrozu nacionalne sigurnosti. Po njegovoj verziji priče, riječ je o pogrešnoj procjeni. Priznao je Šeks u jednom od svojih posljednjih intervjua kako u posavskom rašomonu nije smio raspolagati podacima iz 29 transkripata u koje nije dobio uvid.

“Ako Sud u Strasbourgu odluči da imam pravo na uvid u te dokumente, onda ću monografiju naknadno nadopuniti tim podacima, što bi onda bilo i naknadno objavljeno”, najavio je prije gotovo dva mjeseca Vladimir Šeks, koji posljednjih nekoliko mjeseci ne intrigira samo svojim knjigama nego i svojim ljubavnim životom pa tako odnedavno u HDZ-u bruje o njegovoj fatalnoj i mladoj crnokosoj partnerici, čiji identitet krije od javnosti kako bi zaštitio njezinu intimu od znatiželjnika koji smatraju da se on odavno trebao umiroviti.

Umjesto u mirovini, Šeks je ljeto proveo na Jadranu, u društvu mlade dame koju nije ispuštao iz vida, dok je početak jeseni dočekao na obalama Dunava, odnosno u Iloku, gdje se, kao što je poznato, sastao s poznatim pravašem Perom Ćorićem, jednim od članova pokreta Desno kojim rukovodi Anto Đapić. Njih trojica, po svemu sudeći, zajedničkim snagama tragaju za novim liderom desnice, formirajući novi desni pokret koji bi trebao popuniti prostor ostavljen nakon sloma Domovinskog pokreta i odlaska Miroslava Škore.

Bilo kako bilo, Šeks se očito nema namjeru slomiti, svoju knjigu je objavio preko Tomaševićeva Holdinga, a da mu je bilo stalo do toga da povijesna istina izađe na vidjelo, jasno je i iz toga što je zbog nje tužio državu, tvrdeći da ništa ne zamjera bivšoj predsjednici, no pitanje je bi li Grabar-Kitarović doista bila bivša da joj Šeks baš ništa ne zamjera.