Vjerojatno će se i navijači vodeće (velike) četvorke HNL-a složiti da su vikend izdanja njihovih momčadi bila neuvjerljiva. Čak i Dinamo i Rijeka, koji su igrali s posljednjim, odnosno, pretposljednjim suparnikom lige, djelovali su zgrčeno i prilično udaljeni od potencijalom željenih izdanja. Ništa atrakivnije nije bilo ni u derbiju u dojmljivoj kulisi Gradskog vrta, ali recimo da je to po mentalitetu HNL-a logična posljedica kad su u pitanju utakmice visokog uloga.

Upravo mentalitet nogometno-javnog nam okruženja ključan je faktor utjecaja na ono što gledamo na domaćim travnjacima. Ne možemo reći da je HNL izolirani otok promišljanja kako su najvažnije samo pobjede. Mnogo je europskih liga gdje je, pogotovo u finišu prvenstva, faktor rezultata ključan korektiv procjena kvalitete igre. Ono što je, međutim, dio HNL stvarnosti, to je da baš svaka pobjeda automatizmom pokriva slabosti i kompenzira nezadovoljstva. Kako klupskih, tako navijačkih, a pogotovo atmosferskih u medijima. Zato se ne treba čuditi da su treneri bliži ziheraškom pristupu nego ulasku u rizik, odnosno, otvorenom pristupu igre za pobjedu. Kad je ulog visok, opreznije postavljena igra ne donosi spektakularnost. Pogotovo jer izostaje visoki intenzitet i ritam koji tu dinamiku i zanimljivost igre i diktiraju. Bez protočnosti, brzih tranzicija u oba smjera, može se dobiti samo tzv. čvrsta i borbena utakmica, zapravo više atletski dvoboj nego nogometno nadigravanje.

Bjeličina uvjerenja

To je, recimo, bio slučaj u Osijeku, gdje su oba trenera prije svega bila fokusirana u stvaranje kompaktnog defenzivnog bloka i otvaranja igre sa što manje rizika. Zato je bilo malo nogometa koji bi zadovoljio ukus poklonika te igre. Naravno da je trenerima iznimno važno ne izgubiti te utakmice. No, pogledamo li primjerice situaciju Hajduka, što im znači bod u kontekstu nadanja da bi se mogli dokopati naslova prvaka? Produženje varljive nade i vjere da će se u idućih osam utakmica nešto preokrenuti u igri, te nadoknaditi minus od čak sedam (Dinamo), odnosno, pet (Osijek) bodova u odnosu na vrh? Ne može se goropadnost igre, odnosno, stav momčadi na terenu promijeniti u tijeku tjedna ili ovisno o suparniku i situaciji. Upravo pristup i igra u Osijeku ukazuje kako je Hajduk limitiran u borbi za prvo mjesto. Dambrauskas ne uspijeva iskoračiti po pitanju garda, kao potvrda pritiska i utjecaja okruženja (ne samo Hajdukovog), gdje se sve ravna po rezultatu, a ne po kvaliteti organizirane i smišljene igre, koja jedina na dužu stazu donosi rezultatske iskorake. Obratno se to ne može dogoditi...

I Osijek ima veliki pritisak, ali pristup momčadi je refleks izvorne trenerove taktičke filozofije. Čvrsti blok, striktni zadaci u defenzivi i agresivnost temelj su njegove organizacije, u kojoj onda slijedi težnja što bržeg puta do završnice. Zato nerijetko ima problema na postavljene obrane i slabijih suparnika, ali Bjelica se čvrsto drži svojih taktičkih uvjerenja...

Dinamova obveza

Neuvjerljivo izdanje Dinama protiv HD-a i nije neka novost za igru Modrih. Što je znakovit dojam o trendu Kopićeve formacije. Dobivati samo na snazi rostera je veliki rizik jer Dinamo treba temeljem svog statusa i ambicija igru koja će podignuti opću atmosferu momčadi i okruženja. Naslov se za to okruženje podrazumijeva kao logična obveza. S igrom koju sada Modri iskazuju nisu sigurni da će ispuniti cilj, iako za to imaju najviše šansi. No, s ovakvom igrom sasvim sigurno nisu konkurentni za ljetne europske bitke...

Goran Tomić je u Puli malo suptilnije pokazao koliki je teret rezultata utjecaja i na trenera, koji po definiciji igra najofenzivniji nogomet. I na momčad koja je po prevladavajućem stavu tretirana manje kvalitetna u odnosu na konkurenciju, te bi kao takva trebala biti najmanje sputana pritiscima imperativa. Tomić je prepustio igru domaćinu, od kojeg ima više čak 30 bodova, zatvorio defenzivne putove i vrebao kontru. Takva pobjeda je svima kompenzirala gorčinu dva poraza, s HD-om i Goricom, ali je li riješila pitanje igre za najviše domete u HNL-u? Vidjet će se u derbijima koji slijede, ali...

Na stranu više ili manje trenerske izvorne filozofije igre, činjenica jest da je njihov pristup pod velikim teretom stava okruženja i onda se ne treba čuditi što gledamo ipak manje zanimljive i dinamične utakmice...